ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

MK 7
59205) UTJEHA NOĆI , Petar Meštrović , Ivan Raos , Zagreb 1942 ,
Umro je u 22-goj godini života shrvan dugim nizom raznolikih bolesti, koje su se kao i njegove misli redale jedna za drugom bez ikakove unutarnje veze. Htio je da prođe kroz sve oblike života, da svu-gdje ostavi svoj trag, svoj pečat, da razotkrije sve tajne, koje nas okružuju i označi ih svojom bojom.

Sinovac velikog umjetnika, Ivana Meštrovića, već od malih nogu osjećao je sklonost prema likovnoj umjetnosti. Od svih njegovih radova, sačuvalo se tek nekoliko crteža i to blijedih i nejasnih.

Njegove sitne novele, kojih ima priličan broj, nadojene su ironijom, koja tu i tamo prelazi u blještavi roj varnica jetkog i žučljivog sarkazma. Imao je meku i profinjenu dušu, koju je sve bolilo i vrijeđalo, što se jasno razabire u nekim njegovim pjesmama, koja je naišavši na trnje i ocakline, kriknula bolom i jezivo se nasmijala životu i ljudima.

Da nabrojim nekoliko njegovih neobjelodanjenih humoreska i satira, koje su idejno snažne, stilski dotjerane, a jezično čiste i osebujne: Narodni poslanik ,Seljačka smotra, Baba Marta pripovijeda, Kako je njegova punica izgubila svoje dobre živce, Sa sela, Onda i danas itd. U svima izruguje nadrirodoljublje , lažne narodne prijatelje, koji su pred malo vremena lijepim riječima izvlačili i dušu jadnog i zanemarivanog seljačkog življa našega naroda. Osobito upada u oči njegova humoreska Škola narodne ljubavi, u kojoj ismjehiva način kojim dolaze do položaja narodni poslanici.

U ostavštini ostale su i dvije oveće pripovijesti iz života seljaka njegova kraja »Sluga tmine« i »Pop Ranko i učo Branko«. U njima reskim bojama i oštrim kistom zadire duboko u život seljačke inteligencije kao i u njihove odnose sa seljacima. Razotkriva obiteljski život seoskih učitelja i popova, kojima je podizanje sela sedamdeset i sedma briga, dok im pred očima lebdi samo osobni probitak. Pripovijesti su prožete humorom, koji ga ne ostavlja ni onda kad se radi o biti i ne biti, kad život visi na tankoj niti, a nad njim se ustobočio Damoklov mač.

Njegova je manjkavost u tome što se nije znao opredijeliti jednoj od mnogobrojnih grana ljudskoga stvaranja, kojima se bavio. Ovo nekoliko pjesama pronađeno je po svuda, čak su i pojedini stihovi bili porastrkani i visjeli zasebno. U sredini teksta pripovijetke, mogao si naići na nekoliko stihova, skica, crteža, i nacrta. Stoga se u njegovim pjesmama ne osjeća potpunost i cjelina, već porastrkane, nabacane misli i osjećaji, tu i tamo snažni i burni, a ondje krnji i sakati.

O posljednjim njegovim časovima piše Božena B.: »Ležao je skoro nepomično, zatvorenih očiju, tek je jednom rukom neprestano nešto tražio, nekoga zvao, a zatim bi muklo, suludo zapjevao«.

Ivan Raos
naslovnu stranu izradio Marjan Šimunić , mek povez, format 12,5 x 20 cm , ivice korica imaju manja zacepljenja, rikna delom oštećena, knjižni blok kompletan i očuvan , ilustrovano sa slikom pisca, 78 strana