pregleda

Život s titulom - Miroslav Gavrilović


Cena:
1.290 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7805)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14552

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 421
Autor: Domaći
Oblast: Fudbal
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Godinama pažljiv hroničar dešavanja u fudbalskom klubu Vojvodina i sportskom Novom Sadu, Miroslav Gavrilović izgradio je imidž novinara od autoriteta, filozofskog stava, spremnog da čitaocima uvek ponudi više od obične vesti. Bogatu karijeru, posle skoro pet decenija rada, priveo je kraju pre tri godine. I tada je svedočio značajnijim događajima, rad da mlađim kolegama udeli po koji savet, bez suvišnih potpitanja…

Ostavio je iza sebe i bogato štivo – sedam knjiga, četiri s potpisom autora, tri koautorske prirode. Potpisao je sa Vladimirom Todorovićem „Planetu fudbal“, „Kako smo pobedili Evropu“ i almanah za 80. rođendan Vojvodine. Samostalno, „Život s titulom“ i tri knjige posvećene velikanima Vujadinu Boškovu („Vujke, jedan jedini“), Siniši Mihajloviću („Božija levica“) i Iliji Panteliću („Veliki Panta“).



Fudbal (engl. football, od engl. foot) — „stopalo“ i ball — „lopta“) ili (hrv. nogomet), kolektivni je sport koji se igra između dve ekipe, sastavljene od po jedanaest igrača. Fudbal je trenutno najpopularniji sport na svetu. Igra se u preko 200 zemalja. Mogu ga igrati ljudi svih godišta i muškarci i žene. Često se o fudbalu govori kao o „najvažnijoj sporednoj stvari na svetu“. Igra se fudbalskom loptom na pravougaonom igralištu s prirodnom ili veštačkom travom. Golovi su smešteni jedan nasuprot drugom na kraju uže strane igrališta. Cilj igre je ubaciti loptu u protivnički gol bilo kojim delom tela osim rukom. Jedino golman može u ograničenom prostoru, takozvanom kaznenom prostoru, igrati rukom. Pobednik utakmice je ekipa koja na kraju utakmice postigne više golova (pogodaka).

Savremena fudbalska igra razvila se u Engleskoj posle stvaranja prvog fudbalskog saveza 1863. godine. Prva pravila datiraju iz iste godine, a sa manjim promenama održala su se i do danas. Najviše fudbalsko telo je FIFA. FIFA organizuje Svetsko prvenstvo u fudbalu.


Igre koje su se temeljile na šutiranju lopte odigravale su se u mnogim zemljama tokom istorije. Najstarija igra o kojoj postoje dokumenti je cuju[2], koja se pominje tokom vojnih vežbi za vreme dinastije Čin u Kini (255.-206. pre nove ere). Ostale pradavne igre bile su kemari u Japanu i harpastum u Starom Rimu.

Pravila fudbalske igre su doneta sredinom 19. veka da bi konačno ujedinila sve vrste fudbala koje su se igrale po raznim školama širom Velike Britanije. Prva su pravila izmišljena u Kembridžu 1848, ali nisu bila usvojena. Tokom 50-ih godina 19. veka brojni klubovi u državama s engleskim kao maternjim jezikom igrali su fudbal koji se razlikovao od jednog do drugog mesta. Neki su klubovi donosili sopstvena pravila, a najpoznatija su bila „Šefildska fudbalska pravila“ iz 1867. Takođe, 1862, Džon Čarls Tring izneo je svoju vrstu pravila koja su imala uticaja u stvaranju prvih „fiksnih“ pravila[3].

Sva ova pravila su imala pozitivnu posledicu; stvaranje prvog fudbalskog saveza, dana 26. oktobra 1863.. Prvo okupljanje saveza bilo je u Freemason`s Tavern u ulici Great Queen Street u Londonu[4].

U Freemason`s Tavern, tokom pet susreta između oktobra i decembra, doneta su službena pravila koja su, s manjim izmenama, na snazi i danas. Na završnom sastanku, klub Blackheath povukao se iz saveza zbog izbacivanja dva pravila; prvo, u kojem je pisalo da je dopušteno igrati rukom bilo gde na terenu i drugo, u kojem je dozvoljeno udaranje po nogama.

Danas, pravila donosi IFAB (International Football Association Board). Ovo je telo osnovano 1886. posle sastanka u Mančesteru[5]. Na tom su sastanku učestvovali, osim engleskog, i škotski, velški i irski fudbalski savez.

Najstarije fudbalsko takmičenje je engleski FA kup, prvi put održan 1872.[6] Engleska je takođe dom najstarije lige, osnovane 1888. od strane Aston Vile. Originalni sistem takmičenja okupljao je 12 ekipa iz srednje i severne Engleske.

FIFA je osnovana 1904. u Parizu, obećavši da će poštovati i pokušati da unapredi fudbalska pravila. Povećana popularnost fudbala na međunarodnom nivou dovela je da IFAB primi FIFA-u pod svoje okrilje 1913. godine. U današnje vreme, IFAB se sastoji od četiri člana iz FIFA-e, kao i od jednog predstavnika iz svakog od četiri britanska saveza.

Danas, fudbal svoj status najpopularnijeg sporta na svetu duguje jednostavnim pravilima i minimalnoj opremi. Fudbal se danas igra na profesionalnom nivou u više od dvesta zemalja sveta, a zanimljivo je napomenuti da je, prema FIFA-i, veći broj amatera nego profesionalaca. Također, FIFA je 2001. objavila da preko 250 miliona ljudi igra fudbal redovno za neki profesionalni ili amaterski klub.

U velikom delu sveta, fudbal zbog činjenice da je ekipni sport, zbližava ljude i poboljšava odnose između mesta, gradova, pa čak i država. Američka TV-stanica „ESPN“ tvrdi da je plasman Obale Slonovače na Svetskom prvenstvu 2006. prekinuo građanski rat u toj afričkoj zemlji. No, nasuprot tome, dobro je poznat slučaj „fudbalskog rata“ između Hondurasa i Salvadora[7], kao i nemili događaj na Maksimiru 1990, na utakmici između Dinama i Crvene zvezde....

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 75607565
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Godinama pažljiv hroničar dešavanja u fudbalskom klubu Vojvodina i sportskom Novom Sadu, Miroslav Gavrilović izgradio je imidž novinara od autoriteta, filozofskog stava, spremnog da čitaocima uvek ponudi više od obične vesti. Bogatu karijeru, posle skoro pet decenija rada, priveo je kraju pre tri godine. I tada je svedočio značajnijim događajima, rad da mlađim kolegama udeli po koji savet, bez suvišnih potpitanja…

Ostavio je iza sebe i bogato štivo – sedam knjiga, četiri s potpisom autora, tri koautorske prirode. Potpisao je sa Vladimirom Todorovićem „Planetu fudbal“, „Kako smo pobedili Evropu“ i almanah za 80. rođendan Vojvodine. Samostalno, „Život s titulom“ i tri knjige posvećene velikanima Vujadinu Boškovu („Vujke, jedan jedini“), Siniši Mihajloviću („Božija levica“) i Iliji Panteliću („Veliki Panta“).



Fudbal (engl. football, od engl. foot) — „stopalo“ i ball — „lopta“) ili (hrv. nogomet), kolektivni je sport koji se igra između dve ekipe, sastavljene od po jedanaest igrača. Fudbal je trenutno najpopularniji sport na svetu. Igra se u preko 200 zemalja. Mogu ga igrati ljudi svih godišta i muškarci i žene. Često se o fudbalu govori kao o „najvažnijoj sporednoj stvari na svetu“. Igra se fudbalskom loptom na pravougaonom igralištu s prirodnom ili veštačkom travom. Golovi su smešteni jedan nasuprot drugom na kraju uže strane igrališta. Cilj igre je ubaciti loptu u protivnički gol bilo kojim delom tela osim rukom. Jedino golman može u ograničenom prostoru, takozvanom kaznenom prostoru, igrati rukom. Pobednik utakmice je ekipa koja na kraju utakmice postigne više golova (pogodaka).

Savremena fudbalska igra razvila se u Engleskoj posle stvaranja prvog fudbalskog saveza 1863. godine. Prva pravila datiraju iz iste godine, a sa manjim promenama održala su se i do danas. Najviše fudbalsko telo je FIFA. FIFA organizuje Svetsko prvenstvo u fudbalu.


Igre koje su se temeljile na šutiranju lopte odigravale su se u mnogim zemljama tokom istorije. Najstarija igra o kojoj postoje dokumenti je cuju[2], koja se pominje tokom vojnih vežbi za vreme dinastije Čin u Kini (255.-206. pre nove ere). Ostale pradavne igre bile su kemari u Japanu i harpastum u Starom Rimu.

Pravila fudbalske igre su doneta sredinom 19. veka da bi konačno ujedinila sve vrste fudbala koje su se igrale po raznim školama širom Velike Britanije. Prva su pravila izmišljena u Kembridžu 1848, ali nisu bila usvojena. Tokom 50-ih godina 19. veka brojni klubovi u državama s engleskim kao maternjim jezikom igrali su fudbal koji se razlikovao od jednog do drugog mesta. Neki su klubovi donosili sopstvena pravila, a najpoznatija su bila „Šefildska fudbalska pravila“ iz 1867. Takođe, 1862, Džon Čarls Tring izneo je svoju vrstu pravila koja su imala uticaja u stvaranju prvih „fiksnih“ pravila[3].

Sva ova pravila su imala pozitivnu posledicu; stvaranje prvog fudbalskog saveza, dana 26. oktobra 1863.. Prvo okupljanje saveza bilo je u Freemason`s Tavern u ulici Great Queen Street u Londonu[4].

U Freemason`s Tavern, tokom pet susreta između oktobra i decembra, doneta su službena pravila koja su, s manjim izmenama, na snazi i danas. Na završnom sastanku, klub Blackheath povukao se iz saveza zbog izbacivanja dva pravila; prvo, u kojem je pisalo da je dopušteno igrati rukom bilo gde na terenu i drugo, u kojem je dozvoljeno udaranje po nogama.

Danas, pravila donosi IFAB (International Football Association Board). Ovo je telo osnovano 1886. posle sastanka u Mančesteru[5]. Na tom su sastanku učestvovali, osim engleskog, i škotski, velški i irski fudbalski savez.

Najstarije fudbalsko takmičenje je engleski FA kup, prvi put održan 1872.[6] Engleska je takođe dom najstarije lige, osnovane 1888. od strane Aston Vile. Originalni sistem takmičenja okupljao je 12 ekipa iz srednje i severne Engleske.

FIFA je osnovana 1904. u Parizu, obećavši da će poštovati i pokušati da unapredi fudbalska pravila. Povećana popularnost fudbala na međunarodnom nivou dovela je da IFAB primi FIFA-u pod svoje okrilje 1913. godine. U današnje vreme, IFAB se sastoji od četiri člana iz FIFA-e, kao i od jednog predstavnika iz svakog od četiri britanska saveza.

Danas, fudbal svoj status najpopularnijeg sporta na svetu duguje jednostavnim pravilima i minimalnoj opremi. Fudbal se danas igra na profesionalnom nivou u više od dvesta zemalja sveta, a zanimljivo je napomenuti da je, prema FIFA-i, veći broj amatera nego profesionalaca. Također, FIFA je 2001. objavila da preko 250 miliona ljudi igra fudbal redovno za neki profesionalni ili amaterski klub.

U velikom delu sveta, fudbal zbog činjenice da je ekipni sport, zbližava ljude i poboljšava odnose između mesta, gradova, pa čak i država. Američka TV-stanica „ESPN“ tvrdi da je plasman Obale Slonovače na Svetskom prvenstvu 2006. prekinuo građanski rat u toj afričkoj zemlji. No, nasuprot tome, dobro je poznat slučaj „fudbalskog rata“ između Hondurasa i Salvadora[7], kao i nemili događaj na Maksimiru 1990, na utakmici između Dinama i Crvene zvezde....
75607565 Život s titulom - Miroslav Gavrilović

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.