Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Oblast: Arhitektura
Jezik: Španski
Autor: Strani
KENZO TANGE estudio paperback
španski jezik
lepo očuvano
bogato ilustrovano
Kenzo Tange (jap. 丹下健三; Osaka, 4. septembar 1913 — Tokio, 22. mart 2005) je bio japanski arhitekta, i dobitnik Prickerove nagrade 1987. godine. Tange je svetsku slavu stekao rekonstrukcijom Hirošime, razorene u Drugom svetskom ratu. Bio je učesnik rekonstrukcije zemljotresom razorenog Skoplja.
Kenzo Tange
Kenzo Tange 1981.jpg
Datum rođenja
4. septembar 1913.
Mesto rođenja
Osaka
Japan
Datum smrti
22. mart 2005. (91 god.)
Mesto smrti
Tokio
Japan
Šinjaku-ku Tokio
Biografija Uredi
Detinjstvo je proveo u gradu Imbari na japanskom ostrvu Šikoku.[1] Godine 1935, počeo je studije arhitekture na univerzitetu u Tokiju, a za to se odlučio upoznavajući se sa arhitekturom Le Korbizjea.[1][2] Za vreme rata je počeo sa studijama urbanizma. Godine 1946, postao je vanredni profesor na Tokijskom univerzitetu i osnovao je „Tange laboratoriju“.[3] Na Tokijskom univerzitetu je radio kao profesor od 1963. do 1974. godine i postao je traženi predavač na Harvardu, Jejlu, Berkliju i drugim svetski poznatim univerzitetima.
Delo Uredi
U svetsku istoriju kulture upisao se kao arhitekta i urbanista koji je radio na oporavku Japana posle Drugog svetskog rata ali i kao tvorac nezaboravnih visećih konstrukcija za Olimpijske igre, održane u Tokiju, ili paviljona Svetske izložbe „EXPO“ u Osaki. Vrlo rano je pokušavao da kombinuje avangardne elemente sa japanskom tradicionalnom arhitekturom a u kasnijim godinama se okretao ka internacionalnom stilu u arhitekturi.
Njegov svetski debi je učešće na „Centar mira“ i „Spomenik u Hirošimi“ 1949. godine i od toga doba je stvarao mnoge arhitektonske i urbanističke projekte u celom svetu. Godine 1959, doktorirao je sa radom „Prostorne strukture u velegradu“ i ovoj temi je posvetio celi svoj život - na primer u „Planu za Tokio 1960.“ u projektu gradskog dela Fijera u Bolonji i novog grada za 60.000 ljudi u Kataniji u Italiji. Tange je radio i u stilu brutalizma i takva je skupštinska zgrada u Kurašiki i telekomunikacijska zgrada Jamanaši u Kofu.
Životno delo Uredi
Životno delo arhitekte Kenza Tange je „Olimpijski i sportski areal“ za tokijsku olimpijadu. Izgradio ga je iz krivih linija koje su proizašle iz oblika konstrukcije od visećih lančanih krovova i od spiralnih oblika odvijajućih se od središnjih nosećih armiranobetonskih pilona. Kao jedini arhitekta dobio je odlikovanje od olimpijskog komiteta za svoj rad.
Nagrade Uredi
Tange je dobio mnoge nagrade za svoj rad kao zlatnu medalju RIBA, AIA francuske akademije 1987. godine, i Prickerovu nagradu – najvišu nagradu za arhitekturu.[4][5] Te iste godine je predstavio i svoj dalji projekat Tokijske skupštine.
Moto Uredi
U svim projektima rezonuje Tangeov moto: „Arhitektura mora imati nešto što čoveka dira u srce, no uporedo s tim njene osnovne forme i prostori moraju imati istu logiku. Kreativni rad je u naše doba jedinstvo tehnologije i humanosti. Tradicija ima ulogu katalizatora koji ubrzava hemijsku reakciju no u konačnom rezultatu se više ne može detektovati. Tradicija može biti deo dela no sama o sebi nije stvaralačka“.
Njegovi najznačajniji radovi Uredi
Memorijalni park mira u Hirošimi
Katolička katedrala, Tokio
Tokio većnica
Nacionalna sportska dvorana Jojogi građena za Olimpijske igre 1964. Tokio
Fudži TV
postmoderna arhitektura japanska