pregleda

PISMO br. 9 (proleće 1987) Kuci, Soresku, Apoliner


Cena:
990 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (3852)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 7898

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Jezik: Srpski

Izdavač: Književno društvo Pismo, Zemun
Godina izdanja: proleće 1987.
Broj: 9
Povez: broširan
Format: 24 cm
Broj stranica: 270
Stanje: odlično očuvano

Dž. M. KUCI: U srcu zemlje / prevela Ksenija Todorović
MARIN SORESKU: Pesme / preveo Adam Puslojić
ROLAN DIBIJAR: Da me Kamij vidi / preveo Miroslav Karaulac
ANDREJ PLATONOV: Juvenilno more (Mors mladosti) / preveo Milan Čolić
MILAN ČOLIĆ: Voland je ipak bio u pravu: „Rukopisi ne gore`
SERGEJ ZALIGIN: Čudnojezični Platonov / preveo Milan Čolić
GIJOM APOLINER: Bestijarij ili Orfejeva pratnja / preveo Kolja Mićević / drvorezi Raula Difija
KOLJA MIĆEVIĆ: Apolinerov opus 1
IVANA HADŽI POPOVIĆ: Šta je novo danas u francuskom romanu 
MIHAJLO PANTIĆ: Beket, beskrajna aporija
BRANKO ANĐIĆ: Tajni život posle smrti
DRAGAN VELIKIĆ: Život u pismima; Neki drugi život
BRANKA KRILOVIĆ: Lori i klovnovi
KSENIJA JOVANOVIĆ: Francuska književna jesen 1986
SIGNALI
VESTI
PISMA / SVETLANA SLAPŠAK: Pismo iz Atine
TOMISLAV LONGINOVIĆ: Pismo iz Amerike
GABOR ČORDAŠ: Pismo iz Budimpešte
ZABAVNIK / LAURA BOHANAN: Šekspir u džungli

Dž. M. KUCI, ROLAN DIBIJER, ANDREJ PLATONOV, GIJOM APOLINER, MARIN SORESKU

Dž. M. Kuci (John Maxwell Coetzee) jedan je od najznačajnijih savremenih romansijera i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2003. Rođen je u Kejptaunu 1940, gde je završio studije matematike i anglistike. Radio je kao programer u londonskom IBM-u, da bi se posle nekoliko godina konačno opredelio za literaturu. Magistrirao je s tezom o delu Forda Medoksa Forda, doktorirao na prozi Samjuela Beketa. Predavao je komparativnu književnost na Njujorškom univerzitetu i Univerzitetu u Kejptaunu, a kao gostujuci profesor i na Harvardu, Stanfordu i Čikaškom univerzitetu. Objavio je pet tomova kritičkih eseja, kao i prevode proze i poezije sa holandskog na engleski. Iako poreklom i većim delom opusa pripada južnoafrickoj književnosti, od 2002. živi u australijskom gradu Adelaidi.
Počev od 1974, kada se u Kejptaunu pojavila njegova prva knjiga Zemlje sumraka, objavio je niz kritički visoko vrednovanih romana, koji su mu doneli brojna južnoafrička i međunarodna priznanja. Najpoznatiji su: Iščekujući varvare, Život i vremena Majkla K (Buker, 1983) i Sramota. Dodelom Bukerove nagrade romanu Sramota postao je prvi dvostruki laureat u istoriji ovog priznanja.

Andrej Platonov (1899–1951) je izuzetna pojava u književnosti dvadesetog veka, pisac posebne i vrlo samosvojne poetike koga su nazivali i „ruskim Orvelom“. Uz Bulgakova, Harmsa, Šalamova i Babelja, jedan je od najvećih i najoriginalnijih pisaca sovjetske Rusije.
Platonov je rođen u oblasti Voronjež u Rusiji. Veoma rano je počeo da radi, već nakon osnovne škole, između ostalog kao kancelarijski službenik, fizički radnik, pomoćnik bravara i livac. Po izbijanju Oktobarske revolucije 1917. upisuje studije elektrotehnike, aktivira se u novinarstvu, intenzivno piše i objavljuje poeziju, kratku prozu, kao i eseje i članke na najrazličitije teme. Posle kratkog oduševljenja komunističkom partijom, brzo se iz nje ispisuje, a s pojavom staljinizma njegovo stvaralaštvo proglašeno je za anarhističko i antikomunističko.
Počev od druge polovine dvadesetih godina Platonovu postaje najpre sve teže, a na kraju potpuno onemogućeno da objavljuje, a deceniju kasnije hapse njegovog petnaestogodišnjeg sina pod optužbom da je „terorista“ i „špijun“ i odvode ga u radni logor, gde dobija tuberkulozu. Na intervenciju Šolohova, sin je posle nekog vremena pušten iz zatvora, ali negujući ga Platonov i sam dobija tuberkulozu od koje kasnije i umire.
Delo ovog pisca još uvek je nedovoljno istraženo područje, jer je u celini štampano tek pre tridesetak godina. Specifična Platonovljeva antiutopija u velikoj meri obojena je hrišćanskim simbolizmom, kao i uticajima Berđajeva i Dostojevskog, a među značajnije knjige spadaju romani Džan, More mladosti, Iskop i Čevengur, nedovršeni roman Srećna Moskva, kao i novela Skriveni čovek.

Vilhelm Apolinaris de Kostrovicki, poznatiji pod pseudonimom Gijom Apoliner (franc. Guillaume Apollinaire; Rim, 26. avgust 1880. – Pariz, 9. novembar 1918), bio je francusko-italijanski pisac i dramaturg, poljskog porekla.
Apoliner je rođen u Rimu. O ocu se zna samo da je bio italijansko-švajcarski diplomata. Više se ne zna jer ga je on napustio odmah nakon rođenja. Majka mu je bila poljska grofica i avanturistkinja Agnes de Kostrovicki. Kao dete, često ga je vodila u Belgiju, Italiju i Monako. Ova kulturna raznolikost uticala je na pesnika čiji je rad uticao na tok 20. veka i početak skoro svakog trenda.
Išao je u najbolje škole na Azurnoj obali i na drugim mestima. Nakon završetka školovanja uputio se u Pariz, gde je postao ugledni član zajednice boema na Monparnasu. Postao je vrlo popularan i među njegovim prijateljima i saradnicima u ovom periodu kao što su: Pablo Pikaso, Mari Lorensen, Gertruda Stajn, Mark Šagal, Marsel Dišan, Erik Sati, Žan Kokto, Andre Breton, Andre Lot, i drugi. Mari Lorensen mu je bila i ljubavnica, a često ju je nazivao i svojom muzom.
Krajem 1909. ili početkom 1910. Metzinger je naslikao kubistički portret Apolinera. U svom Vie anecdotique, 16. oktobra 1911., pesnik je ponosno napisao: „Čast mi je da budem prvi model kubističkog slikara, Žana Metzingera, za portret izložen u Salonu nezavisnosti (Salon des Indépendants)“. Po Apolineru, to nije bio samo prvi kubistički portret, već i prvi veliki portret pesnika javno izložen.
Dana 7. septembra 1911. godine policija ga je uhapsila zbog sumnje da je učestvovao u krađi Mona Lize, ali je pušten nedelju dana kasnije.
Borio se i u Prvom svetskom ratu, a 1916. godine zadobio je tešku povredu glave, nakon koje se nikad u potpunosti nije oporavio. Za vreme oporavka napisao je svoju dramu „Sisa Tiresijina“. Tokom ovog perioda skovao je i reč nadrealizam u programu napomena za mjuzikl „Parada“ Žana Koktoa i Erika Satija. Napisao je:
Autori mjuzikla su postigli jedinstvo slike i plesa, između plastičnih umetnosti i mimike, postavljajući osnovu za novu umetnost koja tek treba da stigne. Ovo novo jedinstvo u mjuziklu Parada je neka vrsta nadrealizma, koje smatram početnom tačkom za nastajanje novih umetničkih manifestacija. U vazduhu se osjeća nova duhovna inspiracija koja će bez sumnje privući najbistrije glave umetnoosti našega doba. Možemo očekivati korenite promene u umetnosti vođene duhom univerzalnosti. Jednostavno, prirodno je da umetnost napreduje istim korakom kao i nauka i industrija.
On je takođe objavio i umetnički manifest, L`Esprit nouveau et les poètes. Apolinerov status književnog kritičara je najpoznatiji i najuticajniji u svom priznanju Markiza de Sada, čiji radovi su dugo bili nejasni, ali u to vreme postaju popularni pod uticajem dadaističkih i nadrealističkih dešavanja u Monparnasu početkom 20. veka, kao „najslobodnijeg duha koji je ikad postojao“.
Pisao je pesme i prozu. Najpoznatiji je kao pesnik (zbirke „Alkohol“ i posthumno objavljeni „Kaligrami“ gde tekst pravi sliku onog što je tema pesme), a takođe i kao autor erotskih romana „Jedanaest hiljada buzdovana“ (Les onzes milles verges), u kojem se nekoliko puta pojavljuju Srbi (oba pola) kao sporedni karakteri sa kojima junak ima seks, i „Iskustva mladog Don Žuana“. Prvom do smrti nije hteo da prizna autorstvo.
Voleo je da se elegantno oblači.
Umro je dva dana pre kraja Prvog svetskog rata, sa 38 godina, u svom pariskom stanu, od napada španske groznice.
Naslednici su mu Dejvid Herbert Lorens i Henri Miler.
Dela
Poezija
Le Bestiaire ou Cortège d`Orphée, 1911
Alkoholi, 1913
Vitam impendere amori, 1917
Kaligrami, poèmes de la paix et de la guerre 1913–1916, 1918 (objavljeno neposredno nakon njegove smrti)
Il y a..., Albert Messein, 1925
Julie ou la rose, 1927
Ombre de mon amour, 1947
Poèmes secrets à Madeleine, piratsko izdanjen, 1949
Le Guetteur mélancolique, ranije objavljeni radovi, 1952
Poèmes à Lou, 1955
Soldes, ranije neobjavljeni radovi, 1985
Et moi aussi je suis peintre, album drteža za Kaligrame, iz privatne kolekcije, objavljeno 2006
Fikcija
Mirely ou le Petit Trou pas cher (Mirely, or The Cheap Little Hole) (roman), 1900 (neobjavljeno)
`Que faire?` (What to Do?) (roman), 1900 (neobjavljen)
Les Onze Mille Verges ou les amours d`un hospodar (The 11 Thousand Rods [Penises], or The Loves of a Hospodar) (roman), 1907
L`enchanteur pourrissant (The Enchanter Rotting) (roman), 1909
L`Hérèsiarque et Cie (The Heretic & Co.) (kolekcija kratkih priča), 1910
Les exploits d`un jeune Don Juan (The Adventures of Young Don Juan) (roman), 1911
La Rome des Borgia (The Rome of the Borgias) (roman), 1914
La Fin de Babylone (The Fall of Babylon) (roman) – L`Histoire romanesque 1/3, 1914
Les Trois Don Juan (The Three Don Juans) (roman) – L`Histoire romanesque 2/3, 1915
Le poète assassiné (The Murdered Poet) (pripovetke), 1916
La femme assise (The Sitting Woman) (roman), 1920
Les Épingles (The Pins) (kolekcija kratkih priča), 1928
Drame
Farsa Tiresijine dojke / Sisa Tiresijina, 1917
La Bréhatine, screenplay (kolaboracija sa Andre Bilom), 1917
Couleurs du temps, 1918
Casanova, published 1952
Članci
Le Théâtre Italien, ilustrvana enciklopedija, 1910
Preface, Catalogue of 8th Salon annuel du Cercle d`art Les Indépendants, Musée moderne de Bruxelles, 1911.
La Vie anecdotique, Chroniques dans Le Mercure de France, 1911–1918
Pages d`histoire, chronique des grands siècles de France, hronika, 1912
Les Peintres Cubistes, Méditations Esthétiques, 1913
La Peinture moderne, 1913
L`Antitradition futuriste, manifeste synthèse, 1913
Jean Metzinger à la Galerie Weill, Chroniques d`art de Guillaume Apollinaire, L`Intransigeant, Paris Journal, 27 May 1914
Case d`Armons, 1915
L`esprit nouveau et les poètes, 1918
Le Flâneur des Deux Rives, chronicles, 1918

MG47 (K)


Predmet: 73733833
Izdavač: Književno društvo Pismo, Zemun
Godina izdanja: proleće 1987.
Broj: 9
Povez: broširan
Format: 24 cm
Broj stranica: 270
Stanje: odlično očuvano

Dž. M. KUCI: U srcu zemlje / prevela Ksenija Todorović
MARIN SORESKU: Pesme / preveo Adam Puslojić
ROLAN DIBIJAR: Da me Kamij vidi / preveo Miroslav Karaulac
ANDREJ PLATONOV: Juvenilno more (Mors mladosti) / preveo Milan Čolić
MILAN ČOLIĆ: Voland je ipak bio u pravu: „Rukopisi ne gore`
SERGEJ ZALIGIN: Čudnojezični Platonov / preveo Milan Čolić
GIJOM APOLINER: Bestijarij ili Orfejeva pratnja / preveo Kolja Mićević / drvorezi Raula Difija
KOLJA MIĆEVIĆ: Apolinerov opus 1
IVANA HADŽI POPOVIĆ: Šta je novo danas u francuskom romanu 
MIHAJLO PANTIĆ: Beket, beskrajna aporija
BRANKO ANĐIĆ: Tajni život posle smrti
DRAGAN VELIKIĆ: Život u pismima; Neki drugi život
BRANKA KRILOVIĆ: Lori i klovnovi
KSENIJA JOVANOVIĆ: Francuska književna jesen 1986
SIGNALI
VESTI
PISMA / SVETLANA SLAPŠAK: Pismo iz Atine
TOMISLAV LONGINOVIĆ: Pismo iz Amerike
GABOR ČORDAŠ: Pismo iz Budimpešte
ZABAVNIK / LAURA BOHANAN: Šekspir u džungli

Dž. M. KUCI, ROLAN DIBIJER, ANDREJ PLATONOV, GIJOM APOLINER, MARIN SORESKU

Dž. M. Kuci (John Maxwell Coetzee) jedan je od najznačajnijih savremenih romansijera i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2003. Rođen je u Kejptaunu 1940, gde je završio studije matematike i anglistike. Radio je kao programer u londonskom IBM-u, da bi se posle nekoliko godina konačno opredelio za literaturu. Magistrirao je s tezom o delu Forda Medoksa Forda, doktorirao na prozi Samjuela Beketa. Predavao je komparativnu književnost na Njujorškom univerzitetu i Univerzitetu u Kejptaunu, a kao gostujuci profesor i na Harvardu, Stanfordu i Čikaškom univerzitetu. Objavio je pet tomova kritičkih eseja, kao i prevode proze i poezije sa holandskog na engleski. Iako poreklom i većim delom opusa pripada južnoafrickoj književnosti, od 2002. živi u australijskom gradu Adelaidi.
Počev od 1974, kada se u Kejptaunu pojavila njegova prva knjiga Zemlje sumraka, objavio je niz kritički visoko vrednovanih romana, koji su mu doneli brojna južnoafrička i međunarodna priznanja. Najpoznatiji su: Iščekujući varvare, Život i vremena Majkla K (Buker, 1983) i Sramota. Dodelom Bukerove nagrade romanu Sramota postao je prvi dvostruki laureat u istoriji ovog priznanja.

Andrej Platonov (1899–1951) je izuzetna pojava u književnosti dvadesetog veka, pisac posebne i vrlo samosvojne poetike koga su nazivali i „ruskim Orvelom“. Uz Bulgakova, Harmsa, Šalamova i Babelja, jedan je od najvećih i najoriginalnijih pisaca sovjetske Rusije.
Platonov je rođen u oblasti Voronjež u Rusiji. Veoma rano je počeo da radi, već nakon osnovne škole, između ostalog kao kancelarijski službenik, fizički radnik, pomoćnik bravara i livac. Po izbijanju Oktobarske revolucije 1917. upisuje studije elektrotehnike, aktivira se u novinarstvu, intenzivno piše i objavljuje poeziju, kratku prozu, kao i eseje i članke na najrazličitije teme. Posle kratkog oduševljenja komunističkom partijom, brzo se iz nje ispisuje, a s pojavom staljinizma njegovo stvaralaštvo proglašeno je za anarhističko i antikomunističko.
Počev od druge polovine dvadesetih godina Platonovu postaje najpre sve teže, a na kraju potpuno onemogućeno da objavljuje, a deceniju kasnije hapse njegovog petnaestogodišnjeg sina pod optužbom da je „terorista“ i „špijun“ i odvode ga u radni logor, gde dobija tuberkulozu. Na intervenciju Šolohova, sin je posle nekog vremena pušten iz zatvora, ali negujući ga Platonov i sam dobija tuberkulozu od koje kasnije i umire.
Delo ovog pisca još uvek je nedovoljno istraženo područje, jer je u celini štampano tek pre tridesetak godina. Specifična Platonovljeva antiutopija u velikoj meri obojena je hrišćanskim simbolizmom, kao i uticajima Berđajeva i Dostojevskog, a među značajnije knjige spadaju romani Džan, More mladosti, Iskop i Čevengur, nedovršeni roman Srećna Moskva, kao i novela Skriveni čovek.

Vilhelm Apolinaris de Kostrovicki, poznatiji pod pseudonimom Gijom Apoliner (franc. Guillaume Apollinaire; Rim, 26. avgust 1880. – Pariz, 9. novembar 1918), bio je francusko-italijanski pisac i dramaturg, poljskog porekla.
Apoliner je rođen u Rimu. O ocu se zna samo da je bio italijansko-švajcarski diplomata. Više se ne zna jer ga je on napustio odmah nakon rođenja. Majka mu je bila poljska grofica i avanturistkinja Agnes de Kostrovicki. Kao dete, često ga je vodila u Belgiju, Italiju i Monako. Ova kulturna raznolikost uticala je na pesnika čiji je rad uticao na tok 20. veka i početak skoro svakog trenda.
Išao je u najbolje škole na Azurnoj obali i na drugim mestima. Nakon završetka školovanja uputio se u Pariz, gde je postao ugledni član zajednice boema na Monparnasu. Postao je vrlo popularan i među njegovim prijateljima i saradnicima u ovom periodu kao što su: Pablo Pikaso, Mari Lorensen, Gertruda Stajn, Mark Šagal, Marsel Dišan, Erik Sati, Žan Kokto, Andre Breton, Andre Lot, i drugi. Mari Lorensen mu je bila i ljubavnica, a često ju je nazivao i svojom muzom.
Krajem 1909. ili početkom 1910. Metzinger je naslikao kubistički portret Apolinera. U svom Vie anecdotique, 16. oktobra 1911., pesnik je ponosno napisao: „Čast mi je da budem prvi model kubističkog slikara, Žana Metzingera, za portret izložen u Salonu nezavisnosti (Salon des Indépendants)“. Po Apolineru, to nije bio samo prvi kubistički portret, već i prvi veliki portret pesnika javno izložen.
Dana 7. septembra 1911. godine policija ga je uhapsila zbog sumnje da je učestvovao u krađi Mona Lize, ali je pušten nedelju dana kasnije.
Borio se i u Prvom svetskom ratu, a 1916. godine zadobio je tešku povredu glave, nakon koje se nikad u potpunosti nije oporavio. Za vreme oporavka napisao je svoju dramu „Sisa Tiresijina“. Tokom ovog perioda skovao je i reč nadrealizam u programu napomena za mjuzikl „Parada“ Žana Koktoa i Erika Satija. Napisao je:
Autori mjuzikla su postigli jedinstvo slike i plesa, između plastičnih umetnosti i mimike, postavljajući osnovu za novu umetnost koja tek treba da stigne. Ovo novo jedinstvo u mjuziklu Parada je neka vrsta nadrealizma, koje smatram početnom tačkom za nastajanje novih umetničkih manifestacija. U vazduhu se osjeća nova duhovna inspiracija koja će bez sumnje privući najbistrije glave umetnoosti našega doba. Možemo očekivati korenite promene u umetnosti vođene duhom univerzalnosti. Jednostavno, prirodno je da umetnost napreduje istim korakom kao i nauka i industrija.
On je takođe objavio i umetnički manifest, L`Esprit nouveau et les poètes. Apolinerov status književnog kritičara je najpoznatiji i najuticajniji u svom priznanju Markiza de Sada, čiji radovi su dugo bili nejasni, ali u to vreme postaju popularni pod uticajem dadaističkih i nadrealističkih dešavanja u Monparnasu početkom 20. veka, kao „najslobodnijeg duha koji je ikad postojao“.
Pisao je pesme i prozu. Najpoznatiji je kao pesnik (zbirke „Alkohol“ i posthumno objavljeni „Kaligrami“ gde tekst pravi sliku onog što je tema pesme), a takođe i kao autor erotskih romana „Jedanaest hiljada buzdovana“ (Les onzes milles verges), u kojem se nekoliko puta pojavljuju Srbi (oba pola) kao sporedni karakteri sa kojima junak ima seks, i „Iskustva mladog Don Žuana“. Prvom do smrti nije hteo da prizna autorstvo.
Voleo je da se elegantno oblači.
Umro je dva dana pre kraja Prvog svetskog rata, sa 38 godina, u svom pariskom stanu, od napada španske groznice.
Naslednici su mu Dejvid Herbert Lorens i Henri Miler.
Dela
Poezija
Le Bestiaire ou Cortège d`Orphée, 1911
Alkoholi, 1913
Vitam impendere amori, 1917
Kaligrami, poèmes de la paix et de la guerre 1913–1916, 1918 (objavljeno neposredno nakon njegove smrti)
Il y a..., Albert Messein, 1925
Julie ou la rose, 1927
Ombre de mon amour, 1947
Poèmes secrets à Madeleine, piratsko izdanjen, 1949
Le Guetteur mélancolique, ranije objavljeni radovi, 1952
Poèmes à Lou, 1955
Soldes, ranije neobjavljeni radovi, 1985
Et moi aussi je suis peintre, album drteža za Kaligrame, iz privatne kolekcije, objavljeno 2006
Fikcija
Mirely ou le Petit Trou pas cher (Mirely, or The Cheap Little Hole) (roman), 1900 (neobjavljeno)
`Que faire?` (What to Do?) (roman), 1900 (neobjavljen)
Les Onze Mille Verges ou les amours d`un hospodar (The 11 Thousand Rods [Penises], or The Loves of a Hospodar) (roman), 1907
L`enchanteur pourrissant (The Enchanter Rotting) (roman), 1909
L`Hérèsiarque et Cie (The Heretic & Co.) (kolekcija kratkih priča), 1910
Les exploits d`un jeune Don Juan (The Adventures of Young Don Juan) (roman), 1911
La Rome des Borgia (The Rome of the Borgias) (roman), 1914
La Fin de Babylone (The Fall of Babylon) (roman) – L`Histoire romanesque 1/3, 1914
Les Trois Don Juan (The Three Don Juans) (roman) – L`Histoire romanesque 2/3, 1915
Le poète assassiné (The Murdered Poet) (pripovetke), 1916
La femme assise (The Sitting Woman) (roman), 1920
Les Épingles (The Pins) (kolekcija kratkih priča), 1928
Drame
Farsa Tiresijine dojke / Sisa Tiresijina, 1917
La Bréhatine, screenplay (kolaboracija sa Andre Bilom), 1917
Couleurs du temps, 1918
Casanova, published 1952
Članci
Le Théâtre Italien, ilustrvana enciklopedija, 1910
Preface, Catalogue of 8th Salon annuel du Cercle d`art Les Indépendants, Musée moderne de Bruxelles, 1911.
La Vie anecdotique, Chroniques dans Le Mercure de France, 1911–1918
Pages d`histoire, chronique des grands siècles de France, hronika, 1912
Les Peintres Cubistes, Méditations Esthétiques, 1913
La Peinture moderne, 1913
L`Antitradition futuriste, manifeste synthèse, 1913
Jean Metzinger à la Galerie Weill, Chroniques d`art de Guillaume Apollinaire, L`Intransigeant, Paris Journal, 27 May 1914
Case d`Armons, 1915
L`esprit nouveau et les poètes, 1918
Le Flâneur des Deux Rives, chronicles, 1918

MG47 (K)
73733833 PISMO br. 9 (proleće 1987) Kuci, Soresku, Apoliner

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.