Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K9
Jezik: Srpski
Autor: Strani
U dobrom stanju!
Spoljasnjost kao na fotografijama, unutrasnjost u dobrom i urednom stanju! Knjiga je polovna.
Godina izdanja: 1986
ISBN: 86-307-0024-6
Oblast: Istorija
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Izdavač: Vuk Karadžić
Biblioteka: Zodijak
Prevod dela: La sorciere - Jules Michelet
Prevod: Mira Vuković
Godina: 1986
Broj strana: 302
Format: 20x12
Povez: broširan
La sorciere (Veštica) je knjiga o istoriji čarobnjaštva francuskog istoričara i romantičarskog pisca Julesa Micheleta (1798-1874), koji je držao stolicu istorije u College de France. Prvi put je objavljena 1862. godine.
U prvom delu autor donosi izrazito romantičnu repliku različitih života veštica. Drugi deo sadrži priču o veštici i demonskom posedovanju. Michelet raspravlja o nekoliko slučajeva, uključujući Louis Gaufridi i Ursulines iz Aik-en-Provencea, Urbana Grandiera i Đavole iz Louduna, Madeleine Bavent i opsjednute iz Louviersa. Michelet tvrdi da je vežbanje oblik društvene pobune protiv feudalnog ugnjetavanja i Rimokatoličke crkve. Magiju vidi kao ustanak ljudske prirode protiv užasa i ugnjetavanja srednjeg veka. Učesnici tajne religije redovno se sastaju na vešticama i crnim misama. Izvještaj Michelet pokazuje sažaljenje zbog patnji poljoprivrednika i žena u srednjem vijeku. Michelet formuliše na kraju knjige:
`Tout l`objet de mon livre etait de thunder, non une histoire de la sorcellerie, for a formule simple et forte de la vie de la sorciere, kue mes savants devanciers obscurcissent par la science meme et l`ekces des details. Ma force is partr, non du diable, d`une creuse rightse, mais d`une realite vivante, la Sorciere, realite chaude et feconde. L`eglise n`avait kue les demons. Elle n`arrivait pas Satana. C`est le reve de la Sorciere. [1] Cela svrha moje knjige nije bila da pruži istoriju čarobnjaštva, već jednostavna i moćna formula života veštica, koju su moji naučeni prethodnici zataškavali naukom, a takođe i višak detalja. Moja snaga nije da krenem od đavla, prazne cjeline, već iz žive stvarnosti, vještice, tople i plodonosne stvarnosti. Crkva je imala samo demone. Nije uspela Sotoni. Ovo je san veštica. `
Knjiga je objavljena na nemačkom i engleskom jeziku već 1863. godine. Kasnije ga je ilustrirao Martin van Maele.
Jules Michelet (rođen 21. avgusta 1798. u Parizu, † 9. februara 1874. u Hieresu, Francuska) bio je francuski istoričar 19. veka.
Nakon predavanja u College Rollin-u (Pariz, 1821) i pri normalnom superiereu Ecole (1830), postao je šef sekcije u Nacionalnom arhivu. Michelet je bio zagovornik demokratije, domoljub ili nacionalista i podjednako nasilan protivnik sveštenika. U svojim delima on je u tom smislu tumačio istoriju Francuske: glavni akter su ljudi (le peuple), cilj je stvaranje francuske nacije (la nation). Najviše proslavljeni događaji u njegovom monumentalnom Histoire de France (1833) uključuju pojavu Joan of Arc i Francusku revoluciju. Prema Michelet-u, Francuska zaslužuje posebno mesto među narodima zbog univerzalnih dostignuća revolucije koja bi koristila čitavom čovečanstvu. Tako je postao otac republičko-nacionalne („jakobinske“) istoriografije, koja je bila naročito uticajna u vreme Treće republike. [1]
1838. postao je član Academie des Sciences morales et politkues i profesor istorije u College de France. Posle žestoke svađe, ubeđeni republikanac izgubio je od cara Napoleona III 1851. godine. njegovu nastavnu ulogu i položaj arhivista. Nakon toga, okrenuo se moralno-filozofskim temama i napisao brojne radove koji su u to vrijeme bili široko pročitani.
delovati
Njegovo pisanje Le peuple prvi put uvodi pojam mase kao kategorije politike i istorije. Takođe je bio prvi koji je „Renesansu“ iskoristio za istorijsku epohu. Nakon njega, termin je postao poznat preko Jacoba Burckhardta.
„Jules Michelet predstavio je vešticu u La Sorciereu kao„ lekara naroda “i borca protiv feudalnog ugnjetavanja, koji je nemilosrdno progonio zavera prinčeva i pravnika, teologa i lekara, ali čija upotreba ostaje nezaboravna, izvor snage u borbi protiv ugnjetavanja `
- Volfgang Behringer