Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Oblast: Arhitektura
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

strana: 231
Povez: Tvrdi povez
God.izdanja: 2017.
Izdavač: Naklada Bošković, Split

Odlično stanje


Knjiga arhitekta Jerka Rošina u izdanju Naklade Bošković iz Splita

Zagreb, (IKA) – „Krov nad oltarom” naslov je nove knjige hrvatskog arhitekta Jerka Rošina u izdanju Naklade Bošković iz Splita, čije je predstavljanje održano u četvrtak 16. ožujka u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Knjigu su predstavili zagrebački arhitekt i redoviti profesor na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu prof. dr. Marijan Hržić, svećenik, književnik i šansonijer don Anton Šuljić te povjesničar književnosti, komparatist, novinar, političar i teatrolog prof. dr. Slobodan Prosperov Novak. Nakon uvodnih riječi nakladnika Zorana Boškovića, u kojima je detaljno predstavio autora i svakog predstavljača, o knjizi je najprije govorio prof. dr. Marijan Hržić, koji je uz Žanu Radetić, dipl. inž. arh., jedan od recenzenata knjige. Nazvavši Rošinov opus „liturgijskom arhitekturom”, prof. Hržić rekao je: „Arhitekti koji pišu najčešće baš i ne grade, a oni koji grade baš i ne pišu. Ali ipak ima i onih koji i grade i pišu, reklo bi se podjednako strastveno i podjednako dobro. Arhitekt Jerko Rošin jedan je od njih, malobrojnih. Predano i uspješno i piše i gradi, kao što nedvojbeno drži i do naslijeđa i do pripadnosti. Na ovim našim lijepim i nemirnim prostorima uz tu stazu oduvijek je išla i ona vjere, spajajući se ponekad s njome do neprepoznatljivosti. A kad se tom stazom hodilo, gradile su se crkve. Gradio ih je, gradi ih i dalje, Jerko, osebujan stvaralac i arhitekt žive i aktualne graditeljske aktivnosti, koji se izdvaja svojom nesvakidašnje umnoženom kreativnošću. Njegov raznolik i za aktivnog arhitekta vrlo opsežan publicistički i literarni rad već je itekako prepoznat u javnosti, kao i arhitektonski opus u domaćoj arhitektonskoj struci, u kojem sakralna gradnja ima osobito važno mjesto”, zaključio je prof. Marijan Hržić.
O prikladnosti te knjige s vremenom korizme u kojoj se predstavlja, govorio je don Anton Šuljić, uočivši najprije dizajnerski koncept boje koja se u liturgiji koristi u izrazito ozbiljnim razdobljima i prigodama, pa tako i u korizmi, a koji upućuje da je u knjizi riječ o nečem ozbiljnom i važnom. „Korizmenost sugerira prije svega neuobičajen izbor ljubičaste boje korica. No, i broj slova u naslovu knjige (Krov nad oltarom) te potpisi rimskim brojevima pod tim slovima sugeriraju 14 postaja križnoga puta. Je li autor svoje bavljenje sakralnom arhitekturom doživio kao korizmeni hod, odnosno kao muku? Bar po nekim rješenjima, kao i po nerealiziranim nacrtima – to bi se moglo reći. To bi se osobito odnosilo na monumentalnu crkvu Gospe Velikoga hrvatskoga krsnog zavjeta u Kninu. No, prikladno je da se u korizmi predstavlja ova knjiga i zbog toga što sakralna arhitektura u nas još uvijek nije uskrsnula do one razine koja bi se mogla nazvati vazmenom, dakle onom koja je prošla kroz mijenu i pokazala se u novosti stvaranja. Ona još uvijek mukotrpno traži svoj izraz i svoje pravo mjesto. Uzroci za to mogu biti i jesu višestruki: od arhitekata koji se sakralnom arhitekturom u svome školovanju najčešće nisu bavili do investitora (Crkve) koja vrlo često ne razumije arhitektonsku gramatiku. Kakogod bilo, ova knjiga zapravo prokazuje tu problematiku i kao takva ona je više no dobrodošla u našu javnost”, naglasio je Šuljić.
Povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak izdvojio je uživanje s kojim je čitao Rošinovu knjigu, naglasivši kako je svoju Povijest hrvatske književnosti završio puno prije nego što je upoznao svekolik prozni i pjesnički opus Jerka Rošina, pa ga zbog toga nije mogao uvrstiti u tu ediciju, no kako njegovo djelo svakako zauzima važno mjesto u hrvatskoj književno-povijesnoj zbilji. Ključno mjesto u knjizi pridaje onim arhitektonskim projektima koji na kraju ipak nisu realizirani, smatrajući da im baš to daje posebnu umjetničku vrijednost.
Na kraju predstavljanja autor Jerko Rošin zahvalio je svim predstavljačima, struci, podupirateljima i svojoj obitelji na strpljivoj pratnji i konkretnoj potpori, jer Rošinov sin Stjepko potpisuje osebujan dizajn monografije u kojoj umjesto straničnika nalazimo križ koji cijeloj knjizi daje vizuru crkvena pročelja, a svoje stvaranje opisao je riječima: „Za projektiranje crkava dobro je poznavanje liturgije prijeko potrebno kao uvjet u rješavanju neke jednadžbe, ali potreban je i tzv. dovoljan uvjet bez kojega se ona ne može konačno riješiti. U rješavanju sakralne arhitekture to znači imati u sebi i potrebne vjerske duhovnosti, bar na razini traženja sebi potrebne duhovne povezanosti s Bogom. Dakle, ono što kao autori nosimo u svojoj čahuri tek je pretpostavka ljepote leptira koji će iz nje izletjeti u život.”
Ulomke iz knjige „Krov nad oltarom” čitali su glumački par Anja Šovagović Despot i Dragan Despot te pjevač Miroslav Škoro...