pregleda

SRPSKA UMETNOST U VOJVODINI + potpis Aleksandar Moč


Cena:
3.000 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Šabac,
Šabac
Prodavac

marija015 (20270)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 44041

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1927
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski

56968) SRPSKA UMETNOST U VOJVODINI + potpis Aleksandar Moč, Matica srpska Novi Sad 1927 , od doba despota do ujedinjenja , autori Veljko Petrović i Milan Kašanin ;
tvrd povez, format 25 x 32,5 cm , potpis i posveta predsednica Matice srpske Aleksandra Moča na predlistu , ilustrovano, ćirilica, 135 strana teksta + 202 lista sa tablama – ilustracije ; nedostaje album sa 18 kolor ilustracija ;

Aleksandar Moč (Žabalj, 3. jun 1883 - Novi Sad, 10. avgust 1952) bio je advokat, političar i predsednik Matice srpske.
Biografija
Otac mu je bio Mócs Ferenc (Franjo Moč) iz Perkača kraj Temerina, po narodnosti verovatno pokatoličeni Rusin, a majka Jelena rođ. Gajšin iz Đurđeva, poreklom iz srpske graničarske porodice. Odgajan je u pravoslavnom duhu, a za slavu je uzeo krsnu slavu porodice Gajšin - Sveti velikomučeniik Trifun.

Osnovnu školu pohađao je u Starom Bečeju i Srbobranu. Potom u Novom Sadu završava Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju(1901). Pravo najpre studirao u Pečuju, a nastavio u Zagrebu i Budimpešti, da bi doktor političkih i pravnih nauka postao u Koložvaru. Advokatski ispit položio je 1912. u Budimpešti.

Od 1912. do 1952. (sa kraćim prekidima) sa uspehom se bavio advokaturom u Novom Sadu. Njegova advokatska kancelarija bavila se uglavnom civilnim pravom.

Učešće u političkom životu
Uoči oslobođenja i prisajedinjenja Vojvodine Srbiji bio je angažovan u radu Srpskog narodnog odbora (SNO) kao član užeg rukovodstva. Zajedno sa Jašom Tomićem i još trojicom Srba kao poverenika SNO pregovarao je sa austrougarskim vlastima i vojskom oko mirnog napuštanja grada.

Kada je uspostavljena srpska vlasti imenovan je za šefa policije, pri čemu je očuvao javni red i mir i bezbednost građana i njihove imovine u prelaznom periodu.

Pripadao je Demokratskoj stranci, a kada je 1924. došlo do raskola, opredelio se za krilo predvođeno Svetozarom Pribićevićem. Potom je postao istaknuti član Samostalne demokratske stranke i šef mesnog odbora u Novom Sadu. Suprotstavljao se Šestojanuarskoj diktaturi, zbog čega je došao u sukob sa vlastima.

Kada je došlo do okupljanja opozicije s ciljem borbe za demokratizaciju zemlje, postao je jedan od vodećih lidera Vojvođanskog fronta. Bio je jedan od autora Novosadske rezolucije (1932), u kojoj su tražene promene u društvenom poretku.

Matica srpska
Od kraja dvadesetih godina 20. veka deluje u Matici srpskoj. Bio je član Uprave, a 1931. je izabran za potpredsednika. Nakon ostavke Vase Stajića postaje predsednik Matice, i tu funkciju je obavljao od 1936. do 1945. Ujedno je bio i predsednik Muzejskog odbora i Starateljstva Sirotišta Marije Trandafil.
Za vreme njegovog mandata osnovan je Muzej Matice srpske (1933) i podignut je spomenik Svetozaru Miletiću (bio je predsednik odbora). Podržavao je i Studentsku maticu i Omladinski kulturno-privredni pokret (OMPOK).

Članstvo u organizacijama
U Jadranskoj straži bio je predsednik Nadzornog odbora, potpredsednik Jugoslovensko-bugarske lige i potpredsednik i zamenik predsednika Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga Vojvodine.

Aktivnost tokom i nakon okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu
Pošto se Matica srpska nalazila pod mađarskom komesarskom upravom u Drugom svetkom ratu Moč je kao predsednik stavio do znanja okupatorima da će Matica obustaviti svoju kulturnu, prosvetnu i nacionalnu delatnost, i da se neće staviti u njihovu službu. Pomagao je i pokret otpora, a u svojoj kancelariji je skrivao zamenika političkog sekretara PK KPJ Branka Bajića.

Nakon oslobođenja dr Moč je izabran za predsednika Pokrajinskog odbora Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta (1944-46), za poslanika Narodne skupštine Vojvodine (1945-47) i poslanika na Trećem zasedanju AVNOJ-a u Beogradu. Bio je i član Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Vojvodine. Maticu je ipak morao napustiti, a na mesto predsednika ponovo dolazi Vasa Stajić. Cilj je bio da građanski nastrojena Matica bude potčinjena novoj vladajućoj ideologiji.

Advokatska komora
U Advokatskoj komori Vojvodine bio je posle oslobođenja 1945-46. predsednik Upravnog odbora. Obavljao i funkciju predsednika Advokatske ispitne komisije (1922-41, s prekidom) i predsednika Disciplinskog suda (1931-41).
Sa suprugom Milicom imao je sina i tri ćerke (Dušana, Jelenu, Maru i Milenu).
Odlikovan je Ordenima Svetog Save IV stepena i Jugoslovenske krune III reda.

CENOVNIK POŠTE SRBIJE od 1.aprila 2023. ZA PREPORUČENE TISKOVINE: :

od 101 g do 250 g 138 din
od 251 g do 500 g 169 din
od 501 g do 1.000 g 180 din
od 1.001 g do 2.000 g 211 din


Predmet: 72013533
56968) SRPSKA UMETNOST U VOJVODINI + potpis Aleksandar Moč, Matica srpska Novi Sad 1927 , od doba despota do ujedinjenja , autori Veljko Petrović i Milan Kašanin ;
tvrd povez, format 25 x 32,5 cm , potpis i posveta predsednica Matice srpske Aleksandra Moča na predlistu , ilustrovano, ćirilica, 135 strana teksta + 202 lista sa tablama – ilustracije ; nedostaje album sa 18 kolor ilustracija ;

Aleksandar Moč (Žabalj, 3. jun 1883 - Novi Sad, 10. avgust 1952) bio je advokat, političar i predsednik Matice srpske.
Biografija
Otac mu je bio Mócs Ferenc (Franjo Moč) iz Perkača kraj Temerina, po narodnosti verovatno pokatoličeni Rusin, a majka Jelena rođ. Gajšin iz Đurđeva, poreklom iz srpske graničarske porodice. Odgajan je u pravoslavnom duhu, a za slavu je uzeo krsnu slavu porodice Gajšin - Sveti velikomučeniik Trifun.

Osnovnu školu pohađao je u Starom Bečeju i Srbobranu. Potom u Novom Sadu završava Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju(1901). Pravo najpre studirao u Pečuju, a nastavio u Zagrebu i Budimpešti, da bi doktor političkih i pravnih nauka postao u Koložvaru. Advokatski ispit položio je 1912. u Budimpešti.

Od 1912. do 1952. (sa kraćim prekidima) sa uspehom se bavio advokaturom u Novom Sadu. Njegova advokatska kancelarija bavila se uglavnom civilnim pravom.

Učešće u političkom životu
Uoči oslobođenja i prisajedinjenja Vojvodine Srbiji bio je angažovan u radu Srpskog narodnog odbora (SNO) kao član užeg rukovodstva. Zajedno sa Jašom Tomićem i još trojicom Srba kao poverenika SNO pregovarao je sa austrougarskim vlastima i vojskom oko mirnog napuštanja grada.

Kada je uspostavljena srpska vlasti imenovan je za šefa policije, pri čemu je očuvao javni red i mir i bezbednost građana i njihove imovine u prelaznom periodu.

Pripadao je Demokratskoj stranci, a kada je 1924. došlo do raskola, opredelio se za krilo predvođeno Svetozarom Pribićevićem. Potom je postao istaknuti član Samostalne demokratske stranke i šef mesnog odbora u Novom Sadu. Suprotstavljao se Šestojanuarskoj diktaturi, zbog čega je došao u sukob sa vlastima.

Kada je došlo do okupljanja opozicije s ciljem borbe za demokratizaciju zemlje, postao je jedan od vodećih lidera Vojvođanskog fronta. Bio je jedan od autora Novosadske rezolucije (1932), u kojoj su tražene promene u društvenom poretku.

Matica srpska
Od kraja dvadesetih godina 20. veka deluje u Matici srpskoj. Bio je član Uprave, a 1931. je izabran za potpredsednika. Nakon ostavke Vase Stajića postaje predsednik Matice, i tu funkciju je obavljao od 1936. do 1945. Ujedno je bio i predsednik Muzejskog odbora i Starateljstva Sirotišta Marije Trandafil.
Za vreme njegovog mandata osnovan je Muzej Matice srpske (1933) i podignut je spomenik Svetozaru Miletiću (bio je predsednik odbora). Podržavao je i Studentsku maticu i Omladinski kulturno-privredni pokret (OMPOK).

Članstvo u organizacijama
U Jadranskoj straži bio je predsednik Nadzornog odbora, potpredsednik Jugoslovensko-bugarske lige i potpredsednik i zamenik predsednika Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga Vojvodine.

Aktivnost tokom i nakon okupacije Jugoslavije u Drugom svetskom ratu
Pošto se Matica srpska nalazila pod mađarskom komesarskom upravom u Drugom svetkom ratu Moč je kao predsednik stavio do znanja okupatorima da će Matica obustaviti svoju kulturnu, prosvetnu i nacionalnu delatnost, i da se neće staviti u njihovu službu. Pomagao je i pokret otpora, a u svojoj kancelariji je skrivao zamenika političkog sekretara PK KPJ Branka Bajića.

Nakon oslobođenja dr Moč je izabran za predsednika Pokrajinskog odbora Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta (1944-46), za poslanika Narodne skupštine Vojvodine (1945-47) i poslanika na Trećem zasedanju AVNOJ-a u Beogradu. Bio je i član Glavnog narodnooslobodilačkog odbora Vojvodine. Maticu je ipak morao napustiti, a na mesto predsednika ponovo dolazi Vasa Stajić. Cilj je bio da građanski nastrojena Matica bude potčinjena novoj vladajućoj ideologiji.

Advokatska komora
U Advokatskoj komori Vojvodine bio je posle oslobođenja 1945-46. predsednik Upravnog odbora. Obavljao i funkciju predsednika Advokatske ispitne komisije (1922-41, s prekidom) i predsednika Disciplinskog suda (1931-41).
Sa suprugom Milicom imao je sina i tri ćerke (Dušana, Jelenu, Maru i Milenu).
Odlikovan je Ordenima Svetog Save IV stepena i Jugoslovenske krune III reda.
72013533 SRPSKA UMETNOST U VOJVODINI + potpis Aleksandar Moč

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.