pregleda

Aleksandar Sekulić - FORMULA JEDAN (1. izdanje, 1980)


Cena:
499 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (3851)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 7893

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1980
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor - osoba Sekulić, Aleksandar, 1937-2009 = Sekulić, Aleksandar, 1937-2009
Naslov Formula jedan / Aleksandar Sekulić
Vrsta građe poezija
URL medijskog objekta odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik srpski
Godina 1980
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1980 (Beograd : Prosveta)
Fizički opis 55 str. ; 23 cm
Zbirka Savremena poezija / Prosveta, Beograd
ISBN (Broš.)
Napomene Tiraž 1.500
Na presavijenom delu kor. lista autorova slika i beleška o njemu.

Aleksandar Sekulić (Sekulići, Kraljevina Jugoslavija, 26. april 1937 – Beograd, Srbija, 16. septembar 2009) bio je srpski književnik.
Rođen u selu Sekulići kod Danilovgrada, od oca Blaža, pravnika i majke Plane, rođene Pavličić, domaćice. Aleksandar je bio najstariji od četvoro dece, Slobodanke (Cane, udate Stanković), Zorana i Radojke (Bebe, udate Ražnatović). U Beograd se porodica seli neposredno posle II Svetskog rata, gde Aleksandar završava osnovnu školu i Drugu beogradsku (mušku) gimnaziju. 1958. godine upisuje Pravni fakultet i posle dve godine, sa položenim ispitima, napušta studije. Pokušava da radi kao pripravnik, komercijalista ali se to meri mesecima. Ostalo je priznati radni staž slobodnog umetnika od 1959. godine. Po pozivu, putuje sa delegacijom književnika sa prostora tadašnje Jugoslavije, u Rumuniju, Mađarsku, Švajcarsku, Francusku (1979. godine sa klokotristima), Grčku. Od 1981. godine do 1986. godine živi i stvara u Parizu.
Prve pesme objavljuje 1959.godine u modernističkom časopisu „Delo“ (Neutešne pesme). Sarađuje u „Studentu“, „Mladosti“, „Vidicima“, „NIN“-u, „Beogradskoj nedelji“, „Stvaranju“, „Politici“.
Između 70-ih i 80-ih godina objavljuje u svim važnijim listovima i časopisima („Književne novine“, „Delo“, „Pesničke novine“, „Književna reč“, „Stvaranje“, „Ovdje“, „Oko“). 80-ih i 90-ih, nastavlja saradnju sa ovim i drugim glasilima („Savremenik“, „Srpski književni glasnik“, „Letopis matice srpske“, „Sveske“). Sekulić je bio član Uredništva Srpskog književnog glasnika. Devedesetih godina, u najvećem dnevnom listu na Balkanu, „Politici“, Sekulić je redovno objavljivao svoje tekstove.
Aleksandar Sekulić je član Udruženja književnika Srbije od 1969. godine. O njegovom radu pisali su Srba Ignjatović, Čedomir Mirković, Adam Puslojić, Milorad Blećič, Ranko Jovović i Milan Nenadić.
Aleksandar će ostati zapamćen kao izuzetni govornik, koji je uspevao da svojim oratorskim kvalitetima i izražajnošću osvoji publiku na mnogobrojnim književnim susretima. A. Jerkov za njega kaže da „njegove stihove ne treba štampati nego izdavati snimljene na kaseti“. To dokazuje i scenski prikaz pesme „Majstori, majstori“ u obradi I. Rastegorca (video snimak), kao i TV emisija u ciklusu „Pesničke vedrine“.

MAJSTORI U KUĆI
Majstore zatekoh
na krovu stare kuće
menjaju slomljen crep
majstori na krovu
majstori unutra
majstori, majstori
ko vas je zvao
zašto dirate moj crni krov
na kojem stoji roda bela
na kojem raste trava kudrava
moj krov u podnožju dugog veka
zašto ste mi kuću zauzeli
zašto ste napali
čekićima ekserima
četkama bojama
majstori majstori
izlazite pustite me
da sam kuću uređujem
ne čuju oni
ukucavaju moje kosti
farbaju mojom krvlju
iznose iz mog srca
nameštaj stari
nepodnošljivi majstori
njih trideset sede na meni jednom
doći će kažu čuven gost
loviće maglu po šumarcima
sa tvojom će se kućom sudariti
mora da bude kao iz bajke
evo tebi ogledalo
češljaj smeh u njemu
lice ti je poduprto
železnom tugom
majstori majstori
šta ste učinili
to nije moja kuća
to moj gost nije
to više nisam ni ja
Klokotrizam
Aleksandar Sekulić je jedan od osnivača klokotrizma - književnog pravaca nastalog toku sedamdesetih godina XX veka. Pisao je o klokotrističkoj umetnosti traktate, članke, projekte za klokotristička dešavanja u „Delu“, „Sintezama“, „Oku“, „Književnoj reči“ - „Mnogouglo jaje“, 1979. „Prvi znak ludila“ - Klokotrizam, Kruševac, 1983. godine.
Klokotristi su eksperimentisali sa književnom formom u cilju nadilaženja pravila i estetskih normi umetnosti. Jedan od pripadnika ovog pravca je i književnik Nikola Šindik.
Nagrade
1998. godine - nagrada „Milan Rakić“;
1992. godine - književno i društveno priznanje „ZLATNI BEOČUG BEOGRADA“;
1992. godine - književna nagrada „Risto Ratković“
1987. godine - nagrada „Borski grumen“
Bibliografija
Jedno zrno časti, 1971.
Venecijanska kugla, 1973.
Gospođa Halucinacija, 1978.
Formula jedan, 1980.
Ko nekad, ko nekad, 1981.
To majka više ne rađa, 1981.
Stanari kukavičjeg bloka, 1985.
Ovo vam je za ono, 1985.
Čekajući Gogolja, 1987.
Licem prema Istoku, 1987.
Slavno strašilo, 1988.
Čežnja za svojim originalom, 1992.
Sabrane pesme I-IV, 1992.
Ogledalo prema ogledalu, 1993.
Incident na paradi, 2001.
Objavio je sabrana dela u četiri toma. Poezija mu je prevođena na pendžabi, ruski, italijanski, rumunski, makedonski i slovenački jezik.

KLOKOTRIZAM – (anagram stihova Aleksandra Sekulića: „klovnovi koji traju“ + nastavak –izam) umetnički pokret nastao u Beogradu 1978. godine. Članovi pokreta su pesnici, slikari arhitekte i dr. Pesničke i prozne tekstove objavljuju, a po trgovima, ulicama i livadama priređuju „događaje“ slične hepeningu.

Klokotrizam kao anticipacija, Staro sajmište sa ljudima - Značenje anagrama klokotrizam je `klovnovi koji traju jer je beda večna` plus ironični izam (klovnovi koji traju + nastavak-izam). Ime je dao pesnik Aleksandar Sekulić. Osnovna namera je sabiranje svih umetnosti u jedan simbiotički, organski izraz. Klokotrizam se ispostavio kao `nedostajuća karika` u poetskom lancu beogradske likovne scene - dada, zenit, hipnizam, fluks... Bio je validna opozicija dominantnim estetikama okupivši takva imena kao što su Kolja Milunović, Boža Babić, Steva Knežević... U klokotrističkim akcijama koje smo nazivali `situakcije`, našim glavnim oružjem za direktni sudar sa publikom, stasala je čitava generacija autora. `Situakcije ` su anticipirale performans. Klokotrizam nije bio pokret. Termin `pokret` se namerno izbegavao jer je klokotrizam bio više otvorena duhovna radionica. Ne estetika kao strategija, već zbir poetičkih volja. (iz intervjua umetnika Nikole Šindika, `Glas javnosti` 2006) Ovaj umetnički pokret nastao je u Beogradu 1978. godine. Članovi pokreta su pesnici, slikari arhitekte i drugi, pesničke i prozne tekstove objavljuju, a po trgovima, ulicama i livadama priređuju događaje slične hepeningu. Snimak ovog nesvakidašnjeg umetničkog hepeninga, održanog na Starom sajmištu 2. maja 1982. godine, u kojem je učestvovalo oko 1000 ljudi: raznorodni umetnici: pesnici, slikari, vajari, muzičari, performeri, kao i zatečeni žitelji Starog sajmišta, poznate ličnosti iz javnog i kulturnog života, gradonačelnik Bogdan Bogdanović i za današnju emisiju koja je televizijski uobličena i završena tek dvadest godina kasnije i na taj način dobila jedno novo viđenje i novu publiku.
- Učesnici: Đorđije Crnčević, Miljurko Vukadinović, Predrag Bogdanović, Bogdan Jovanović, Ivana Milankov, Branislav Veljković, Adam Puslojić, Evgenia Demnievska, Aleksandar Sekulić, Dimitrije Todorović, Olja Ivanjicki, Slavoljub Čvorović, Siniša Krunić, Đorđo Vukoje, Joan Flora, Dragomir Zupanc, Milena Ničeva, Balša Rajčević, Stevan Knežević, Radoš Stevanović, Zoran Petrović, Zoran Cvjetićanin, Milosav Sunajac, Todor Stevanović, Ivan Rastegorac, Marijana Dan-Mijović, Nikola Šindik, Filo Filipović, Miša Sarić, Milorad Stupovski , Kolja Milunović, Gordana Jocić, Matija Vuković, Predrag Dragović, Nataša Radulović, Vojislav Vujisić, Dobrica Kamperelić, Vuk Rastegorac, Ansambl `Renesans` i drugi
- Snimano 2. maja 1982, Televizijska realizacija: urednik Dokumentarne redakcije Božidar Kalezić, urednik i scenarista Dragan Kolarević, idejne za scenario Adam Puslojić, Aleksandar Sekulić, Kolja Milunović, Ivan Rastegorac, Branislav Dimitrijević, Predrag Bogdanović Ci , tekst čitao Žarko Obračević, stihove kazivao Predrag Kolarević, producent redakcije Snažana Rodić, tonska obrada Dragan Radisavljević, izbor muzike Ljubiša Srećković, grafička obrada Dušan Ilić, montažeri Natalija Nikolić, Ilija Pavlović, Branislav Godić , sekretar režije Milijana Pjevović, reditelj Zoran Cvetković
- Premijerno emitovano aprila 2001; Redakcija kulturno zabavnog programa, glavni i odgovorni urednik Božidar Nikolić
Umetnici u prostoru i vremenu - Emisija je sklopljena iz delova arhivskih emisija koje svedoče o životu i radu umetnika u njihovim ateljeima na Starom sajmištu. Počinje delom iz emisije Klokotrizam kao anticipacija (2001) i sećanjima trojice učesnika na `sajam klokotrizma` koje je održano 2. maja 1982. ispred centralne kule na Starom sajmištu. Sledi zatim razgovor u ateljeu i na travnjaku ispred Centralne kule, Svete Lukića sa Olgom Jevrić, a Olga govori neku vrstu svog umetničkog manifesta; iz serije Nešto sasvim lično (1984). Tu je i zapis iz serije Međutim Feliksa Pašića koji ide tragom prve jugoslovenske premijere Beketovog Čekajući Godoa koja je održana u ateljeu Miće Popovića (1985). Zatim posle nekoliko pokušaja da se Staro sajmište sačuva kao kulturno-istorijska celina, 1992. usvojen je plan zaštite objekata od rušenja i plan njihove obnove - a to je značilo pre svega prinudno iseljavanje umetnika iz njihovih ateljea. Jednom takvom iseljenja, prisustvovala je i kamera `Trezora`. Tadašnji stanar, umetnik u selidbi, inače gledalac `Trezora`, pozvao nas da preuzmemo neke od radova vajara Gradimir Aleksića koji su ostali na galeriji, kada se on odatle iselio. Predpostavio je da će nas interesovati bista Lole Đukića čiji je odlivak u bronzi, postavljen septembra 2010. u Holu Televizije Beograd, u Takovskoj 10. Naravno da smo sa zahvalnošću preuzeli originalne radove Gradimira Aleksića, pa smo preneli biste Lole Đukića i Lole Ribara o kojem postoje mnogi zapisi i emisije u Programskom arhivu Televizije. Dela vajara Gradimira Aleksića nalaze se na Kalemegdanu, Kuršumliji, Kladovu, Budvi, Ulcinju, Novom Beogradu a od februara 2013. nalaze i u našem Muzejskom depou u Aberdarevoj 1.
- Učesnici: pesnici Aleksandar Sekulić, Adam Puslojić, slikar Milo Milunović, vajar Olga Jevrić, književnik Sveta Lukić, slikar Mića Popović, scenograf Mario Maskareli...

- Realizovali 2013/2020: Milena Jekić Šotra, Marijana Cvetković, Gordana Grdanović, Petar Đinović, Nada Zildžić Dodig, Bojana Andrić
Avangarda, neoavangarda, eksperimentalna poezija, performans.


MG19 (K)


Predmet: 72902693
Autor - osoba Sekulić, Aleksandar, 1937-2009 = Sekulić, Aleksandar, 1937-2009
Naslov Formula jedan / Aleksandar Sekulić
Vrsta građe poezija
URL medijskog objekta odrasli, opšte (lepa književnost)
Jezik srpski
Godina 1980
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1980 (Beograd : Prosveta)
Fizički opis 55 str. ; 23 cm
Zbirka Savremena poezija / Prosveta, Beograd
ISBN (Broš.)
Napomene Tiraž 1.500
Na presavijenom delu kor. lista autorova slika i beleška o njemu.

Aleksandar Sekulić (Sekulići, Kraljevina Jugoslavija, 26. april 1937 – Beograd, Srbija, 16. septembar 2009) bio je srpski književnik.
Rođen u selu Sekulići kod Danilovgrada, od oca Blaža, pravnika i majke Plane, rođene Pavličić, domaćice. Aleksandar je bio najstariji od četvoro dece, Slobodanke (Cane, udate Stanković), Zorana i Radojke (Bebe, udate Ražnatović). U Beograd se porodica seli neposredno posle II Svetskog rata, gde Aleksandar završava osnovnu školu i Drugu beogradsku (mušku) gimnaziju. 1958. godine upisuje Pravni fakultet i posle dve godine, sa položenim ispitima, napušta studije. Pokušava da radi kao pripravnik, komercijalista ali se to meri mesecima. Ostalo je priznati radni staž slobodnog umetnika od 1959. godine. Po pozivu, putuje sa delegacijom književnika sa prostora tadašnje Jugoslavije, u Rumuniju, Mađarsku, Švajcarsku, Francusku (1979. godine sa klokotristima), Grčku. Od 1981. godine do 1986. godine živi i stvara u Parizu.
Prve pesme objavljuje 1959.godine u modernističkom časopisu „Delo“ (Neutešne pesme). Sarađuje u „Studentu“, „Mladosti“, „Vidicima“, „NIN“-u, „Beogradskoj nedelji“, „Stvaranju“, „Politici“.
Između 70-ih i 80-ih godina objavljuje u svim važnijim listovima i časopisima („Književne novine“, „Delo“, „Pesničke novine“, „Književna reč“, „Stvaranje“, „Ovdje“, „Oko“). 80-ih i 90-ih, nastavlja saradnju sa ovim i drugim glasilima („Savremenik“, „Srpski književni glasnik“, „Letopis matice srpske“, „Sveske“). Sekulić je bio član Uredništva Srpskog književnog glasnika. Devedesetih godina, u najvećem dnevnom listu na Balkanu, „Politici“, Sekulić je redovno objavljivao svoje tekstove.
Aleksandar Sekulić je član Udruženja književnika Srbije od 1969. godine. O njegovom radu pisali su Srba Ignjatović, Čedomir Mirković, Adam Puslojić, Milorad Blećič, Ranko Jovović i Milan Nenadić.
Aleksandar će ostati zapamćen kao izuzetni govornik, koji je uspevao da svojim oratorskim kvalitetima i izražajnošću osvoji publiku na mnogobrojnim književnim susretima. A. Jerkov za njega kaže da „njegove stihove ne treba štampati nego izdavati snimljene na kaseti“. To dokazuje i scenski prikaz pesme „Majstori, majstori“ u obradi I. Rastegorca (video snimak), kao i TV emisija u ciklusu „Pesničke vedrine“.

MAJSTORI U KUĆI
Majstore zatekoh
na krovu stare kuće
menjaju slomljen crep
majstori na krovu
majstori unutra
majstori, majstori
ko vas je zvao
zašto dirate moj crni krov
na kojem stoji roda bela
na kojem raste trava kudrava
moj krov u podnožju dugog veka
zašto ste mi kuću zauzeli
zašto ste napali
čekićima ekserima
četkama bojama
majstori majstori
izlazite pustite me
da sam kuću uređujem
ne čuju oni
ukucavaju moje kosti
farbaju mojom krvlju
iznose iz mog srca
nameštaj stari
nepodnošljivi majstori
njih trideset sede na meni jednom
doći će kažu čuven gost
loviće maglu po šumarcima
sa tvojom će se kućom sudariti
mora da bude kao iz bajke
evo tebi ogledalo
češljaj smeh u njemu
lice ti je poduprto
železnom tugom
majstori majstori
šta ste učinili
to nije moja kuća
to moj gost nije
to više nisam ni ja
Klokotrizam
Aleksandar Sekulić je jedan od osnivača klokotrizma - književnog pravaca nastalog toku sedamdesetih godina XX veka. Pisao je o klokotrističkoj umetnosti traktate, članke, projekte za klokotristička dešavanja u „Delu“, „Sintezama“, „Oku“, „Književnoj reči“ - „Mnogouglo jaje“, 1979. „Prvi znak ludila“ - Klokotrizam, Kruševac, 1983. godine.
Klokotristi su eksperimentisali sa književnom formom u cilju nadilaženja pravila i estetskih normi umetnosti. Jedan od pripadnika ovog pravca je i književnik Nikola Šindik.
Nagrade
1998. godine - nagrada „Milan Rakić“;
1992. godine - književno i društveno priznanje „ZLATNI BEOČUG BEOGRADA“;
1992. godine - književna nagrada „Risto Ratković“
1987. godine - nagrada „Borski grumen“
Bibliografija
Jedno zrno časti, 1971.
Venecijanska kugla, 1973.
Gospođa Halucinacija, 1978.
Formula jedan, 1980.
Ko nekad, ko nekad, 1981.
To majka više ne rađa, 1981.
Stanari kukavičjeg bloka, 1985.
Ovo vam je za ono, 1985.
Čekajući Gogolja, 1987.
Licem prema Istoku, 1987.
Slavno strašilo, 1988.
Čežnja za svojim originalom, 1992.
Sabrane pesme I-IV, 1992.
Ogledalo prema ogledalu, 1993.
Incident na paradi, 2001.
Objavio je sabrana dela u četiri toma. Poezija mu je prevođena na pendžabi, ruski, italijanski, rumunski, makedonski i slovenački jezik.

KLOKOTRIZAM – (anagram stihova Aleksandra Sekulića: „klovnovi koji traju“ + nastavak –izam) umetnički pokret nastao u Beogradu 1978. godine. Članovi pokreta su pesnici, slikari arhitekte i dr. Pesničke i prozne tekstove objavljuju, a po trgovima, ulicama i livadama priređuju „događaje“ slične hepeningu.

Klokotrizam kao anticipacija, Staro sajmište sa ljudima - Značenje anagrama klokotrizam je `klovnovi koji traju jer je beda večna` plus ironični izam (klovnovi koji traju + nastavak-izam). Ime je dao pesnik Aleksandar Sekulić. Osnovna namera je sabiranje svih umetnosti u jedan simbiotički, organski izraz. Klokotrizam se ispostavio kao `nedostajuća karika` u poetskom lancu beogradske likovne scene - dada, zenit, hipnizam, fluks... Bio je validna opozicija dominantnim estetikama okupivši takva imena kao što su Kolja Milunović, Boža Babić, Steva Knežević... U klokotrističkim akcijama koje smo nazivali `situakcije`, našim glavnim oružjem za direktni sudar sa publikom, stasala je čitava generacija autora. `Situakcije ` su anticipirale performans. Klokotrizam nije bio pokret. Termin `pokret` se namerno izbegavao jer je klokotrizam bio više otvorena duhovna radionica. Ne estetika kao strategija, već zbir poetičkih volja. (iz intervjua umetnika Nikole Šindika, `Glas javnosti` 2006) Ovaj umetnički pokret nastao je u Beogradu 1978. godine. Članovi pokreta su pesnici, slikari arhitekte i drugi, pesničke i prozne tekstove objavljuju, a po trgovima, ulicama i livadama priređuju događaje slične hepeningu. Snimak ovog nesvakidašnjeg umetničkog hepeninga, održanog na Starom sajmištu 2. maja 1982. godine, u kojem je učestvovalo oko 1000 ljudi: raznorodni umetnici: pesnici, slikari, vajari, muzičari, performeri, kao i zatečeni žitelji Starog sajmišta, poznate ličnosti iz javnog i kulturnog života, gradonačelnik Bogdan Bogdanović i za današnju emisiju koja je televizijski uobličena i završena tek dvadest godina kasnije i na taj način dobila jedno novo viđenje i novu publiku.
- Učesnici: Đorđije Crnčević, Miljurko Vukadinović, Predrag Bogdanović, Bogdan Jovanović, Ivana Milankov, Branislav Veljković, Adam Puslojić, Evgenia Demnievska, Aleksandar Sekulić, Dimitrije Todorović, Olja Ivanjicki, Slavoljub Čvorović, Siniša Krunić, Đorđo Vukoje, Joan Flora, Dragomir Zupanc, Milena Ničeva, Balša Rajčević, Stevan Knežević, Radoš Stevanović, Zoran Petrović, Zoran Cvjetićanin, Milosav Sunajac, Todor Stevanović, Ivan Rastegorac, Marijana Dan-Mijović, Nikola Šindik, Filo Filipović, Miša Sarić, Milorad Stupovski , Kolja Milunović, Gordana Jocić, Matija Vuković, Predrag Dragović, Nataša Radulović, Vojislav Vujisić, Dobrica Kamperelić, Vuk Rastegorac, Ansambl `Renesans` i drugi
- Snimano 2. maja 1982, Televizijska realizacija: urednik Dokumentarne redakcije Božidar Kalezić, urednik i scenarista Dragan Kolarević, idejne za scenario Adam Puslojić, Aleksandar Sekulić, Kolja Milunović, Ivan Rastegorac, Branislav Dimitrijević, Predrag Bogdanović Ci , tekst čitao Žarko Obračević, stihove kazivao Predrag Kolarević, producent redakcije Snažana Rodić, tonska obrada Dragan Radisavljević, izbor muzike Ljubiša Srećković, grafička obrada Dušan Ilić, montažeri Natalija Nikolić, Ilija Pavlović, Branislav Godić , sekretar režije Milijana Pjevović, reditelj Zoran Cvetković
- Premijerno emitovano aprila 2001; Redakcija kulturno zabavnog programa, glavni i odgovorni urednik Božidar Nikolić
Umetnici u prostoru i vremenu - Emisija je sklopljena iz delova arhivskih emisija koje svedoče o životu i radu umetnika u njihovim ateljeima na Starom sajmištu. Počinje delom iz emisije Klokotrizam kao anticipacija (2001) i sećanjima trojice učesnika na `sajam klokotrizma` koje je održano 2. maja 1982. ispred centralne kule na Starom sajmištu. Sledi zatim razgovor u ateljeu i na travnjaku ispred Centralne kule, Svete Lukića sa Olgom Jevrić, a Olga govori neku vrstu svog umetničkog manifesta; iz serije Nešto sasvim lično (1984). Tu je i zapis iz serije Međutim Feliksa Pašića koji ide tragom prve jugoslovenske premijere Beketovog Čekajući Godoa koja je održana u ateljeu Miće Popovića (1985). Zatim posle nekoliko pokušaja da se Staro sajmište sačuva kao kulturno-istorijska celina, 1992. usvojen je plan zaštite objekata od rušenja i plan njihove obnove - a to je značilo pre svega prinudno iseljavanje umetnika iz njihovih ateljea. Jednom takvom iseljenja, prisustvovala je i kamera `Trezora`. Tadašnji stanar, umetnik u selidbi, inače gledalac `Trezora`, pozvao nas da preuzmemo neke od radova vajara Gradimir Aleksića koji su ostali na galeriji, kada se on odatle iselio. Predpostavio je da će nas interesovati bista Lole Đukića čiji je odlivak u bronzi, postavljen septembra 2010. u Holu Televizije Beograd, u Takovskoj 10. Naravno da smo sa zahvalnošću preuzeli originalne radove Gradimira Aleksića, pa smo preneli biste Lole Đukića i Lole Ribara o kojem postoje mnogi zapisi i emisije u Programskom arhivu Televizije. Dela vajara Gradimira Aleksića nalaze se na Kalemegdanu, Kuršumliji, Kladovu, Budvi, Ulcinju, Novom Beogradu a od februara 2013. nalaze i u našem Muzejskom depou u Aberdarevoj 1.
- Učesnici: pesnici Aleksandar Sekulić, Adam Puslojić, slikar Milo Milunović, vajar Olga Jevrić, književnik Sveta Lukić, slikar Mića Popović, scenograf Mario Maskareli...

- Realizovali 2013/2020: Milena Jekić Šotra, Marijana Cvetković, Gordana Grdanović, Petar Đinović, Nada Zildžić Dodig, Bojana Andrić
Avangarda, neoavangarda, eksperimentalna poezija, performans.


MG19 (K)
72902693 Aleksandar Sekulić - FORMULA JEDAN (1. izdanje, 1980)

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.