ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1966
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Spolja kao na fotografijama, unutra uredno i čisto.

Autor - osoba Brlić-Mažuranić, Ivana
Naslov Šuma Striborova [Slikovnica] / Ivana Brlić-Mažuranić ; [ilustracije Cvijeta Job]
Vrsta građe kratka proza
Jezik hrvatski
Godina [1966]
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, [1966]
Fizički opis [16] str. : ilustr. u bojama ; 32 cm
Drugi autori - osoba Job, Cvijeta, 1924-2013 (ilustrator)
Job, Cvijeta, 1924-2013 (ilustrator)
Zbirka Velike slikovnice

„Šuma Striborova“ jedna je od pripovijedaka iz knjige „Priče iz davnine“ Ivane Brlić-Mažuranić. Govori o starici, njezinom sinu i snahi-zmiji. Snahu je sin našao u šumi, učinila mu se prikladnom za suprugu i doveo ju je kući potpuno nesvjestan njezina podrijetla i začaranosti. No, njezinu su zmijsku prirodu lukavstvom razotkrili mladićeva majka i Malik Tintilinić (namamili su je da pred mladićem tj. suprugom zapaluca rascijepljenim zmijskim jezikom). Raskrinkana snaha je u obličju zmije pobjegla natrag u šumu.
Bajku su ilustrirali Petar Orlić (1. izd. 1916) i Vladimir Kirin (3. izd. 1926), u nekim kasnijim izdanjima i Cvijeta Job, a slika se našla na poštanskoj marci Republike Hrvatske iz 1997. godine.

Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. april 1874 – Zagreb 21. septembar 1938) bila je hrvatska književnica.
Rodila se u poznatoj porodici Mažuranića. Otac Vladimir Mažuranić je bio pisac, advokat i istoričar. Deda joj je bio hrvatski ban i pesnik Ivan Mažuranić, a baba Aleksandra Mažuranić je bila sestra Dimitrija Demetra, pesnika, dramskog pisca i prevodioca. Osnovnu školu i dva razreda Djevojačke škole završila je u Zagrebu. Ostalo školovanje završila je privatno. Govorila je nekoliko jezika. Svoje prve radove pisala je na francuskom.
Udala se za Vatroslava Brlića, advokata u Slavonskom Brodu i srpskog političara (njegov otac Andrija Torkvat Brlić je bio poznati Srbin katolik i saradnik Garašanina). U Slavonskom Brodu je proživela velik deo života, koji je posvetila porodici i književnom radu. Rodila je šestoro dece. Okružena decom, upoznavala je njihovu psihu i njihov naivni i neiskvareni svet, kojem je i posvetila skoro celo svoje književno delo. Uz supruga uključila se u javni život u krugu prvaka narodnog pokreta. Za svoj književni rad dva puta je od Jugoslovenske akademije znanosti i umetnosti predložena za Nobelovu nagradu za književnost (1931. i 1938). Godine 1937. primljena je za dopisnog člana zagrebačke Akademije, kao njen prvi ženski član. Bila je i počasna članica zagrebačkog „PEN kluba`.
Život je završila u depresiji i izvršila je samoubistvo. Sahranjena je 1938. godine na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Ideološki je bila rojalistkinja i podržavala je vladavinu dinastije Karađorđević. Dodeljen joj je Orden Svetog Save četvrtog stepena.
Književni rad
Pisala je pesme, pripovetke, priče, basne, bajke, romane i kulturnoistorijske rasprave. Svoju književnu nadarenost i umetničku zrelost najsnažnije je ostvarila u prefinjenom oblikovanju sveta dečje priče i bajke. Njeno prvo važnije delo objavljeno 1913. godine Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Anton Gustav Matoš je proglasio „klasičnom knjigom“. Najveći uspeh, međutim, postiže knjigom Priče iz davnine 1916. godine, za koju je iskoristila riznicu slovenske mitologije i narodnog verovanja a ogrnuta srpskom epskom poezijom.
Pisala je – kako sama reče – da vlastitoj deci „otvori vrata k onom bajnom, šarolikom svijetu bajke“. Priče se odlikuju neposrednošću izraza. Prevođena je na desetinu jezika od engleskog do kineskog, a nazvana je „hrvatskim Andersenom“.
Izdavačka kuća Školska knjiga iz Zagreba 1971. godine ustanovila je godišnju književnu nagradu „Ivana Brlić-Mažuranić“ za najbolji književni tekst za decu i ilustraciju knjige za decu objavljene u godini. Od 2001. godine nagrada se dodeljuje za najbolje neobjavljeno delo za decu hrvatskih autora.
Ivana Brlić-Mažuranić je bila u dva maha 1931. i 1938. godine predlagana i za Nobelovu nagradu.
Dela
Valjani i nevaljani (pripovetke i pesme za dečake) 1902.
Škola i praznici (Zbirka pesama i pripovedaka) 1905.
Slike (pesme) 1912.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića 1913.
Priče iz davnine 1916.
Knjiga omladini 1924.
Dečja čitanka o zdravlju 1927.
Mir u duši 1930.
Iz arhiva obitelji Brlić u Brodu na Savi (studije) 1934. I, 1935. II–III
Jura Dalmatin potkralj Gadžerata (avanturistički roman) 1937.
Srce od licitara (Pripovetke i pesme za mlade; objavljeno posthumno) 1938.

Cvijeta Job (Beograd, 6. kolovoza 1924 – Zagreb, 18. lipnja 2013), hrvatska likovna umjetnica. Ilustratorica je minijatura. Kći je hrvatskog slikara Ignjata Joba. Supruga je slikara Zdenka Balabanića. Njih su dvoje znatno utjecali na njen slikarski rad: u očevom je ateljeu proslikala, a suprug ju je pratio kad je stvorila svoj najvažniji opus - ilustracije za bajke Ivane Brlić-Mažuranić. Oboje su obogatile njen izražaj, ali vlastitost je njena. Slikala je u ateljeu u Splitskoj.
Slikarska tehnika
Pripada rijetkoj skupini likovnih umjetnika koji njeguju tako osebujan i prepoznatljiv izraz, koji privlači od najranije dobi, a koji sve potpunije doživljavamo na putu odrastanja i sazrijevanja. Strpljiva je majstorica detalja, koji se potčinjavaju jedinstvu kompozicije. Pažljivi će promatrač uočiti kako s dubinskom koncentracijom i pažnjom pristupa svakoj pojedinosti, bila ona uvojak vilinske kose, ručica djeteta, ljuska zmijske kože, slavujevo pero... Ta koncentracija nikada ne popušta, a minijatura se ne iscrpljuje u detaljističkom prikazu, nego iz njega crpe svu raskoš i ispunjenje. Minijature joj krasi mašta, iskrenost, ustrajnost, spontanost. To je i kod minijatura namijenjene dječjem čitateljstvu, kod onih kojima je ilustrirala prozna djela Petra Šegedina i poeziju Živka Jeličića te kod onih koje su nastale u osobnoj inspiraciji. U minijaturama joj se javlja i nadrealizam.
Hrvatskoj je javnosti poznata po brojnim dječjim knjigama koje je ilustrirala: bajke Ivane Brlić-Mažuranić, Hansa Christiana Andersena, Petra P. Jeršova.
Djetinjstvo je provela u Supetru na otoku Braču gdje je njen otac imao atelje i u Splitu. Upijajući očev rad, proslikala je očevim stilom. Kad joj je direktor riječke Moderne galerije u Rijeci Vižintin rekao da slika kao otac, odlučila je promijeniti rad te je napustila crtanje velikih slika u tehnici ulja na platnu te se posvetila minijaturama da bi se razlikovala od oca, a koje su ju nadahnjivale, posebice srednjovjekovne rane renesanse, ponajviše Paulo Uccello.
Izlagala je prije nego što je pošla na Akademiju. Prvi je put izlagala 1937. godine na skupnoj izložbi mladih u Splitu. Drugi je put izlagala 1944., također u Splitu na izložbi slikara partizana, a koja se računa kao njena prva izložba. Akademiju likovnih umjetnosti je upisala u Zagrebu poslije rata. Na Akademiji su joj predavali Marijan Detoni, Krsto Hegedušić, Mujadžić, Mezdjić, Vjekoslav Parać i dr. Diplomirala je 1951. godine. Sljedeće se godine udala za hrvatskog slikara iz Novalje Zdenka Balabanića. Supružnici su prvo živjeli u Rijeci, a od 1953. u Opatiji gdje su živjeli do 1976. godine. Stanovali su u teškim imovinskim i stambenim uvjetima – u podrumu vile Serena. Dvanaest godina su živjeli tako, što se osobito osjetilo u opusu njena supruga. Ondje je pak nastao njen poznati ilustratorski opus u svezi s bajkama. Za suradnju ju je pozvao slikar i kipar Raul Goldoni koji je onda radio kao likovni urednik u izdavačkoj kući Mladost. Prihvatila je njegov poziv za oslikavanje bajki Ivane Brlić-Mažuranić.
Ilustrirala je i poštansku marku Republike Hrvatske iz 1997., na temu Šume Striborove, bajke Ivane Brlić-Mažuranić. Slika prikazuje domaće iz Priča iz davnine, ilustraciju za priču Šuma Striborova, dio ciklusa poštanskih maraka Europa – Priče i legende, autorice Nevenke Arbanas.
Poslije je izlagala u inozemstvu, u Firenzi, Bologni. Ukupno je samostalno izlagala deset puta. Na skupnim izložbama Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH) bila je česta sudionica, ali i na izložbama ilustracija diljem Europe.
Nagrade i priznanja
nagrada za ilustraciju Grigor Vitez 1967.
diploma na međunarodnoj izložbi ilustracija u Bratislavi 1967.
Diploma grada Rijeke za izložbu minijatura
Zlatno pero – Beograda
Diploma u Leipzigu 1969.
kandidatkinja za nagradu Andersen 2001.
HTV-ov dokumentarni film Skica za portret: Cvijeta Job


# STARE SLIKOVNICE
# dečja literatura
# ex YU slikovnice
# Jugoslavija
# Yugoslavia
# SFRJ
# uspomene
# detinjstvo
# retro
# nostalgija
# MLADOST , Zagreb
# šezdesete. 60-e


MG158 (MBG)