ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Emil Ludwig (25. siječnja 1881. – 17. rujna 1948.) bio je njemačko-švicarski autor, poznat po svojim biografijama i proučavanju povijesnih `veličana`.[1]

Biografija
Emil Ludwig (izvorno ime Emil Cohn) rođen je u Breslau (danas dio Poljske) 25. siječnja 1881.[2] Rođen u židovskoj obitelji, odgajan je kao nežidov, ali nije bio kršten. `Mnogi su ljudi postali Židovi od Hitlera`, rekao je. `Židov sam od ubojstva Walthera Rathenaua [1922.], od kada naglašavam da sam Židov.`[3][4] Ludwig je studirao pravo, ali je odabrao pisanje kao karijeru. Isprva je pisao drame i novele, a radio je i kao novinar. Godine 1906. preselio se u Švicarsku, ali je tijekom Prvog svjetskog rata radio kao strani dopisnik za Berliner Tageblatt u Beču i Istanbulu. Švicarski je državljanin postao 1932., a kasnije je emigrirao u Sjedinjene Države 1940.

Nakon suđenja Soghomonu Tehlirianu 1921. za atentat na Talat-pašu, glavnog arhitekta armenskog genocida, Ludwig je napisao: `Samo kada se društvo naroda organizira kao zaštitnik međunarodnog poretka, nijedan armenski ubojica neće ostati nekažnjen, jer nijedan turski paša nema pravo poslati naciju u pustinju`.[5]

Tijekom 1920-ih stekao je međunarodnu slavu svojim popularnim biografijama koje su kombinirale povijesne činjenice i fikciju s psihološkom analizom. Nakon što je njegova biografija Goethea objavljena 1920., napisao je nekoliko sličnih biografija, uključujući onu o Bismarcku (1922. – 1924.) i drugu o Isusu (1928.). Budući da su Ludwigove biografije bile popularne izvan Njemačke i široko prevođene, bio je jedan od sretnih emigranata koji su imali prihod dok su živjeli u Sjedinjenim Državama. Goebbels je smatrao njegove spise posebno opasnima, spominjući ga u svom dnevniku.

Ludwig je intervjuirao Benita Mussolinija, a 1. prosinca 1929. Mustafu Kemala Atatürka. Njegov intervju s osnivačem Republike Turske objavljen je u Wiener Freie Presse u ožujku 1930., a bavio se pitanjima religije i glazbe. Intervjuirao je i Josipa Staljina u Moskvi 13. prosinca 1931. Ulomak iz ovog intervjua uključen je u Staljinovu knjigu o Lenjinu. Ludwig opisuje ovaj intervju u svojoj biografiji Staljina.

Ludwigovi opširni intervjui s T. G. Masarykom, osnivačem i dugogodišnjim predsjednikom Čehoslovačke, objavljeni su u knjizi Branitelj demokracije 1936. godine.

Na kraju Drugog svjetskog rata otišao je u Njemačku kao novinar i njemu dugujemo pronalazak Goetheovog i Schillerovog lijesa, koji su nestali iz Weimara 1943./44. Nakon rata vratio se u Švicarsku i umro 1948. u Mosciji, naselju koje je dio općine Ascona, u kantonu Ticino, koji je talijanski dio Švicarske. Godine 1944. Ludwig je napisao pismo The New York Timesu u kojem je pozvao da `Saveznici mogu iskoristiti Hitlerov fanatizam protiv Židova. Tri sile trebale bi poslati proglas njemačkom narodu putem letaka i njemačkoj vladi putem neutralnih zemalja; prijeteći da će daljnje ubojstvo Židova uključivati ​​strašnu odmazdu nakon pobjede. To bi zabilo klin u već postojeći razdor generala i nacista, a također i između ultranacista i drugih Nijemaca.`[6]

U članku u časopisu Tempo iz svibnja 1948., Ludwig je teoretizirao da je Hitler mogao preživjeti da je tijelo dvostruko ubijeno i kremirano umjesto njega. Iste godine, predsjedavajući sudac na suđenju Einsatzgruppen u Nürnbergu Michael Musmanno odbacio je Ludwigovu teoriju u članku u kojem je iznio vlastito konačno stajalište da je Hitler umro; Musmanno je te stavove razradio u knjizi dvije godine kasnije.[7][8]

Ludwig je umro u snu blizu Ascone 17. rujna 1948.[2][9]

Francuska i engleska izdanja Ludwigovih djela
Sljedeća francuska izdanja Ludwigovih knjiga objavljena su u razdoblju 1926.–1940.: Biografije: Goethe (3 sveska), Napoleon, Bismarck, Trois Titans, Lincoln, Le Fils de l`Homme, Le Nil (2 sveska). Politička djela: Guillaume II, Juillet 1914, Versailles, Hindenburg, Roosevelt, Barbares et Musiciens, La Conquête morale de l`Allemagne, Entretiens avec Mussolini, La Nouvelle Sainte-Alliance.

Biografije Goethea, Napoleona, Bismarcka i Wilhelma Hohenzollerna dostupne su na engleskom jeziku od G. P. Putnam`s Sons (New York i London). Englesko izdanje romana `The Mediterranean`, u prijevodu Barrowsa Musseyja, objavila je izdavačka kuća Whittlesey House 1942. godine.

Stil pisanja za Napoleona
Ludwig opisuje likove koristeći točan vokabular te dramatične citate i rečenice. Njegova sposobnost kombiniranja činjenica s popularnim pričama i glasinama u romanu `Napoleon` čini cijelu knjigu detaljnom odisejom. Eksplicitni opisi i psihološka tumačenja u njegovim knjigama čine da se čini kao da su likovi heroji. Njegov jedinstveni stil pisanja pojednostavljuje složene političke aktivnosti tog vremena na zanimljiv i čitljiv način.