Cena: |
750 din
(Predmet je prodat)
|
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Originalnost: Original
Materijal: Porcelan
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Detaljno stanje: Vrlo dobro
ROYAL DOULTON, England - Šoljica i tacna Profile
Dimenzije šoljice:
Visina: 7 cm
Širina: 9 cm
Prečnik dna: 4 cm
Prečnik otvora: 7 cm
Dimenzije tacne:
Prečnik: 15 cm
Visina: 1,5 cm
Težina (ukupna): 290 g
I šoljica i tacna imaju malo oštećenje na žigu - vidljivo je na slici žiga. Nemam ideju kako je moglo nastati.
Žig na dnu:
ROYAL DOULTON ENGLAND (kružno oko četiri ukrštena polukruga ispod krune i lava)
MADE IN ENGLAND (oko kruga)
ENGLISH BONE CHINA
PROFILE
H 5716
1990 ROYAL DOULTON
Kompanija “Royal Doulton” proizvodila je model “Profile” od 1992. do 1998. godine.
Kompaniju “Jones, Watts & Doulton” osnovali su 1815. godine John Doulton (Džon Doltn), Martha Jones (Marta Džouns) i John Watts (Džon Vots). Fabrika je podignuta u Vauxhall Walku (Voksol Vok), u centralnom Londonskom distriktu Lambeth. Kada je Martha Jones napustila partnerstvo 1820. godine ime je promenjeno u “Doulton & Watts”. Fabrika se specijalizovala za izradu keramičkih predmeta, kao što su ukrasne boce i glazirane kanalizacione cevi. Pošto se John Watts penzionisao 1853. godine ime je promenjeno u “Doulton & Co.” Fabrika je proizvodila pre svega industrijsku keramiku,a početkom 1860-ih godina počela je da proizvodi i kućnu i ukrasnu keramiku. Henry Doulton (Henri), sin Johna Doultona, ponudio je saradnju dizajnerima i umetnicima iz obližnje Lambethske umetničke škole, u kojoj je postao član Školskog odbora 1863. godine. Saradnja sa školom doprinela je enormnom uspehu na internacionalnom izložbama, a interes za dekorativne predmete proizvedene u fabrici kulminirao je krajem 1890.godine, kada je 370 školovanih umetnika-keramičarala radilo na njhihovoj proizvodnji.
1882. godine Doulton je kupio malu fabriku “Pinder, Bourne & Co.” u Burslemu (Brslemju), čime se pridružio već postojećim fabrikama keramnike u regionu koji je zbog toga postao poznat kao “The Potteries” (Poteris, keramičari).
Do kraja XIX veka Doulton je postao poznat proizvođač keramike, naročito pod umetničkim rukovodstvom Johna Slatera (Slejter), koji je dizajnirao figure, vaze i bokale. Proizvodi fabrike zainteresovali su i kraljevsku porodicu, i 1901. godine Edvard VII doneo je kraljevski dekret kojim je dozvolio da kompanija u svom imenu koristi naziv “Royal” (Kraljevska).
Fabrikom su skoro čitav vek, do početka XX veka, upravljali članovi poroduice Doulton.
U januaru 1956. godine kompanija “Doulton & Co. Ltd” reorganizovana je u četiri zavisna preduzeća, koja su proizvodila sanitarnu keramiku, industrijski porcelan,drenažne cevi i posuđe i ukrasni porcelan. Proizvodnjom ne-industrijske keramike bavilo se preduzeće “Doulton Fine China Ltd.” registrovano 1955. godine.
Fabrika u Londonu morala je da bude zatvorena 1956. godine zbog propisa o čistoći vazduha koji zabranjuju proizvodnuju keramike u urbanim područjima. Pogoni su prebačeni u region “The Potteries”, a zgrada, koji je 1939. godine dizajnirao Gilbert Bayes (Gilbert Bejs) u Art Deko stilu je srušena 1978. godine. Kompletan friz, koji je prikazivao vekovnu istoriju keramičarstva, prebačen je u “Victoria & Albert Museum”.
1971. godine kompaniju je preuzeo “S. Pearson & Son Ltd”, podružnica Pearson industrijskog konglomerata. Sve kompanije koje su pripadale konglomeratu: Royal Doulton, Minton, Beswick, Dunn Bennett, Booths, Colclough, Royal Albert, Royal Crown Derby, Paragon, Ridgway, Queen Anne, Royal Adderley i Royal Adderley Floral uključene su u “Royal Doulton Tableware Ltd. ”
2005. godine “Royal Doulton” preuzeo je “Waterford Wedgwood”, stekavši pravo i na sve zaštitne znake.
U januaru 2009. godine “Royal Doulton” je postao deo “WWRD Holdings Ltd.”, koji je obuhvatao marke Waterford, Wedgwood, Royal Doulton, Royal Albert i Rogaška. Deo predmeta proizvodio se u Barlastonu (Barlesten), južno od konurbacije “The Potteries”, dok čitava proizvodnja nije preseljena u Indoneziju. U maju 2015. godine kompletno vlasništvo WWRD otkupio je finski proizvođač opreme za domaćinstvo “Fiskars”.
Prodaje se bez držača za tanjir.
(106/7-23/78-kp/734)