| Cena: | 
| Želi ovaj predmet: | 1 | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Lično | 
| Grad: | Beograd-Palilula, Beograd-Palilula | 
                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Godina izdanja: 1990
                                                                                                                        Autor: Domaći
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                
                        Testament Vidosav Stevanović 
IRO Beograd, 1990g 
tvrd povez, strana 270,latinica, 20cm.papirni omot sačuvan u celosti. 
Jedan od najznačajnijih srpskih pisaca u ponovljenom izdanju jednog od najboljih srpskih romana dvadesetog veka... 
Tragična srpska bajka... Nalazimo se u nestvarnom koje je pretrpano stvarnim, i to je zastrašujuće... Progoni nastavljaju dela rata: svi ratovi u jednom, i sva doba pomerena da bi se bolje potvrdila... Ovde se uobličuje jedan nematerijalni Kafka i neprijatelj veka u kome 
ništa nije pravo, izuzev imaginacije koja spasava vrstu od njeninih sopstvenih zločina... Rečitativ Vidosava Stevanovića, lepotom svoga jezika i prodornom muzikom, baca nas u halucinaciju gde se čovek istovremeno stvara i samorazara, gde je sreća ista stvar kao nesreća. 
Jedan Srbin izdajnik u svom narodu i genijalan pripovedač... Ono što očarava pre svega, i prilikom čitanja, to je smelost i lepota hiperbola. U pejsažu čarobnjačkih oblaka, nisu to četiri konjanika Apokalipse, njih je hiljadu. Na zemlji predanoj snazi zla, prženoj suncem do konačnog raspada, bilo natruloj i tečnoj posle potopa, pojavljuju se poludivovi bez glava, žene poluboginjepolusmrtne, koje u svojim bedrima nose čitave narode, pustinjaci lišeni razuma koji naizmenično umiru i rađaju se... 
vr379