Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K22
Oblast: Muzika
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Od modalnog viseglasja do prosirenog dursko-molskog tonaliteta
Dragutin Čolić (Požega, 26. januar 1907 — Beograd, 1987) je srpski kompozitor, publicista i pedagog.[1] Na muzičku scenu stupio je tridestih godina 20. veka, kao kompozitor „Praške grupe“,[2] učenik Alojza Habe i sledbenik njegovog radikalnog modernizma.[3]
Kao predavač, radio je gotovo četiri decenije na Muzičkoj akademiji. Kao publicista i kritičar sarađivao je sa muzičkim časopisima i dnevnim listovima. U međuratnom periodu postao je član Komunističke partije i učestvuje u osnivanju i radu lista Komunist.[4] Od 1945 do 1946. godine je radio kao horovođa u Kud Abrašević.[1] Od 1949. bio je član stručnog saveta ansambla „Kolo“[5] Učestvovao je u radu Udruženja kompozitora Srbije od njegovog osnivanja, uredio je i izdao prvi katalog članova udruženja.
Rođen je 1907. godine u Požegi kod Užica. Osnovna muzička znanja stekao je u Muzičkoj školi u Beogradu. Posle toga bio je na školovanju u Pragu (1929.—1932.), u klasi Jaroslava Križičke, Karla Boleslava Jiraka i Aljoza Habe, na Državnom konzervatorijumu, kao i u klasi Jozefa Suka u Majstorskoj školi. Tokom studija smatran je za najprivrženijeg sledbenika austrijskog kompozitora Arnolda Šenberga. Po povratku sa studija u Beograd posvetio se muzičkoj kritici i počeo da predaje teorijske predmete u Muzičkoj školi „Stanković“. Od 1937. godine radio je u Srednjoj muzičkoj školi Muzičke akademije. Od 1940. do 1977. bio je profesor Muzičke akademije.
Sarađivao je sa časopisima: Muzički glasnik (1932), Zvuk (1932—1933), Pravda (1933—1935), Srpski književni glasnik (1937), Slavenska muzika (1939—1940), Život i rad (1938), Vreme (1939), a posle Drugog svetskog rata i sa dnevnim listom Borba.
Dela
Teme sa varijacijama za klavir (1930)
Prvi gudački kvartet (1932)
Tri narodne pesme za mešoviti hor (1939)
Deset partizanskih pesama za mešoviti hor (1944)
Patroldžije (1948) kantante
Deset sandžačkih narodnih pesama za glas i orkestar (1949)
Krug nežnosti ciklus od pet pesama za bas i orkestar, nastala kao inspiracija poezija Stevana Raičkovića (1964)[6]
Kamena uspavanka ciklus za mecosopran i klavir nastao kao inspiracija poezija Stevana Raičkovića (1965)
Treći gudački kvartet (1973)
Duvački kvintet (1977)
Simfonijske poeme
Uskršnja zvona (1947)
Nikoletina Bursać (1959)
Simfonia In Sol (1968)
Simfonija za gudače i udaraljke (1978)
Preludijum, Fuga, Postludijum triptih dodekafonski ciklus[3] (1961)
Koncerti
Končertino za četvrtstepeni klavir i gudački sektet (1932)
Koncert za violončelo i orkestar (1981)
Muzika za film
Pionir i devojka kratki film (1949)[7]
Njena lutka crvenkapa dokumentarni film(1951)[7]
Ciganka (1953) film[7]
Zemlja ustanka dokumentarni film(1954)[7]
Muzika za pozorište
U cara Trojana kozje uši (1957)
Drugi gudački kvartet (1959)