Stara cena |
300 din |
|
Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Čukarica, Beograd-Čukarica |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2012
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Milica Ostojić: POGLED IZ ITALIJE, Beogradska knjiga 2012, tvrdi povez, str. 281.
Izabrani novinski tekstovi, razgovori.
Očuvanost 4; ima posvetu.
MALA PREPORUKA ZA ČITANJE KNJIGE MILICE OSTOJIĆ
Milica Ostojić upućuje pogled iz Italije prema svojoj rodnoj zemlji i prema svom životu, prošlom, uglavnom provedenom u toj istoj zemlji. Ima u Miličinoj knjizi i Italije, nešto od njenog života življenog poslednjih petnaestak godina u večnom gradu na Tibru,
ali u svim njenim novinarskim pričama, a naročito u autobiografskim komentarima uz te priče, prisutna je Srbija, Kosovo, njena Vojvodina i njen Beograd. Ništa novo u novinarsko-putopisnom žanru: čak i u knjigama o Italiji naših najznačajnijih pisaca, Ljubomira Nenadovica i Miloša Crnjanskog, dominantna je priča o svojoj zemlji, o svojim korenima. Kod Nenadovića uglavnom je to priča o Crnoj Gori i geniju-pesniku Njegošu, tačnije o njegovom snu o slobodnoj Crnoj Gori i Srbiji. Kod Crnjanskog, u njegovoj najlepšoj knjizi o Italiji `Kod Hiperborejaca`, kroz priču o Italiji zahvaćenoj fašizmom, priča se u stvari o Jugoslaviji koja će - to sluti Crnjanski - nestati u vihoru Drugog svetskog rata i u koju će se pisac vratiti, poput Odiseja, tek posle dvadesetak godina potucanja po svetu.
S Milicom Ostojić sam se intenzivno družio dok sam boraviou Rimu, u periodu od 2005. do 2008. godine. Većinu mesta koju Milica pominje u svojoj knjizi - kancelarija u Pres-centru u Ulici Umilta, sedište RAI na periferiji Rima (zaista u parku, čiji miris autorku podseća na mirise beogradskog drveća) - dobro su mipoznata, kao što sam imao i prilike da se sretnem s nekolicinom Miličinih sagovornika (novinar Rikardo Iakona, diplomata Serđo Romano). U to vreme istina o Srbiji i Kosovu još je teško nalazila prostora u glavnim italijanskim medijima, a Milica je bila jedna od retkih naših novinara, koja se, bez ikakve zvanične podrške s naše strane, borila za tu istinu. Bila je to mukotrpna borba (što se uostalom vidi i iz tekstova u ovoj knjizi). I nije ostala bez rezultata. Storija o Kosovu i Srbiji na programima RAI i u Stampi, Republici i Korijere dela sera bila je, početkom 2008, sasvim drugačija od one koja je dugo, posle NATO bombardovanja, vladala u italijanskim medijima. Mali doprinos za tu promenu sigurno pripada i Milici, koja je koristila svaku priliku da ispriča priču jedne priče, po mnogo čemu nerazumljive i nejasne čak i za dobro obaveštene Italijane.
Miličina knjiga bi se mogla podeliti u tri dela.
U prvom je nekoliko razgovora, vođenih uoči raspada Jugoslavije, sa nekoliko legendi beogradskog kulturnog života. Izdvajaju se razgovori s Aleksandrom Derokom i Raškom Dimitrijevićem, dvojicom savremenika, svetskih intelektualaca… Njihova priča o vezama srpskih i svetskih intelektualaca, pre svega pariskih, iz koje se jasno vidi koliko je srpska kulturna elita bila evropska a Beograd metropola, kao da nagoveštava onu koja sledi (a koju njeni sagovornici neće doživeti) u kojoj će se te veze zaboraviti, a Srbija i Beograd olako otpisati iz tradicije i kulture evropskih naroda. Kao da se Milica pita: Šta se to desilo da smo za tren proglašeni za varvare i postali rak-rana na telu evropske civilizacije?
U drugom delu su razgovori sa simbolima srpskog stradanja: prvi je sa Ljubanom Jednakom, jedinim preživelim iz strašnog ustaškog pokolja u crkvi u Glini; drugi je sa danas već zaboravljenim Đorđem Martinovićem, Srbinom s Kosova, na ko mesu se šiptar
ski zločinci iživljavali. Ta dva razgovora mogu, ako ništa drugo, da pojasne mnoge stvari, tako nerazumljive i nepristupčane strancima, iz krvave i zamršene istorije balkanskih naroda.
U trećem delu su prilozi o viđenijim italijanskim intelektualcima koji su imali i sluha i razumevanja za ono što se ne davno događalo na Balkanu. Italija je bila među prvim zemljama koja je priznala Kosovo, ali politika italijanske vlade često je bila u raskoraku s mišljenjem i osecanjima sopstvenog naroda. To, svakako,vrlo ubedljivo pokazuje i Milicina knjiga.