Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1970.
Autor: Domaći
Oblast: Film
Jezik: Srpski
Novi Sad 1970. Mek povez sa klapnama, 232 strane.
Na predlistu potpis autora.
Knjiga je veoma dobro / odlično očuvana.
J11
Knjiga Vreme otvaranja Slobodana Novakovića značajan je doprinos postavljanju našeg savremenog filma u odgovarajuću perspektivu kako u odnosu na zbivanja u svetskom filmu tokom poslednje decenije tako i odnosu na opštije shvaćenu kulturnu situaciju naše sredine. Fenomen jedne moderne senzibilnosti koji je izbio na videlo u prvoj polovini šezdesetih godina kroz radove Pavlovića, Petrovića, Hladnika i Rakonjca i koji je svoj uspon doživeo tokom druge polovine iste decenije, da se zatim probije i u međunarodne prostore filmovima Petrovića, Makavejeva, Žilnika i Klopčiča, bio je uporedo praćen rascvetavanjem plodne kritičarske i teorijske delatnosti čiji je Novaković jedan od vodećih predstavnika; ova njegova knjiga svodi desetogodišnji napor na posmatranju tog umetničkog fenomena na njegovom određivanju. Širokim pojedinačnim zahtevima u srodne ili komplementarne oblasti Novaković najpre istražuje genezu te senzibilnosti u uticajima iz istorije filma: upoređuje i ispituje brojna klasična dela i nalazi im pandane u savremenom filmu, istražuje strukturalne sličnosti sa savremenom dramom, poreklo neorealizma izvodi iz ranijih primera italijanske produkcije, a neke elemente savremenih struktura Makavejeva, Đorđevića i drugih iz klasičnog sovjetskog filma. Opisuje inspiracije savremenog filma pojedinih socijalističkih zemalja, a ne propušta da usmeri pažnju i na američki »podzemni« film. Skoro da nema aspekta modernog svetskog filma koji nije dodirnuo u prvom delu svoje knjige i postavio ga u mozaički odnos sa drugima: prvi deo je uvod koji pokušava da naznači situaciju u kojoj se mogla začeti klica jednog novog izraza. U drugom delu knjige reč je o trenutku u kojem je jugoslovenski film »uperio oči prema nebu«. Tu je naročito karakterističan piščev metod da najznačajnije stvaraoce našeg novog filma postavi u kontekst celovite filmske žetve poslednjih godina: iako iscrpno raspravlja o filmovima ili portretiše ličnosti Petrovića, Makavejeva i Žilnika, Novaković se naročito bavi i manjim dostignućima i time ocrtava reljef vodećim stvaraocima. Naročito pada u oči i inače poznata Novakovićeva teza o tri izrazito izdiferencirane senzibilnosti koje se manifestuju kroz dela stvorena u pojedinim nacionalnim proizvodnim centrima: beogradskom, zagrebačkom i ljubljanskom. Treći deo mi se čini najznačajnijim, naročito u onim esejima koji problemima savremenoga filmskog izraza prevashodno u nas i opet ponajviše u delima Makavejeva, Petrovića i Žilnika, Pavlovića i Mimice, Kadijevića i Đorđevića prilaze iz teorijskog aspekta (ovde mi se najvažnijim čine analize otvorenosti filmske strukture u modernom, posebno jugoslovenskom modernom filmu, a i poznate autorove teze o individualnoj mitologiji koju naši savremeni autori donose u zamenu za tradicionalne društvene mitologizacije koje su tako dugo vladale jugoslovenskim filmom). Najzad, ne treba ispustiti iz vida ni interes koju autor po- kazuje za takozvanu geffovsku eksperimentalnu struju koja je na određeni način uticala na profesionalni film (naročito je zanimljiva analiza ovakvih uticaja dela Vladimira Peteka na Vatroslava Mimicu).
Dušan Stojanović