Cena: |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1992
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Beograd: Književna omladina Srbije, 1992
42 str.
21 cm
broširano
ilustrovano
***
poezija
***
Danilo Jokanović je rođen 1956. godine u Podgorici. Živi u Beogradu. Objavio je knjige pesama: Drugačiji motivi (1981); Mogućnost izbora (1984); Eros na kolenima (1992); Nojev Tavran (1994); Tramvaj za Kolhidu (1997); Neumitne pesme (stare i nove, 2002); Merom ruža i vetrova (2004) i Nenapisane priče (2009). Preveo je knjige: Bogomil Đuzel: Mrak i mleko (1987); Eftim Kletnikov: Pesme za Otnjena (1990) i Mihail Bulgakov: Pod petom (1996)
***
Poezija Danila Jokanovića je starovremska u boljem značenju te reči. Čin pisanja pesama u njoj je shvaćen kao način postojanja odavno ustanovljen tradicijom, stih je talog ili komprimat egzistencije. Drugim rečima, pesma je jezički ekvivalent onoga što pesniku donosi život: iskustva, iskušenja, osećanja, doživljaja i strasti. Danila Jokanovića, dakle, ne zanima ono što je svojstveno većini savremenih pesnika, a to je traženje novih formi, novog načina izraza ili eksplicitnog a može i implicitnog obrazlaganja novih poetičkih projekcija. Svoje Izabrane pesme Jokanović završava neopozivom konstatacijom: To knjiga što sam pročitao / i ovih nekoliko koje sam napisao / sve je što o sebi mogu da kažem. I tu se nema šta dodati niti oduzeti: od kada se pišu pesme, a pišu se oduvek, otkad je sveta i jezika, one nastaju iz koliko pojedinačnog toliko i opšteg, pravo je reći, antropološkog poriva da se ostavi trag, da se makar u rečima sačuva sećanje da smo ovde bili jednom i nikad više. Zbog toga se i poezija Danila Jokanovića mora pre svega čitati u neotradicionalističkom ključu, kao pesnikov lični odgovor na pitanja o kojima misli svaki čovek, uprkos saznanju da definitivnih odgovora na njih nema. Mogući, relativan odgovor uobličen stihom u tom smislu možemo nazvati pesmom, a onoga koji, poput Danila Jokanovića, upražnjava tu radnju zadatu tradicijom, po odavno ustanovljenom dogovoru zovemo pesnikom.
(Iz pogovora Mihajla Pantića za knjigu Danila Jokanovića, `Izabrane pesme`)