ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1990
Autor: Domaći
Oblast: Šah
Jezik: Srpski

Kraljevi šaha - D. Bjelica MIHAIL BOTVINIK
Knjiga 6
Biografija + 203 partije

Izdavač: Politika, Beograd
Godina izdanja: 1990
Format: 20 X 14 cm.
Povez: Meki
Pismo: Latinica
Broj strana: 105, Ilustrovano



Faze Botvinikove blistave šah karijere dobro su poznate. Roden je 17.08.1911. godine. 1925. godine, kao 14-godišnjak je pobijedio Kapablanku na simultanci, a dvije godine kasnije debitovao je n sovjetskom šampionatu, gdje je podijelio 5.-6. mjesto i postao majstor. Cetiri godine kasnije, postao je prvak SSSR-a – prva od sedam pobjeda. Sljedecih trideset godina Botvinik je bio neprikosnoveni lider sovjetskog šaha.

Sredinom 1930. godine Botvinik je ušao u globalnu šahovsku elitu. Dijelio je 1. mjesto s Flohrom na medunarodnom turniru u Moskvi 1935. godine, gdje je prestigao Kapablanku i Laskera. Godinu dana kasnije, osvojio je veliki turnir sa sjajnim Kubancem u Nottinghamu, gde su se okupili svi najbolji svjetski šahisti, ukljucujuci aktuelnog svjetskog prvaka Euwea i tri bivša svjetska prvaka Laskera, Kapablanku i Aljehina. Uspjeh 25-godišnjeg šahista kod kuce docekan je s euforijom; dobio je za nagradu automobil od narodnog komesara Ordzhonikidzea, a Pravda mu je posvetila glavni clanak. Botvinik je primljen u velikoj dobrodošlici u Moskvi, gdje su ga tretirali kao zvijezdu. Postao je nacionalni heroj i primjer drugima zajedno s ljudima poput Valerija Chkalova, Alekseja Stahanova i Pavla Angelina …

Na cuvenom AVRO turniru 1938. godine stigao je kao treci i savladao je Kapablanku i Aljehina u predivnim partijama. To mu je dalo pravo da razgovara s Aljehinom o mecu za svjetski šampionat. Njih dvojica su postigla dogovor i Aljehin je bio spreman za igru, ali mec nije održan; prvo je izbio rat, a onda je Aljehin iznenada umro.

1948.godine pet najjacih šahista na svijetu bori se za krunu na mec-turniru. Botvinik je odlucno pobijedio u svakom mecu i, prestigavši ??drugoplasiranog Smislova za 3 poena (!), Postao šesti svjetski prvak. Tu je titulu držao 13 godina, u kojima je odigrao 6 meceva. Mogao je naci rješenja u teškim situacijama i nauciti lekcije iz poraza kao niko drugi. Nakon gubitka od Smislova 1957, vratio je krunu sledece godine nakon što je pobjedio svog zastrašujuceg protivnika. Nakon što je 1960. izgubio titulu od Talj-a, revanširao se godinu dana kasnije rezultatom 13: 8! Tek je porazom od Petrosjana 1963. godine završio svoju 30-godišnju vladavinu u šahu pošto su otkazani revanš mecevi. Ali cak i nakon što je prestao da bude svjetski prvak, Botvinik je nastavio da igra na turnirima, demonstrirajuci, kao i uvijek, dalekosežnu strategiju, sveobuhvatno poznavanje otvaranja, precizno odigrane završnice i takticko majstorstvo.

Godinama kasnije, Tigran Petrosian se sjecao da mu je bilo teže da igra protiv Botvinika, nego protiv Fischera. „Stalno sam bio svjestan neugodnog osjecaja neizbježnosti. U razgovoru s Keresom rekao sam mu o tome i uporedio Botvinika s buldožerom koji ruši sve na putu. Keres se nasmiješio i rekao: „Zamislite kako je nama bilo igrati protiv njega dok je bio mlad.“ Bronstein je o Botviniku govorio na slican nacin: „Igrao je poput buldožera: marširajuci kroz centar, protivnicima nije davao šansu da prežive njegovu odlucnost i energiju. Niko se nije mogao nositi s preciznošcu njegove igre !“

Botvinik je bio ustvari autor sistema koji je odredivao svjetskog prvaka. Upravo je on taj sistem borbe za titulu prenio na FIDE uz podršku Sovjetske šahovske federacije – prije Botvinika tu je titulu nosio pojedinac, a ne organizacija. Sistem koji je osmislio šesti svjetski prvak je preživio do sredine 1990-ih i umro je zajedno sa svojim tvorcem.

Dugi niz godina Botvinik je upravljao šahovskom školom u kojoj su trenirali Karpov, Kasparov, Kramnik, Balašov, Razuvaev, Jusupov, Sokolov, Akhmylovskaya, Ioseliani i drugi proslavljeni šahisti. Botvinik je osmislio vlastiti nacin pripreme za turnire i treninge, te ga je dodijelio svojim mentorima. Kao doktor tehnickih nauka dao je ogroman doprinos osmišljavanju programa za šahovske racunare.

„Bez sjenke sumnje Botvinik je šah gledao kroz klasicnu perspektivu. Bio je dostojan nasljednik svojih velikih prethodnika – Laskera, Kapablanke i Aljehina. Njegova igra nosila je jasnu strategiju. U srcu je bio istraživac i njegov pristup zasnovan je na njegovoj potrazi za osnovama šaha. “ Ove rijeci, koje je rekao Vasilij Smislov, predstavljaju najbolji opis šahista Botvinika. Da, istinu je tražio na šahovskoj tabli i cesto je pronalazio.

Mihail Botvinik je do svojih posljednjih dana radio u šahovskom klubu, koji danas nosi njegovo ime, na Bulevaru Gogolja. Patrijarh ruskog šaha umro je u Moskvi 5. maja 1995. godine.

Anatoly Karpov, 12. prvak svijeta:

„Upoznao sam Mihaila 1962. godine na skupu kluba “Trud”u Podolsku, gde je održavao predavanje. Ali Botvinika sam upoznao kasnije, kada sam sa šest godina poceo da ucim u njegovoj šahovskoj školi sa još šest mladih igraca. Bio je oprezan – govorio je smireno i zamišljeno i cesto je prstom ispravljao naocale. Njegove lekcije su više licile na predavanja.

„Bilo je jasno da su Botvinikovi predratni uspesi i njegovo osvajanje svjetskog prvenstva bili seizmicki dogadaji, posebno ovaj zadnji. Botvinikovo kruniranje održano je na Dan pobjede u Velikoj dvorani Doma sindikata i bio je to dogadaj koji je slavio ne samo sportske i šahovske uspjehe, vec je bio i trenutak nacionalnog slavlja i euforije. I sam Botvinik dao je puno šahu, posebno u organizaciji: zahvaljujuci njemu i švedskom predsjedniku FIDE Folkeu Rogard-u stvoren je dugotrajni sistem kako se odlucivao svjetski prvak. “

Garry Kasparov, trinaesti prvak svijeta:

„Velike stvari se vide samo iz daljine …“ Botvinik je bio covjek ustaljenih principa koji je imao svoj pogled na sve što je bilo postavljeno i popravljeno zauvijek. Bilo je beskorisno raspravljati se s njim o bilo cemu, posebno o politici, ali u šahu je odlucno branio interese klasicnog šaha. On je u suštini postao njihov sinonim. U ironicnom preokretu sudbine, kompjuteri za koje je zalagao šesti šampion, ubrzo su promijenili igru. Šah je postao brži i dinamicniji. Ali rapid i blic u mecu za svjetski šampionat!? Botvinik nikada ne bi pristao na to. A sada, kada FIDE planira da „modernizuje“ igru ??prijeti da ce uništiti njihov istorijski status kao vrhunske intelektualne igre, dužnost je svakog šahiste je da brani baštinu patrijarha.

Vladimir Kramnik, 14. svjetski prvak:

„Botvinika sam prvi put sreo u šahovskoj školi Botvinik-Kasparov 1987. To putovanje u Druskininkaj mi ostaje nezaboravno. U školu sam došao samo zahvaljujuci direktoru poštara Tuapsea, koji je nazvao Botvinika i rekao mu o meni. Mihail Moisejevic mi je zatražio da mu pošaljem svoje partije. I tako sam ušao u svijet šaha.

Botvinik mi je pomogao koliko god je mogao: na primjer, dobio sam pozivnice za nekoliko važnih juniorskih turnira zahvaljujuci njegovoj reputaciji. Mnogi govore o njegovom teškom karakteru, ali s nama je uvijek bio topao, prijateljski raspoložen i šaljiv. Sve u svemu, Botvinik je vrlo pozitivna figura i njegovo glavno postignuce bilo je stvaranje sovjetske šahovske škole koja je nakon toga sve osvojila.



***Odlično očuvano, pečat prethodnog vlasnika***