ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Db
Oblast: Fizika
Jezik: Nemački
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Gerhard Heber (Dresden, 26. veljače 1927., Xanten, 23. veljače 2010.) bio je njemački teorijski fizičar.

Heber je studirao fiziku od 1946. do 1950. na Tehničkom sveučilištu u Dresdenu i Sveučilištu Friedrich Schiller u Jeni, gdje je i doktorirao 1951. Od 1950. do 1953. tamo je bio znanstveni asistent, a nakon habilitacije 1953. postao je predavač. Godine 1956. postao je profesor teorijske fizike u Jeni, a 1960. direktor Instituta za teorijsku fiziku na Sveučilištu u Leipzigu. Godine 1963/64 bio je u Ujedinjenom institutu za nuklearna istraživanja u Dubni. Od 1966. do 1968. bio je direktor Instituta za teorijsku fiziku na Tehničkom sveučilištu u Dresdenu, a potom je bio direktor tamošnje fizičke sekcije. [1]

Radio je na kvantnoj teoriji polja, feromagnetizmu i elektronskim stanjima u molekularnim kristalima i napisao je udžbenike o kvantnoj teoriji s Gerhardom Weberom.

Heber je, zajedno s Paulom Ziescheom, uredio njemačko izdanje klasičnog udžbenika teorijske fizike Leva Davidoviča Landaua i Jevgenija Mihajloviča Lifshitza.



Kvantna fizika grana je fizike koja sažima i objašnjava pojave u svijetu atomskih dimenzija. Zasnovana je na shvaćanju da je energija koju sadrži neki fizikalni sustav kvantizirana, tj. da ne može poprimati sve vrijednosti u nekom neprekidnom nizu unutar nekog područja, već je ograničena na pojedine odvojene (diskretne) vrijednosti.

Uključuje dualizam, fizikalno uzročni ne-determinizam fizikalnih procesa i neizbježan utjecaj kroz promatranja.

Objašnjava pojave primjerice vezane uz mikroprocese u plinovima, kristalima, poluvodičima, supravodičima, suprafluidima. Svakodnevne stvari kao što su kemijska ili fizikalna svojstva različitih materijala (boja, feromagnetizam, električna vodljivost, itd) mogu se objasniti ili shvatiti samo pomoću kvantne fizike. Pored teorije relativnosti, kvantna fizika je drugi kamen temeljac moderne fizike i najznačajnije područje teorijske fizike koje je razvijeno u 20. stoljeću.

Iz nje su se zdvojila područja kao kvantna mehanika, kvantna elektrodinamika, kvantna statistika, kvantna optika (laser) i kvantna kromodinamika.

Povijest
Temelji se na modelima i konceptima kvantne teorije Maxa Plancka. Hipoteza bila je potrebna u 1900. godini, kada je klasična fizika svoje granice u opisu svjetla i strukturi materije. Jedina poznata slabost kvantne fizike je u tome što nije u skladu s Općom teorijom relativnosti.