Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1994
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Nemački
Autor: Strani
Morosow und Schtschukin - Die russischen Sammler / Von Monet bis Picasso
120 Meisterwerke aus der Eremitage, St. Petersburg und dem Puschkin Museum, Moskau
Izdavač: DuMont Buchverlag, Köln
Povez: broširan
Broj strana: 452
Bogato ilustrovano.
Format: 25 x 30 cm
Veoma dobro očuvana.
Dvojica ruskih seljaka koji su preko noći stekli bogatstvo, promenili su lice moderne umetnosti. Ivan Morozov, genijalni unuk jednog kmeta, i Sergej Ščukin, stidljiv, mucav i plahovit trgovac tekstilom, bili su kolekcionari u predratnom Parizu i vlasnici najznačajnije zbirke modernih slika u svetu.
Morozov je stekao bogatstvo za vreme rusko-japanskog rata, vodeći fabriku za bojenje tkanina, a Ščukin kupujući jeftine proizvode tokom revolucije 1905. godine, kojima je podizao cene kada se situacija stabilizovala. Kada su se njih dvojica pojavili u Parizu, umotani u najskuplje krzno, pričajući besprekorni francuski, dileri su sakrivali svoje najbolje umetničke slike, ali su pronicljivi Rusi ipak nalazili način da dođu do njih.
Sa okom izvežbanim na dezenima tkanina, naročito su voleli bogat kolorit i šare i stalno su birali najveselije motive: Sezanovu „Ženu u plavom“, Van Gogov „Portret dr Reja“ i Matisovu „Harmoniju u crvenom“. Ključna Matisova dela poput „Plesa“, kao i retke slike Pikasa - veliki aktovi iz 1908. „Drijada“, „Kupačica“, „Žena sa lepezom“, koje su išle dalje od „Gospođica iz Avinjona“ ka kubizmu - stigla su u Rusiju i trebalo je da prođe čitav vek da bi ponovo otišla na Zapad. Britanska Kraljevska akademija uspela je da izložbom „Iz Rusije: Francusko i rusko majstorsko slikarstvo 1870-1925“ za trenutak omogući zapadnoj javnosti da se uživo divi ovim remek-delima.
Morozov i Ščukin su svojevremeno u Moskvi otvorili svoje galerije za javnost, ali su reakcionarni profesori zabranjivali svojim studentima da ih posećuju. Ipak, ova revolucionarna dela iz Pariza ubrzo su inspirisala mladu generaciju predvođenu Maljevičem da napravi radikalan proboj ka apstrakciji. Bio je to jedini put u istoriji da je ruska umetnost mogla da se meri sa inovativnim radovima iz Zapadne Evrope.
Morozov i Ščukin su nameravali da svoje kolekcije ostave Rusiji, ali revolucija ih je pretekla i obe kolekcije su ubrzo nacionalizovane. Ščukinova je otvorena za javnost 1919. kao Prvi muzej modernog zapadnog slikarstva, Morozovljeva kao Drugi muzej. U to vreme Ščukin je već bio pobegao u Pariz; Morozov je nešto kasnije emigrirao u Karlsbad. Muzeji su spojeni 1928, ali su 20 godina kasnije zatvoreni. Danas su njihove kolekcije podeljene između petrogradskog „Ermitaža“ i Puškinovog muzeja u Moskvi.
(K-147)