Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Oblast: Biologija
Jezik: Srpski
Autor: Strani

ODLICNO OCUVANA
Autor :Dawkins Richard
SEBIČNI GEN
Ričard Dokins
Str 257

:Richard Dawkins (Nairobi, Kenija, 26. ožujka 1941.), eminentni britanski etolog, teoretičar evolucije i popularno-znanstveni pisac, voditelj katedre Charlesa Simonyija na Oxfordskom sveučilištu.Dawkins je prvi puta u središte pažnje došao 1976. knjigom «Sebični gen» («The Selfish Gene») koja je popularizirala gensko-centrični pogled na evoluciju i u rječnik uvela termine mem i memetika. Od tada je napisao nekoliko popularnih knjiga o evoluciji i pojavio se u brojnim televizijskim emisijama o evolucionarnoj biologiji, kreacionizmu, i religiji. Autor je popularne knjige «Iluzija o Bogu».Dawkins je ateist, humanist i skeptik; kao komentator znanosti, religije i politike jedan je od najpoznatijih anglosaksonskih intelektualaca. Opisuju ga i nadimkom `Darwinov rottweiler.`: O knjizi:
Sebični gen pripada malom broju literarnih dela koja imaju nesvakidašnju moć da promene svoje čitaoce. Nakon iščitavanja ove uzbudljive knjige bićete zadivljeni elegancijom pogleda na svet iz perspektive gena. Kada je Ričard Dokins 1976. godine objavio svoje prvo delo i naslovio ga Sebični gen, talasanju i polemikama u naučnoj i široj javnosti nije bilo kraja. Da li je moguće da geni koji umeju samo da prave sopstvene kopije, drugim rečima – `sebični` su, budu osnova za moralno, nesebično ili altruističko ponašanje koje je odlika ne samo ljudske vrste? Ukoliko se naša priroda može opisati genetikom, onda se to uklapa u širu sliku teorije evolucije, pa ni poreklo morala više ne moramo tražiti u natprirodnom Tvorcu koji je čoveka stvorio prema svom liku.

Zapanjujuće je to da Dokins u godinama koje su sledile nije bio izložen samo napadima teologa. Mnogi naučnici takođe nisu mogli da prihvate ideje kojima je on bio privržen, razrađujući u svojoj knjizi teorijske postavke Edvarda Osborna Vilsona, tvorca sociobiologije. Dokins je postao i nepomirljivi protivnik ekstremnih levičara, jer po Marksu društvo ima ključnu ulogu u formiranju svesti pojedinca. Ričard Dokins je istrajno branio stanovište da koncept sebičnog gena nikako nije opravdanje za sebično i nemoralno ponašanje, već da civilizovani čovek ima tu privilegiju da se upozna i izbori sa `diktatom` vlastitih gena. Gradeći veličanstvenu intelektualnu građevinu sa izvanrednom snagom objašnjavanja, Dokins je uspeo da načela izložena u Sebičnom genu približi velikom broju ljudi. Život kakvim ga opisuje Ričard Dokins u svojoj prvoj knjizi, čudesan je i uzbudljiv, zasnovan na jednostavnim postulatima hemije i biologije koje sebični geni pretvaraju u naša htenja, težnje, instinkte, porive, strahove. To što najdublja i najsuptilnija osećanja imaju svoju biološku osnovu, ne čini ih manje vrednim. Ako su dobrota, požrtvovanje, vrlina, želja da pomognemo, utemeljeni u našim genima, ako se te osobine ili njihovi antipodi mogu objasniti na racionalan način, nauka je odnela još jednu pobedu, a radost saznanja je poklon koji nam Dokins nesebično daruje.

`Iznosim tvrdnju da smo, jednako kao i sve ostale životinje, samo strojevi koje određuju naši geni. Naši su geni, poput uspješnih gangstera iz Chicaga, uspjeli u nekim slučajevima i po više milijuna godina preživjeti u izrazito natjecateljskom svijetu. To nam daje pravo očekivati od naših gena određena svojstva. Ja tvrdim da je nemilosrdna sebičnost dominantna osobina koju treba očekivati od svakog uspješnog gena. Ta sebičnost gena obično će dati povod sebičnosti u ponašanju jedinke. (...)

Oni nisu izumrli, jer to su stari majstori umjetnosti u preživljavanju. Ali ne tražite ih kako slobodno plutaju u moru jer su od te viteške slobode odavno odustali. Sada se gomilaju u velikim kolonijama, sigurni unutar golemih trapavih robota, zapečaćeni i odvojeni od vanjskoga svijeta, s kojim komuniciraju vijugavim, posrednim putovima i kojima upravljaju putem daljinske kontrole. Oni se nalaze u vama, u meni, stvorili su nas, naše tijelo i duh; njihovo očuvanje konačni je smisao našeg postojanja. Dug put su prešli ti umnoživači. Sada se kreću pod nazivom geni, a mi smo njihovi strojevi za preživljavanje.`

Najpoznatije knjige na svijetu o evoluciji i o genima te njihovoj upravljačkoj ulozi u našim životima. Pisana na način razumljiv svakome čitatelju, stručnjaku i nestručnjaku, otkriva fascinantnu istinu o našem, tri milijarda godina starom nasljeđu.

Borba za opstanak, i varijabilnost prirodnih i kulturnih replikatora univerzalna su obilježja života. Teorija o sebičnome genu najradikalnija je verzija darvinizma - za razliku od klasičnog Darwinovog poimanja evolucije, ona tvrdi da se darvinistička borba za opstanak, opstanak najboljih i selekcija, odvija među genima a ne među jedinkama ili vrstama. Biološke su jedinke naprotiv puki nositelji, ljušture gena, replikatora informacije. Geni iskorištavaju tijela biljaka i životinja za svoj opstanak - i zato Dawkins jedinke prirodnih vrsta naziva `darvinističkim strojevima za opstanak`.

Ova važna knjiga i do dana današnjeg je ostala jednako zanimljiva i vrijedna kao i kad je napisana prije 30 godina, a stalno nova izdanja potvrđuju njenu neprolaznost. Svrstava se onih nekoliko malobrojnih majstorskih djela koje će se čitati još generacijama i trebao je pročitati svatko tko iole razmišlja o prirodi oko sebe i u sebi.
Ova knjiga je nezaobilazna literatura za sve radoznale umove koji žele da proniknu u tanane niti najvećih filozofskih pitanja. Istina je ponekad tako očigledna i lepa.