Cena: |
Želi ovaj predmet: | 8 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
odlično stanje kao na slikama
štampano na nešto tamnijem papiru
Fantastično putovanje II : odredište mozak / napisao Isak Asimov ; preveo Ognjen Bogdanović
Jedinstveni naslov Fantastic voyage II. srpski jezik
Vrsta/sadržaj type of material (naučno)fantastična proza
Jezik srpski
Godina 1988
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Polaris, 1988 (Beograd : Kultura)
Ostali autori Bogdanović, Ognjen
Fizički opis 350 str. ; 20 cm
Zbirka Biblioteka Polaris. Serija naučne fantastike
Napomene Prevod dela: Fantastic voyage II : destination brain
Ajzak Asimov (IPA:/ˈæzɪmɒf/, /ˈæsɪmɒf/, /ˈæsɪmɒv/, /ˈæzəmɑ:fˈ/ i /ˈæzɨmɒv/[1], engl. Isaac Asimov), rođen kao Isak Judovič Ozimov (rus. Исаáк Ю́дович Ози́мов; Petroviči, 2. januar 1920 — Njujork, 6. april 1992) bio je američki pisac naučne fantastike i biohemičar ruskog porekla.[2] Rođen je u Petrovičima u Smolenskoj oblasti, SSSR. Sa roditeljima emigrirao u SAD kada mu je bilo tri godine. Nastanjuju se u Bruklinu, Njujork, gde je i odrastao. Diplomirao je hemiju na univerzitetu Kolumbija 1939. a 1948. i doktorirao.
Napisao je veliki broj dela, preko 500 knjiga i preko 90.000 razglednica i pisama iz oblasti nauke, kriminalističke književnosti i naučne fantastike. Njegove knjige su objavljene u 9 od 10 glavnih kategorija Duvijeve Decimalne klasifikacije[3]. Pored Roberta A. Heinleina i Artura Č. Klarka, Asimov se smatrao jednim od `Velike Trojke` pisaca naučne fantastike tokom svog života. Najpoznatije delo mu je Zadužbina, pored kojeg su značajna dela i Galaktičko carstvo i Robot.
Bio je dugogodišnji član Mense. Asteroid 5020 Asimov, krater Asimov na planeti Mars[4] i jedna osnovna škola u Bruklinu dobili su ime u njegovu čast. Bio je predsednik Američke humanističke asocijacije.
Asimovi roditelji su bili Ana Rejčel i Džuda Asimov, porodica jevrejskih mlinara. Dobio je ime po majčinom ocu Isaku Bermanu. Kada je rođen, njegova porodica je živela u Petrovičima kod Klimoviča (sada Smolenska oblast, Rusija). 1921. godine, Asimov i još 16 dece u Petrovičima su dobili upalu oba plućna krila. Samo je Asimov preživeo. Kasnije je dobio sestru Marciju. (17. jun 1922.-2. april 2011.)[5] i brata Stenlija (25. jul 1929-16. avgust 1995)[6], koji je bio potpredsednik Njujork Njuzdeja. Sa porodicom se preselio u SAD 23. februara 1923. , kada je imao tri godine. S obzirom da su njegovi roditelji uvek govorili jidiškim i engleskim jezikom, nikad nije naučio ruski jezik, ali je i dalje tečno govorio na jidiškom kao i na engleskom. Postao je američki državljanin 1928. godine, kada je imao osam godina.
Obrazovanje i karijera
Asimov je pohađao javne škole u Njujorku sa 5 godina, uključujući Mušku gimnaziju u Bruklinu. Diplomirao je sa 15 godina i započeo je studiranje na Gradskom koledžu u Njujorku. Nakon određenog vremena, prihvatio je stipendiju Kolumbija Univerziteta za mlade Jevreje i prešao na Set Lou Junior Fakultet, Kolumbija Univerziteta. Asimov je posle prvog semestra sa zoologije prešao na hemiju, pošto nije prihvatao `eksperimente na mačkama `. Posle zatvaranja Set Lou koledža, svoje ispite je završio u sklopu univerzitetskih kurseva (kasnije Kolumbijski univerzitet opštih studija) 1938. Nakon dva kruga odbijanja od strane medicinskih škola, 1939. godine, Asimov se prijavio na diplomski program hemije u Kolumbiji. U početku je odbačen i potom prihvaćen samo na probnoj osnovi, završio je magistarski rad iz oblasti hemije 1941. godine, a 1948. godine stekao je doktorat iz biohemije.
U periodu između sticanja ova dva priznanja, Asimov je proveo tri godine tokom Drugog svetskog rata radeći kao civilni hemičar na eksperimentalnoj postaji mornaričkog vazduhoplovstva u Filadelfiji, živeći u delu Volnut Hil u zapadnoj Filadelfiji od 1942. do 1945. godine. Po završetku doktorata, Asimov se zaposlio na Medicinskom fakultetu u Bostonu 1949. godine sa platom od 5.000 dolara (ekvivalentno 51.510 dolara u 2017. godini). Međutim, do 1952. godine, on je zaradio više novca kao pisac nego na univerzitetu, pa je na kraju prestao da radi na istraživanju, ograničavajući svoju univerzitetsku ulogu na predavanje studentima. 1955. godine je unapređen u vanrednog profesora. 18. oktobra 1979. godine univerzitet je pohvalio njegovo pisanje promovišući ga u redovnog profesora biohemije.
Lični život
Asimov je oženio Gertrudu Blugerman (1917, Toronto, Kanada - 1990, Boston, SAD) 26. jula 1942. godine. Par je živeo u stanu u zapadnoj Filadelfiji, dok je Asimov bio zaposlen u Filadelfijskoj mornarici sa dva saradnika (Robert A. Heinlein i L. Sprag de Kamp). Prebacili su se u Boston u maju 1949, zatim u obližnje predgrađe Somervil u julu 1949, Volthem u maju 1951, i na kraju Vest Njuton 1956. Imali su dvoje dece, Davida (rođen 1951) i Robina Joana (rođen 1955. godine). 1970. su se razveli, a Asimov se preselio nazad u Njujork, ovog puta na Zapadnu stranu Menhetna, gde je živeo do kraja svog života.
Asimov je bio klaustrofil: uživao je u malim, zatvorenim prostorima. Posedovao je štand u podzemnoj stanici u Njujorku u kome je voleo da čita knjige uz zvuk vozova. Asimov je opisao Karla Sagana kao jednog od dvoje ljudi koje je upoznao i čiji je intelekt nadmašio njegov. Drugi, tvrdi on, bio je stručnjak za računarske nauke i veštačku inteligenciju Marvin Minski. 1984. godine, Američka humanistička asocijacija (AHA) ga je imenovala Humanistom godine.
Ajzak Asimov sa Robertom A. Heinleinom i L. Spragom de Kampom
.
Bolest i smrt
Godine 1977. Asimov je pretrpeo srčani udar. Umro je od side, jer je 1983. godine bio zaražen virusom HIV-a preko transfuzije koju je dobio dok je bio na operaciji srca. Ta činjenica je objavljena tek deset godina posle njegove smrti.
Književni rad
Postoje četiri Asimova zakona robotike koja važe i danas, a glase:
0. Robot ne sme naškoditi čovečanstvu, niti svojom pasivnošću dozvoliti da se naškodi čovečanstvu.
1. Robot ne sme naškoditi čoveku, niti svojom pasivnošću dozvoliti da se naškodi čoveku, osim kada je to u suprotnosti s nultim zakonom.
2. Robot mora slušati ljudske naredbe, osim ako su one u suprotnosti sa nultim ili prvim zakonom.
3. Robot treba štititi svoj integritet, osim kada je to u suprotnosti sa nultim, prvim ili drugim zakonom.
Asimov je za svoje najbolje delo smatrao priču `Posljednje pitanje` iz 1956. godine.
Tokom 1964. ponudio je svoje viđenje sveta 2014. godine.[7]
Citati
Život je ugodan. Smrt je mirna. Prelaz je taj koji nas brine.
Nikad nemoj dozvoliti da ti osećaj morala zasmeta da učiniš ono što je ispravno.
Ne bojim se računara, bojim se njihove odsutnosti.
Svakakve se računarske greške pojavljuju. Bili biste iѕnenađeni brojem lekara koji tvrde da leče muške trudnice.
Ja ne čitam brzo, ja brzo razumem.
Ne verujem u život posle smrti zato što ne moram provesti celi život bojeći se pakla ili još gore - raja. Ma kakva god je mučenja bila u paklu, mislim da bi do sada u raju bila mnogo gora.
Pišem zbog istog razloga zbog kojeg i dišem - da to ne činim, umro bih.
Oni ljudi koji misle da znaju sve veliki su gnjavatori nama koji stvarno sve znamo.
Kada nekoga uvredimo, nazovemo ga životinjom. Okrutnije bi bilo namerno ga nazvati čovekom.
Loša ideja dobro napisana će biti bolje prihvaćena od loše napisane ali dobre ideje.
Nasilje je poslednje utočište nesposobnih.
Bibliografija
Ciklus o robotima
Čelične pećine (The Caves of Steel) (1954)
Sabrani roboti (The complete robot)(1982)
Golo Sunce (The Naked Sun) (1957)
Roboti zore (The Robots of Dawn) (1983)
Roboti i Carstvo (Robots and Empire) (1985)
Pozitronski čovek (The Positronic Man) (1993)
Ciklus o Carstvu
Slepa ulica (Blind alley) (1945)
Šljunak na nebu (Pebble in the Sky) (1950)
Zvezde, prah nebeski (The Stars, Like Dust) (1951)
Svemirske struje (The Currents of Space) (1952)
Ciklus o Zadužbini
Zadužbina (Foundation) (1951)
Zadužbina i Carstvo (Foundation and Empire) (1952)
Druga Zadužbina (Second Foundation) (1953)
Na rubu Zadužbine (Foundation`s Edge) (1982)
Zadužbina i Zemlja (Foundation and Earth) (1986)
Preludijum za Zadužbinu (Prelude to Foundation) (1988)
U susret Zadužbini (Forward the Foundation)(1991)
Romani van ciklusa
Ja, robot (I, Robot) (1950), zbirka pripovedaka
Kraj večnosti (The End of Eternity) (1955)
Bogovi lično (The Gods Themselves) (1972)
Nemezis (Nemesis) (1989)
Spuštanje noći (Nightfall) (1990)
The Ugly Little Boy (1992)
Popularna nauka
Istraživanja Zemlje i Kosmosa (Exploring the Earth and the Cosmos) (1982)
Isaac Asimov`s Guide to Earth and Space (1991)