Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
U dobrom stanju
Štivo uz Istoriju srpske književnosti. 1, Primeri starog slovenskog i srpsko-slovenskog jezika, dubrovačko-dalmatinske književnosti, književnoga rada u Bosni, među Kajkavcima i u Slavoniji u XVI., XVII. i XVIII. veku i novije srpske i hrvatske književnosti do Branka i Daničića prema nastavnom planu udešeni za VII gimn. razred / prikupio Jovan Grčić
Vrsta građe udžbenik
Jezik srpski, crkvenoslovenski
Godina 1906
U Novom Sadu : Srpska štamparija Braće M. Popovića, 1906
Fizički opis XIII, 536 str. ; 28 cm
Ćir. i lat.
Str. III-IV: Predgovor / Jovan Grčić.
Grčić, Jovan, 1855-1941 = Grčić, Jovan, 1855-1941
Jovan Grčić (Vukovar, 19/31. oktobar 1855 — Novi Sad, 5. februar 1941) je bio srpski književnik, književni, pozorišni i muzički kritičar, prevodilac i profesor Srpske velike pravoslavne gimnazije u Novom Sadu.
Potiče iz ugledne srpske porodice iz Vukovara, od oca Pavla Grčića, advokata. Kao jedinom preživelom detetu, otac mu je namenio da izuči pravo i nastavi njegov rad u porodičnoj kancelariji.
Osnovnu školu završio je u Vukovaru, a gimnaziju je pohađao u Vinkovcima i Novom Sadu. Studirao je četiri godine (1872-1876) na Pravno-političkom fakultetu u Gracu,[1] gde je položio `juridicialni državni ispit`. Vratio se zatim 1876. godine u Vukovar gde je zatekao oca na samrti. Nakon smrti oca uredio je materijalne prilike i otišao u Prag, gde se pripremao za `rigorozu`. Taj ispit koji je polagao početkom 1877. u Gracu, nije položio, jer je dobio poziv iz Novog Sada da radi u gimnaziji kao predavač. Patronat Novosadske gimnazije (u kojoj je počeo da radi 1877) dozvolio mu je početkom 1881. godine dopust od godinu dana da u Budimpešti spremi i položi profesorski ispit. Profesorski ispit sa radom na latinskom jeziku o Vergiliju položio je sa dobrim uspehom i dobio diplomu 23. maja 1882. godine u Budimpešti. Osposobio se za predavanja u mađarskim i srpskim srednjim školama u Austrougarskoj, iz latinske i grčke filologije.
U novosadskoj Srpskoj gimnaziji radio je od 1877. do 1901. godine, počevši kao suplent-profesor klasične filologije. Potom je službu nastavio u Ženskoj gimnaziji. Predavao je srpski, latinski, starogrčki, nemački i mađarski jezik sa književnošću. Uz to je predavao i notno pevanje i vodio gimnazijski hor. Pisao je udžbenike za predmete koje je predavao.
Penzionisan je nerado 1. septembra 1901. godine.
Počinje da piše još kao đak Novosadske gimnazije, a prve pripovetke objavio je tokom studentskih dana.
Književne, pozorišne i muzičke kritike objavlјivao u Javoru, Letopisu Matice srpske, Pozorištu, Zastavi, Braniku, Brankovom kolu, Stražilovu, Srpskom književnom glasniku...
Pokrenuo je 1885. u Novom Sadu književni časopis Stražilovo. Godine 1889. sjedinio je svoj časopis sa Javorom, koji je tri godine uređivao zajedno sa Ilijom Ognjanovićem Abukazemom. Obnovio je Stražilovo 1892, koje je u novoj seriji izlazilo do 1894. godine. U Braniku uređivao muzičku, pozorišnu i književnu rubriku (1901-1912).
Pred Prvi svetski rat prelazi u Zagreb, gde se bavio književnošću i novinarstvom pišući za lokalne listove i časopise.
U Novi Sad se vratio 1928. i nastavio je da piše do duboke starosti, objavlјujući tekstove u Jugoslovenskom dnevniku, Danu, Novom Sadu, Glasu Matice srpske...
Bavio se i prevodilačkim radom, prevodeći književna dela sa mađarskog i nemačkog jezika.[3]
Član Matice srpske postao je 1877, a od 1880. do 1902. bio je u više navrata član Književnog odbora i Redakcijskog odbora Letopisa Matice srpske. Takođe je bio i dugogodišnji predsednik Društva za Srpsko narodno pozorište.
Sahranjen je na Uspenskom groblјu u Novom Sadu.