| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 850
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Prvo izdanje memoarskih zapisa jednog od najznačajnijih srpskih slikara svih vremena
Paja Jovanović, jedan od najznačajnijih srpskih slikara svih vremena, započeo je pisanje memoarskih zapisa u prvoj polovini dvadesetog veka. Njihov prvi deo je završio nakon Drugog svetskog rata, a veliku podršku prilikom rada na rukopisu pružio mu je Milutin Milanković, naš čuveni astronom i fizičar. Iako je objavljivanje knjige bilo ugovoreno, zbog niza okolnosti ona tada nije izašla iz štampe. Rukopis je ostao gotovo potpuno zaboravljen u zaostavštini Milutina Milankovića u Arhivu SANU. Nakon više od sedam decenija, on sada prvi put izlazi na svetlost dana.
Predstavljajući u ovoj romansiranoj autobiografiji okolnosti svoje mladosti, Paja Jovanović nam u isto vreme daje slikoviti prikaz društvenih, političkih i kulturnih prilika u Austrougarskoj, najvećim delom u rodnom Vršcu. Sjajno napisane minijature o pitoresknom, sada potpuno nestalom svetu Banata sjedinjuju se sa slikom susreta mladića sa velegradom. Paja Jovanović počinje da pohađa studije na Bečkoj likovnoj akademiji. Prvi slikarski trijumfi, ali i porazi, prva zaljubljivanja, podjednako i ljubavni krahovi, kao i pokušaji da se pronađe svoje mesto u uzburkanom umetničkom svetu, zadobili su majstorsko portretisanje sa mnogo duha i ništa manje humora.
Nenadmašni likovni stvaralac, čije slike i danas privlače veliku pažnju, pokazao se i kao vrsni pisac. Najbolje o tome svedoči njegova romansirana autobiografija Memoari slikara, koja se prvi put nalazi pred našom publikom.
*
„Sada, kada sam ga u celini ponovo pročitao, uvideo sam da je i kompozicija dela majstorska. Slabih mesta uopšte nema, a kada počne da se čita, ne ispušta se iz ruku. A ko ga jedanput pročita, pročitaće ga još koji put…“
– Milutin Milanković (u pismu Paji Jovanoviću, 1948)