ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1957
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Драго Иванишевић: ДНЕВНИК
Издавач: LYKOS, Загреб, 1957.год.
Тврди повез, 162 стране, илустровано, латиница.
Очувано као на фотографијама, уз ауторову посвету на предлисту.
РЕТКО У ПОНУДИ.
`Drago Ivanišević (Trst, 10. veljače 1907. – Zagreb, 1. lipnja 1981.) bio je hrvatski pjesnik, dramatik, prevoditelj, urednik i slikar, kazališni djelatnik.
Pripada krugu najvećih imena hrvatske poezije u drugoj polovici 20. stoljeća i jedan je od prvih modernista u hrvatskoj književnosti između dvaju svjetskih ratova. Angažiran pjesnik i humanist, čovjek eruptivne životne snage i široke kulture prožete mediteranskim duhom, napajajući se ekspresionizmom i europskom avangardnom poezijom stvorio je mnogobrojne antologijske stihove, obilježene nadrealističkom i apokaliptičkom vizijom svijeta, jezičnim eksperimentima, začudnim analogijama i metaforama.
Drago Ivanišević rođen je u Trstu 1907. godine. Maturirao je u Splitu 1926. godine, a diplomirao francuski jezik, komparativnu povijest književnosti i jugoslavensku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1930. godine. Studijski boravi u Rimu, Münchenu i Padovi, gdje je 1931. godine doktorirao tezom La fortuna di Dante nella letteratura serbocroata. Godine 1926. – 1927. asistirao je u režijama Branka Gavelle u Srpskom narodnom kazalištu u Beogradu. U Parizu boravi povremeno od 1926. godine te neprekidno u razdoblju od 1936. do 1938. godine. Gimnazijski je profesor u Zagrebu i Karlovcu 1933. – 1936. i 1938. – 1939., potom dramaturg HNK-a u Zagrebu 1939. – 1941. Osnivač je Glumačke škole HNK-a. Za Drugoga svjetskoga rata upravitelj je Centralne kazališne družine pri ZAVNOH-u, voditelj partizanske glumačke škole u Glini i ravnatelj drame Kazališta narodnoga oslobođenja Hrvatske. Ravnatelj je i nastavnik Zemaljske glumačke škole u Zagrebu 1945. – 1949., od 1950. godine docent, a od 1956. do 1959. godine izvanredni profesor na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost. Od umirovljenja, 1960., do 1963. godine bio je tajnik DHK-a, a 1965. – 1967. glavni urednik Nakladnog zavoda »Znanje«.
Surađivao je i objavljivao književne tekstove u nizu novina i časopisa. Uređivao je časopis Teatar (1955. – 1956). Pisao je eseje, novele i drame, ali najviše pjesme, posebno zanimljive na čakavštini (zbirka Jubav, 1960.), dok su mu ostale važnije zbirke Zemlja pod nogama (1940.), Kotarica stihova (1951.) Srž (1961.), Igra bogova ili pustinje ljubavi (1967.), Vrelo bez prestanka (1970.), Ljubav (1977.) i dr.`