pregleda

Bogdan Bogdanović, Rada Iveković DE GUŠTERIBUS (retko!)


Cena:
4.990 din
Želi ovaj predmet: 3
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (3850)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 7892

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Godina izdanja: Posle 1950.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski

DE GUŠTERIBUS, EPISTOLARNI ESEJ ili ESEJ
Edicija: TABAK, Beograd
Izdavači: Bogdan Bogdanović, Miodrag Darmićanin
Godina izdanja: 1986
Korice: Miro Glavurić
Povez: meki
Broj stranica: 16

Ediciju Tabak pokrenuo je sredinom osamdesetih godina prošlog veka Miodrag Dramićanin, vlasnik kultne knjižare „Bata“ koja se nalazila u zgradi Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Svaka knjiga imala je tačno 16 strana (jedan štamparski tabak), a osim Kalajićevog „Codexa Solarnog reda“, objavljene su još i sledeće sveske „Siv“ (Milan Oklopdžić), „Sekualni život kamila“ (Zvezdana Popović), „Pejsaži dubokog života“ (Žan-Luj Žak), „De gušteribus“ (Bogdan Bogdanović i Rada Iveković) i dr.
Ilustracije na koricama delo su slikara Mira Glavurtića.

Bogdan Bogdanović (Beograd, 20. avgust 1922 – Beč, 18. jun 2010) je bio srpski arhitekta, graditelj, umetnik i filozof, profesor Beogradskog univerziteta od 1973. godine, gradonačelnik Beograda od 1982. do 1986. Poznat je po svojim smelim idejama. Značajan je neimar memorijalne arhitekture, spomen-obeležja podignutih u drugoj polovini 20. veka, žrtvama fašizma u Drugom svetskom ratu, širom SFR Jugoslavije. Najznačajniji spomenici Bogdana Bogdanovića nalaze se u Beogradu, Jasenovcu, Garavicama, Prilepu, Mostaru, Kruševcu i Leskovcu.
Pojava Bogdan Bogdanovića na arhitektonskoj sceni Srbije je podjednako značajna za arhitekturu i za skulpturu. On unosi u skulpturu arhitekturalnost, koja zamenjuje preovlađujuću figurativnost. Takođe, kompozicija arhitektonskog kompleksa kod njega postaje značajnija od kompozicije samog spomenika. Njegovi spomenici izviru iz samog pejzaža i predstavljaju arhitektonsku celinu sa prirodom i okruženjem u kojem se nalaze.
Bogdanović je individualista, okrenut vanvremenskim istorijskim uzorima. Ono što je nesumnjivo i nesporno je da je Bogdanović jedan od najkolosalnijih autora sa ovih prostora, da su njegova dela bezvremena, odnosno, svevremena, da su nastala ne pod uticajem trenda ili stila, već iz dubine autorove kreativne ličnosti.
Bogdanović je takođe veoma značajan kao pisac. Njegovo delo na tom polju predstavlja ga kao izuzetnog esejistu, analitičara ali i kao pripovedača. Značajni su njegovi brojni radovi od međunarodnog značaja o gradovima i arhitekturi sa mitologističkim i simbolističkim pogledima i o „ljudskoj unutrašnjoj arhitekturi“. Napisao je 25 knjiga i pisao tekstove koje u poslednje vreme objavljuje u raznim časopisima kao „El Pais“ i „Die Zeit“ iz oblasti arhitekture i urbanizma. Njegove knjige su stilski i žanrovski veoma različite, ali imaju jedno zajedničko u sebi: ogroman naboj duha, koncentraciju energije koju nose sobom i prenose je na čitaoce. Bogdanović je intenzivno pisao, ali je svoje knjige izdavao izvan granica Srbije, u Austriji, Mađarskoj, Hrvatskoj, Češkoj.
Iako je bio jedan od kulturnih stožera srpske arhitekture i kulture uopšte, Bogdanović je, kao i njegovi veliki prethodnici, u svojoj karijeri imao neprestane uspone i padove. On je bio bojkotovan od svojih kolega profesora na fakultetu, čak je bio i „isključen“ sa mesta predavača na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. U revoltu je napustio članstvo u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti. U periodu ratnih previranja, država mu je oduzela objekte u kojima je vodio Letnju školu arhitekture u Malom Popoviću. Nedugo zatim bio je primoran i da napusti zemlju, nakon čega se, rezigniran, nastanio u Beču kao politički emigrant.
Osnovao je Seosku školu za filozofiju arhitekture u Malom Popoviću, nadomak Beograda, od milošte nazvanu „Mistrija pod orahom“. „Zelena kutija” je knjiga – kutija sa ceduljicama, beleškama iz njegovog života, posle sukoba sa Slobodanom Miloševićem.
Živeo je sa svojom suprugom u egzilu u Beču od 1993. godine, a od vlade Austrije je dobio nagradu za životno delo.
Mada je kršten još kao dete, njegovi posmrtni ostaci kremirani su u Beču, dok je urna sa pepelom smeštena na Jevrejsko groblje u Beogradu. Posmrtni ostaci njegove supruge Ksenije, koja je preminula 2017. godine, nalaze se na istom mestu.
Ostvarenja
Ulaz u Aleju streljanih rodoljuba na Novom groblju.
Neka od Bogdanovićevih najznačajnijih arhitektonskih ostvarenja su:
Spomenik Jevrejskim žrtvama fašizma, Beograd 1951–1952.
Stambeno naselje Hidrotehničkog instituta, Avala, Beograd, 1952–1953.
Spomen-groblje žrtvama fašizma, Sremska Mitrovica, 1959–1960.
Partizansko spomen-groblje, Mostar 1959–1965.
Spomen-park Slobodište, Kruševac, 1960–1965.
Spomenik srpskim i albanskim partizanima palima u NOB-u, Kosovska Mitrovica, 1960–1973.
Spomenik palim borcima NOB-a, Prilep, 1961.
Spomen-park palim borcima u oslobodilačkim ratovima 1804-1945. (1804–1815, 1876–1878, 1912, 1914–1918, 1941–1945), Knjaževac, 1961–1971.
Spomenik Kameni cvet, Jasenovac, 1966.
Spomen kompleks Palim borcima Revolucije, Štip, 1969–1974.
Spomen-park Garavice, Bihać, 1969–1981.
Spomen područje i mauzolej palih boraca, Čačak, 1970–1980.
Grupni kenotafi palih boraca, Bela Crkva, 1971.
Grupni kenotafi žrtava fašizma, Novi Travnik, 1971–1975.
Spomen-park Revolucije, Leskovac, 1971.
Spomenik streljanim rodoljubima i Romima, Arapova dolina, Leskovac, 1971.
Spomenik Slobodi, Ivangrad, 1972–1977.
Spomenik palim borcima za slobodu, Vlasotince, 1973-1975.
Adonisov oltar, Labin, 1974.
Spomen-park Dudik, Vukovar, 1978-1980.
Spomen park palih boraca NOB-a, učesnika Popinske borbe, Štulac, Vrnjačka Banja, 1979-1981.
Grobnica Dušana Petrovića - Šaneta, Aranđelovac, 1980.
„Čuvar slobode” (Spomenik poginulim partizanima u odbrani Klisa 1943), Klis, 1987. (uništen 1996. godine)
Najznačajnija dela
Na srpskom jeziku
Mali urbanizam (1958)
Zaludna mistrija: doktrina i praktika bratstva zlatnih (crnih) brojeva (1963)
Urbanističke mitologeme (1966)
Urbs i logos: ogledi iz simbologije grada (1976)
Povratak grifona: crtačka heuristička igra po modelu Luisa Karola propraćena uvodnim ogledom Ljerke Mifke (1978)
Gradoslovar (1982)
Eseji: epistoralni eseji (sa Radom Iveković, 1986)
Krug na četiri ćoška (1986)
Mrtvouzice: mentalne zamke staljinizma (1988)
Knjiga kapitela (1990)
Grad kenotaf (1993)
Grad i smrt (1994, na nemačkom 1993)
Ukleti neimar (2001, na nemačkom 1997)
Grad i budućnost (2001, na nemačkom 1997)
Glib i krv (2001)
O sreći u gradovima (2007, na nemačkom 2002)
Tri ratne knjige (Grad i smrt; Srpska utopija; Grad i budućnost, 2008)
Platonov tajni roman: Platonov gradoslovni nauk (2008)
Zelena kutija: knjiga snova (2009, na nemačkom 2007)
Na nemačkom jeziku
Die Stadt und der Tod, Wieser Verlag, Klagenfurt - Salzbourg. 1993. ISBN 978-3-85129-090-5.
Architektur der Erinnerung. Wieser Verlag, Klagenfurt. 1994. ISBN 978-3-85129-130-8.
Der verdammte Baumeister: Erinnerungen, Zsolnay Verlag, Vienne 1997/. 2002. ISBN 978-3-552-04846-1.
Die Stadt und die Zukunft, Wieser Verlag, Klagenfurt - Salzbourg. 1997. ISBN 978-3-85129-201-5.
Vom Glück in den Städten, Zsolnay Verlag, Vienne. 2002. ISBN 978-3-552-05178-2.
Die grüne Schachtel: Buch der Träume, Zsolnay Verlag, Vienne. 2007. ISBN 978-3-552-05394-6.
Memoria und Utopie in Tito-Jugoslawien. Wieser Verlag.2009. ISBN 978-3-85129-834-5.
Spomen obeležje „Kameni cvet“ u Jasenovcu
Spomenik palim borcima revolucije, Vlasotince.
Spomen-park Revolucije, Leskovac
Spomenik palim borcima NOB-a, Prilep
Slobodište, Kruševac

Povratak grifona
Krug na četiri ćoška
Postmoderna

IVEKOVIĆ, Rada, filozofkinja i književnica (Zagreb, 18. XII. 1945). Kći Mladena, političara. U Zagrebu maturirala 1964. te diplomirala indologiju i anglistiku 1969. Polazila poslijediplomski studij na Odsjeku za budističke studije Sveučilišta u New Delhiju 1970–72. i 1972. doktorirala iz filozofije tezom The Problem of the »Soul« in Pali Buddhism (Supported by Evidence from Sutta-pitaka and the Milindapanka) – A Critical and Comparative Study. God. 1987. boravila u Indiji učeći sanskrt na Sveučilištu u Varanasiju. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu predavala je azijsku i indijsku filozofiju, kao znanstvena suradnica 1982–84, docentica 1984–88. te izvanredna profesorica 1988–92. Od 1991. predaje komparativnu i indijsku filozofiju na Université de Paris-VIII (Saint-Denis). Kao gostujuća profesorica predavala na University of Philadelphia, John Hopkins University (Washington), na sveučilištima u Grazu i Sarajevu te u zagrebačkom Centru za ženske studije. U indološkim i filozofskim radovima bavi se problemom sepstva i apsoluta u ranom budizmu (Rana buddhistička misao), indijskom etikom i estetikom, brahmanističkom ortodoksnom filozofijom i određenjem budizma u odnosu na brahmansku socijalnu strukturu, usporedbom vedskoga i tantričkoga tijeka indijske misli (Druga Indija) te suvremenom indijskom filozofijom i srodnim disciplinama (Indija – fragmenti osamdesetih). Razmatrajući i aspekte zapadne postmoderne filozofije (G. Vattimo, J. F. Lyotard, P. Sloterdijk), inovativno je istraživala strukturalne i metodološke srodnosti između indijske intelektualne tradicije i zapadne meke (slabe) misli (vrijeme indijske tradicije i povijest u postmodernoj, pomičnost obzora izbavljenja u indijskoj filozofiji, prazno mjesto drugoga/druge u postmodernoj misli), a pisala je i o kastinskom sustavu, indijskim vjerskim pokretima, filozofiji filma G. Deleuzea, suvremenoj indijskoj anglofonoj književnosti (S. Rushdie, V. S. Naipaul, N. Chaudhury) te kazališnoj adaptaciji Mahābhārate u režiji P. Brooka. U studijama s područja feminističke teorije propituje aspekte tzv. ženske problematike (ženska prava i položaj žene unutar pojedinih političkih sustava, žene u ratu, pitanja ženskoga identiteta). Od 1991. intenzivnije se bavi balkanskom problematikom; uzroke konflikta na prostoru bivše Jugoslavije analizira s feminističkoga stajališta smatrajući nacionalne razlike posljedicom rodnih. Uz filozofske studije i književne eseje (Benares. Esej iz Indije), objavila je roman ženske problematike Sporost–oporost. Surađivala u periodicima Gledišta (Beograd 1976), Forum (1977), Naše teme (1977, 1982–83), Odjek (1977), Kulturni radnik (1978, 1982–83), Marksistička misao (1978), Dometi (1979), Filozofska istraživanja (1985–88, 1990), Republika (1985), Gordogan (1986), Kulture Istoka (Beograd 1986), Synthesis philosophica (1986), Most (1990), Confluences-Méditerranée (Pariz 1993, 1999), Hypatia. A Journal of Feminist Philosophy (Bloomington, Indiana, 1993, 2000), Belgrade Circle Journal (1994), République des lettres (Pariz 1994, 1996, 1998), Issues in Contemporary Culture and Aesthetics (Maastricht 1997), Treća (1998), Identities. Journal for Politics, Gender and Culture (Skoplje 2001) i zbornicima Žena i društvo – kultiviranje dijaloga (Zagreb 1987), Postmoderna. Nova epoha ili zabluda (Zagreb 1988), Sudesika. Festschrift Bhikkhu Nanajivako (Zagreb 1997), Žena i politika mira (Zagreb 1997), Trava od srca. Hrvatske Indije II (Zagreb 2000). Izabrala je tekstove te napisala pogovor, napomene i glosarij antologije Počeci indijske misli (Beograd 1981). Uredila je zbornike Studije o ženi i ženski pokret (Beograd 1981), Europe – Inde – Postmodernité. Pensée orientale et pensée occidentale (s J. Poulainom, Pariz 1993), La Croatie depuis l’effondrement de la Yugoslavie (Pariz 1994), Hommage à Sarajevo, Destruction de l’image/image de la destruction (s Dunjom Blažević, Pariz 1997), Otherhood and Nation (s Nadom Pagnon, Ljubljana 1998), Guérir de la guerre et juger la paix (s J. Poulainom, Pariz 2000).
DJELA: Rana buddhistička misao. Sarajevo 1977. — Indijska i iranska etika (suautor Č. Veljačić). Sarajevo 1980. — Pregled indijske filozofije. Zagreb 1981. — Druga Indija. Zagreb 1982. — De Gušteribus (suautor B. Bogdanović). Beograd 1985. — EEJI. Epistolarni eseji (suautor B. Bogdanović). Beograd 1986. — Sporost–oporost. Zagreb 1988. — Indija – fragmenti osamdesetih. Filozofija i srodne discipline. Zagreb 1989. — Benares. Esej iz Indije. Zagreb 1990 (njem. prijevod Graz—Wien 1993; franc. prijevod Paris 2001). — Orients, critique de la raison postmoderne. Essais. Paris 1992. — Briefe von Frauen über Krieg und Nationalismus (suautorica). Frankfurt 1993. — Jugoslawischer Salat. Graz 1993. — Vjetar ide na jug i obrće se na sjever (suautorica). Beograd 1994. — La balcanizzazione della ragione. Roma 1995. — Le Sexe de la philosophie. Essai sur Jean François Lyotard et le féminin. Paris 1997. — L’Autopsie Yougoslave. Paris 1999 (tal. prijevod Autopsia dei Balcani. Milano 1999; njem. prijevod Autopsie des Balkans. Graz 2001).

Miro Glavurtić (Kotor, 1932) je crnogorski slikar i pisac
Miro Glavurtić je slikar i pisac rođen u Kotoru, Crna Gora 1932. godine. Završio je Šumarski fakultet u Beogradu ali se bavio slikarstvom i spisateljstvom. Bio je član i teoretičar umetničke grupe Mediala kojoj su pripadali Šejka, Vuković, Olja Ivanjicki, Milić Stanković (Milić od Mačve), Milovan Vidak i Ljuba Popović. Bio je urednik titogradskog (podgoričkog) lista „Ovdje“ i saradnik više listova i časopisa kao što su: Vidici, Delo, Savremenik, Književne novine i Politika. Bavi se problemima savremene umetnosti kako književnošću tako i likovnom umetnošću. Njegova platna prikazuju nadrealni svet okružen neizvesnošću. Od 1992. živi u Hrvatskoj.
Bibliografija
Glad, Matica Srpska, Novi Sad (1964)
Zvekir, Prosveta, Beograd (1969)
Satana, M. Glavurtić, Beograd (1978)
Psine, Zapis, Beograd (1982)
Pakao, M. Glavurtić, Beograd (1986)
Satana u savremenom čoveku i svetu, Ihtus, Beograd (1996)
Romski car, Otkrovenje, Beograd (2011)
KC (N)



Predmet: 72983517
DE GUŠTERIBUS, EPISTOLARNI ESEJ ili ESEJ
Edicija: TABAK, Beograd
Izdavači: Bogdan Bogdanović, Miodrag Darmićanin
Godina izdanja: 1986
Korice: Miro Glavurić
Povez: meki
Broj stranica: 16

Ediciju Tabak pokrenuo je sredinom osamdesetih godina prošlog veka Miodrag Dramićanin, vlasnik kultne knjižare „Bata“ koja se nalazila u zgradi Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Svaka knjiga imala je tačno 16 strana (jedan štamparski tabak), a osim Kalajićevog „Codexa Solarnog reda“, objavljene su još i sledeće sveske „Siv“ (Milan Oklopdžić), „Sekualni život kamila“ (Zvezdana Popović), „Pejsaži dubokog života“ (Žan-Luj Žak), „De gušteribus“ (Bogdan Bogdanović i Rada Iveković) i dr.
Ilustracije na koricama delo su slikara Mira Glavurtića.

Bogdan Bogdanović (Beograd, 20. avgust 1922 – Beč, 18. jun 2010) je bio srpski arhitekta, graditelj, umetnik i filozof, profesor Beogradskog univerziteta od 1973. godine, gradonačelnik Beograda od 1982. do 1986. Poznat je po svojim smelim idejama. Značajan je neimar memorijalne arhitekture, spomen-obeležja podignutih u drugoj polovini 20. veka, žrtvama fašizma u Drugom svetskom ratu, širom SFR Jugoslavije. Najznačajniji spomenici Bogdana Bogdanovića nalaze se u Beogradu, Jasenovcu, Garavicama, Prilepu, Mostaru, Kruševcu i Leskovcu.
Pojava Bogdan Bogdanovića na arhitektonskoj sceni Srbije je podjednako značajna za arhitekturu i za skulpturu. On unosi u skulpturu arhitekturalnost, koja zamenjuje preovlađujuću figurativnost. Takođe, kompozicija arhitektonskog kompleksa kod njega postaje značajnija od kompozicije samog spomenika. Njegovi spomenici izviru iz samog pejzaža i predstavljaju arhitektonsku celinu sa prirodom i okruženjem u kojem se nalaze.
Bogdanović je individualista, okrenut vanvremenskim istorijskim uzorima. Ono što je nesumnjivo i nesporno je da je Bogdanović jedan od najkolosalnijih autora sa ovih prostora, da su njegova dela bezvremena, odnosno, svevremena, da su nastala ne pod uticajem trenda ili stila, već iz dubine autorove kreativne ličnosti.
Bogdanović je takođe veoma značajan kao pisac. Njegovo delo na tom polju predstavlja ga kao izuzetnog esejistu, analitičara ali i kao pripovedača. Značajni su njegovi brojni radovi od međunarodnog značaja o gradovima i arhitekturi sa mitologističkim i simbolističkim pogledima i o „ljudskoj unutrašnjoj arhitekturi“. Napisao je 25 knjiga i pisao tekstove koje u poslednje vreme objavljuje u raznim časopisima kao „El Pais“ i „Die Zeit“ iz oblasti arhitekture i urbanizma. Njegove knjige su stilski i žanrovski veoma različite, ali imaju jedno zajedničko u sebi: ogroman naboj duha, koncentraciju energije koju nose sobom i prenose je na čitaoce. Bogdanović je intenzivno pisao, ali je svoje knjige izdavao izvan granica Srbije, u Austriji, Mađarskoj, Hrvatskoj, Češkoj.
Iako je bio jedan od kulturnih stožera srpske arhitekture i kulture uopšte, Bogdanović je, kao i njegovi veliki prethodnici, u svojoj karijeri imao neprestane uspone i padove. On je bio bojkotovan od svojih kolega profesora na fakultetu, čak je bio i „isključen“ sa mesta predavača na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. U revoltu je napustio članstvo u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti. U periodu ratnih previranja, država mu je oduzela objekte u kojima je vodio Letnju školu arhitekture u Malom Popoviću. Nedugo zatim bio je primoran i da napusti zemlju, nakon čega se, rezigniran, nastanio u Beču kao politički emigrant.
Osnovao je Seosku školu za filozofiju arhitekture u Malom Popoviću, nadomak Beograda, od milošte nazvanu „Mistrija pod orahom“. „Zelena kutija” je knjiga – kutija sa ceduljicama, beleškama iz njegovog života, posle sukoba sa Slobodanom Miloševićem.
Živeo je sa svojom suprugom u egzilu u Beču od 1993. godine, a od vlade Austrije je dobio nagradu za životno delo.
Mada je kršten još kao dete, njegovi posmrtni ostaci kremirani su u Beču, dok je urna sa pepelom smeštena na Jevrejsko groblje u Beogradu. Posmrtni ostaci njegove supruge Ksenije, koja je preminula 2017. godine, nalaze se na istom mestu.
Ostvarenja
Ulaz u Aleju streljanih rodoljuba na Novom groblju.
Neka od Bogdanovićevih najznačajnijih arhitektonskih ostvarenja su:
Spomenik Jevrejskim žrtvama fašizma, Beograd 1951–1952.
Stambeno naselje Hidrotehničkog instituta, Avala, Beograd, 1952–1953.
Spomen-groblje žrtvama fašizma, Sremska Mitrovica, 1959–1960.
Partizansko spomen-groblje, Mostar 1959–1965.
Spomen-park Slobodište, Kruševac, 1960–1965.
Spomenik srpskim i albanskim partizanima palima u NOB-u, Kosovska Mitrovica, 1960–1973.
Spomenik palim borcima NOB-a, Prilep, 1961.
Spomen-park palim borcima u oslobodilačkim ratovima 1804-1945. (1804–1815, 1876–1878, 1912, 1914–1918, 1941–1945), Knjaževac, 1961–1971.
Spomenik Kameni cvet, Jasenovac, 1966.
Spomen kompleks Palim borcima Revolucije, Štip, 1969–1974.
Spomen-park Garavice, Bihać, 1969–1981.
Spomen područje i mauzolej palih boraca, Čačak, 1970–1980.
Grupni kenotafi palih boraca, Bela Crkva, 1971.
Grupni kenotafi žrtava fašizma, Novi Travnik, 1971–1975.
Spomen-park Revolucije, Leskovac, 1971.
Spomenik streljanim rodoljubima i Romima, Arapova dolina, Leskovac, 1971.
Spomenik Slobodi, Ivangrad, 1972–1977.
Spomenik palim borcima za slobodu, Vlasotince, 1973-1975.
Adonisov oltar, Labin, 1974.
Spomen-park Dudik, Vukovar, 1978-1980.
Spomen park palih boraca NOB-a, učesnika Popinske borbe, Štulac, Vrnjačka Banja, 1979-1981.
Grobnica Dušana Petrovića - Šaneta, Aranđelovac, 1980.
„Čuvar slobode” (Spomenik poginulim partizanima u odbrani Klisa 1943), Klis, 1987. (uništen 1996. godine)
Najznačajnija dela
Na srpskom jeziku
Mali urbanizam (1958)
Zaludna mistrija: doktrina i praktika bratstva zlatnih (crnih) brojeva (1963)
Urbanističke mitologeme (1966)
Urbs i logos: ogledi iz simbologije grada (1976)
Povratak grifona: crtačka heuristička igra po modelu Luisa Karola propraćena uvodnim ogledom Ljerke Mifke (1978)
Gradoslovar (1982)
Eseji: epistoralni eseji (sa Radom Iveković, 1986)
Krug na četiri ćoška (1986)
Mrtvouzice: mentalne zamke staljinizma (1988)
Knjiga kapitela (1990)
Grad kenotaf (1993)
Grad i smrt (1994, na nemačkom 1993)
Ukleti neimar (2001, na nemačkom 1997)
Grad i budućnost (2001, na nemačkom 1997)
Glib i krv (2001)
O sreći u gradovima (2007, na nemačkom 2002)
Tri ratne knjige (Grad i smrt; Srpska utopija; Grad i budućnost, 2008)
Platonov tajni roman: Platonov gradoslovni nauk (2008)
Zelena kutija: knjiga snova (2009, na nemačkom 2007)
Na nemačkom jeziku
Die Stadt und der Tod, Wieser Verlag, Klagenfurt - Salzbourg. 1993. ISBN 978-3-85129-090-5.
Architektur der Erinnerung. Wieser Verlag, Klagenfurt. 1994. ISBN 978-3-85129-130-8.
Der verdammte Baumeister: Erinnerungen, Zsolnay Verlag, Vienne 1997/. 2002. ISBN 978-3-552-04846-1.
Die Stadt und die Zukunft, Wieser Verlag, Klagenfurt - Salzbourg. 1997. ISBN 978-3-85129-201-5.
Vom Glück in den Städten, Zsolnay Verlag, Vienne. 2002. ISBN 978-3-552-05178-2.
Die grüne Schachtel: Buch der Träume, Zsolnay Verlag, Vienne. 2007. ISBN 978-3-552-05394-6.
Memoria und Utopie in Tito-Jugoslawien. Wieser Verlag.2009. ISBN 978-3-85129-834-5.
Spomen obeležje „Kameni cvet“ u Jasenovcu
Spomenik palim borcima revolucije, Vlasotince.
Spomen-park Revolucije, Leskovac
Spomenik palim borcima NOB-a, Prilep
Slobodište, Kruševac

Povratak grifona
Krug na četiri ćoška
Postmoderna

IVEKOVIĆ, Rada, filozofkinja i književnica (Zagreb, 18. XII. 1945). Kći Mladena, političara. U Zagrebu maturirala 1964. te diplomirala indologiju i anglistiku 1969. Polazila poslijediplomski studij na Odsjeku za budističke studije Sveučilišta u New Delhiju 1970–72. i 1972. doktorirala iz filozofije tezom The Problem of the »Soul« in Pali Buddhism (Supported by Evidence from Sutta-pitaka and the Milindapanka) – A Critical and Comparative Study. God. 1987. boravila u Indiji učeći sanskrt na Sveučilištu u Varanasiju. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu predavala je azijsku i indijsku filozofiju, kao znanstvena suradnica 1982–84, docentica 1984–88. te izvanredna profesorica 1988–92. Od 1991. predaje komparativnu i indijsku filozofiju na Université de Paris-VIII (Saint-Denis). Kao gostujuća profesorica predavala na University of Philadelphia, John Hopkins University (Washington), na sveučilištima u Grazu i Sarajevu te u zagrebačkom Centru za ženske studije. U indološkim i filozofskim radovima bavi se problemom sepstva i apsoluta u ranom budizmu (Rana buddhistička misao), indijskom etikom i estetikom, brahmanističkom ortodoksnom filozofijom i određenjem budizma u odnosu na brahmansku socijalnu strukturu, usporedbom vedskoga i tantričkoga tijeka indijske misli (Druga Indija) te suvremenom indijskom filozofijom i srodnim disciplinama (Indija – fragmenti osamdesetih). Razmatrajući i aspekte zapadne postmoderne filozofije (G. Vattimo, J. F. Lyotard, P. Sloterdijk), inovativno je istraživala strukturalne i metodološke srodnosti između indijske intelektualne tradicije i zapadne meke (slabe) misli (vrijeme indijske tradicije i povijest u postmodernoj, pomičnost obzora izbavljenja u indijskoj filozofiji, prazno mjesto drugoga/druge u postmodernoj misli), a pisala je i o kastinskom sustavu, indijskim vjerskim pokretima, filozofiji filma G. Deleuzea, suvremenoj indijskoj anglofonoj književnosti (S. Rushdie, V. S. Naipaul, N. Chaudhury) te kazališnoj adaptaciji Mahābhārate u režiji P. Brooka. U studijama s područja feminističke teorije propituje aspekte tzv. ženske problematike (ženska prava i položaj žene unutar pojedinih političkih sustava, žene u ratu, pitanja ženskoga identiteta). Od 1991. intenzivnije se bavi balkanskom problematikom; uzroke konflikta na prostoru bivše Jugoslavije analizira s feminističkoga stajališta smatrajući nacionalne razlike posljedicom rodnih. Uz filozofske studije i književne eseje (Benares. Esej iz Indije), objavila je roman ženske problematike Sporost–oporost. Surađivala u periodicima Gledišta (Beograd 1976), Forum (1977), Naše teme (1977, 1982–83), Odjek (1977), Kulturni radnik (1978, 1982–83), Marksistička misao (1978), Dometi (1979), Filozofska istraživanja (1985–88, 1990), Republika (1985), Gordogan (1986), Kulture Istoka (Beograd 1986), Synthesis philosophica (1986), Most (1990), Confluences-Méditerranée (Pariz 1993, 1999), Hypatia. A Journal of Feminist Philosophy (Bloomington, Indiana, 1993, 2000), Belgrade Circle Journal (1994), République des lettres (Pariz 1994, 1996, 1998), Issues in Contemporary Culture and Aesthetics (Maastricht 1997), Treća (1998), Identities. Journal for Politics, Gender and Culture (Skoplje 2001) i zbornicima Žena i društvo – kultiviranje dijaloga (Zagreb 1987), Postmoderna. Nova epoha ili zabluda (Zagreb 1988), Sudesika. Festschrift Bhikkhu Nanajivako (Zagreb 1997), Žena i politika mira (Zagreb 1997), Trava od srca. Hrvatske Indije II (Zagreb 2000). Izabrala je tekstove te napisala pogovor, napomene i glosarij antologije Počeci indijske misli (Beograd 1981). Uredila je zbornike Studije o ženi i ženski pokret (Beograd 1981), Europe – Inde – Postmodernité. Pensée orientale et pensée occidentale (s J. Poulainom, Pariz 1993), La Croatie depuis l’effondrement de la Yugoslavie (Pariz 1994), Hommage à Sarajevo, Destruction de l’image/image de la destruction (s Dunjom Blažević, Pariz 1997), Otherhood and Nation (s Nadom Pagnon, Ljubljana 1998), Guérir de la guerre et juger la paix (s J. Poulainom, Pariz 2000).
DJELA: Rana buddhistička misao. Sarajevo 1977. — Indijska i iranska etika (suautor Č. Veljačić). Sarajevo 1980. — Pregled indijske filozofije. Zagreb 1981. — Druga Indija. Zagreb 1982. — De Gušteribus (suautor B. Bogdanović). Beograd 1985. — EEJI. Epistolarni eseji (suautor B. Bogdanović). Beograd 1986. — Sporost–oporost. Zagreb 1988. — Indija – fragmenti osamdesetih. Filozofija i srodne discipline. Zagreb 1989. — Benares. Esej iz Indije. Zagreb 1990 (njem. prijevod Graz—Wien 1993; franc. prijevod Paris 2001). — Orients, critique de la raison postmoderne. Essais. Paris 1992. — Briefe von Frauen über Krieg und Nationalismus (suautorica). Frankfurt 1993. — Jugoslawischer Salat. Graz 1993. — Vjetar ide na jug i obrće se na sjever (suautorica). Beograd 1994. — La balcanizzazione della ragione. Roma 1995. — Le Sexe de la philosophie. Essai sur Jean François Lyotard et le féminin. Paris 1997. — L’Autopsie Yougoslave. Paris 1999 (tal. prijevod Autopsia dei Balcani. Milano 1999; njem. prijevod Autopsie des Balkans. Graz 2001).

Miro Glavurtić (Kotor, 1932) je crnogorski slikar i pisac
Miro Glavurtić je slikar i pisac rođen u Kotoru, Crna Gora 1932. godine. Završio je Šumarski fakultet u Beogradu ali se bavio slikarstvom i spisateljstvom. Bio je član i teoretičar umetničke grupe Mediala kojoj su pripadali Šejka, Vuković, Olja Ivanjicki, Milić Stanković (Milić od Mačve), Milovan Vidak i Ljuba Popović. Bio je urednik titogradskog (podgoričkog) lista „Ovdje“ i saradnik više listova i časopisa kao što su: Vidici, Delo, Savremenik, Književne novine i Politika. Bavi se problemima savremene umetnosti kako književnošću tako i likovnom umetnošću. Njegova platna prikazuju nadrealni svet okružen neizvesnošću. Od 1992. živi u Hrvatskoj.
Bibliografija
Glad, Matica Srpska, Novi Sad (1964)
Zvekir, Prosveta, Beograd (1969)
Satana, M. Glavurtić, Beograd (1978)
Psine, Zapis, Beograd (1982)
Pakao, M. Glavurtić, Beograd (1986)
Satana u savremenom čoveku i svetu, Ihtus, Beograd (1996)
Romski car, Otkrovenje, Beograd (2011)
KC (N)


72983517 Bogdan Bogdanović, Rada Iveković DE GUŠTERIBUS (retko!)

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.