Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Sreća je nova ideja u Evropi - Jordan Plevneš
Jordan Plevneš makedonski je pisac, diplomata, gostujući profesor na mnogim prestižnim svetskim univerzitetima i rektor Internacionalnog univerziteta Europa Prima u Severnoj Makedoniji, osnivača South-East European Film festivala, čija jedna od stanica, nakon Pariza, Berlina i Vašingtona, postaje i Novi Sad.
Pisanje knjige je počelo u mansardi u kojoj sam živio sa porodicom, na poznatom trgu Kontrskarp u Parizu, u istom istorijskom trenutku kada su počeli krvavi ratovi na tlu bivše Jugoslavije. Kasnije, drama je pisana na malom ostrvu u Normandiji, gde me posetio Žak Gišarno, tada profesor komparativne književnosti na američkom univerzitetu Jejl, u Konektikatu. Prvo je rukopis otputovao od Evrope do Amerike, ali nikako nisam mogao da nađem naslov za tu dramu pošto sam sve ubijene – od okupiranog Sarajeva do različitih prostora masovnih grobnica na tlu naše nekadašnje zajedničke domovine – doživljavao kao da se sve događa u mom srcu i na mom pisaćem stolu.
Jedno jutro sanjao sam mladog Sen-Žista, koji iz Francuske revolucije dolazi direktno na prostore jugoslovenskih krvoprolića i šapće mi naslov drame Sreća je nova ideja u Evropi!
Kada je drama već bila pri samom kraju, dogodio se genocid u Srebrenici i moja vizuelna memorija je primila posetu Pikasove Gernike. Na zemaljskoj kugli gernike se permanentno obnavljaju i čovečanstvo svakodnevno daje neoborive dokaze da je stvoreno ne za ljubav nego za međuljudsko istrebljenje. Sećam se da sam u jednom intevjuu za pozorišni časopis Univerziteta Jejl na pitanje “kakva je veza Pikasa i Vaše drame” odgovorio: “U jednom zapisu Pikaso pita samog sebe šta bi radio da ga zatvore u jednoj ćeliji u kojoj ima samo četiri zida i ništa više. ‘Slikao bih po zidovima, sa jezikom u prašini!`”
Sa tim osećajem povezujem nemogućnost umetnosti da popravi užas u ovom svetu.
Mene je oduvek zanimala alhemijska Hronologija zla, permanentnih likvidacija Ljudskog ideala. Na mojim predavanjima, na raznim univerzitetima po svetu, pričao sam o otkriću jednog amfiteatra ispod duvanskih polja u blizini mog rodnog sela Sloeštica u jugozapadnoj Makedoniji, gde su arheolozi otkrili rimski grad Brijanion. U tom amfiteatru igrali su se Eshil, Sofokle, Euripid…
Još od mladosti doživljavao sam sebe kao učenika-tragičara, koji kroz antičku tragediju gleda niz prizmu Beketove rečenice “Nema ništa smešnije od ljudske nesreće”.
U klasičnoj antičkoj dramaturgiji govorilo se da postoji jedinstvo prostora i jedinstvo vremena, a sada je čitava Zemlja pretvorena u jedinstvo Opasnosti.
Niko nije pošteđen. Kao i u bogomilskoj legendi, koja je poznata i u Makedoniji i u Bosni i u zemlji katara na jugu Francuske: Bog je iznajmio Zemlju đavolu, ali posle nekog vremena đavo Mu je vratio istu tu Zemlju; Bog nije hteo da je uzme!
Zato smo sada ostavljeni sami.
Jordan Plevneš
met