| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 146
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Opremio:
Edo Murtic
`Đavoli dolaze` je kultna zbirka pripovedaka Miodraga Bulatovića objavljena 1955. godine, koja je izazvala veliku pažnju i polemike u jugoslovenskoj javnosti. Knjiga donosi svet groteske i crnog humora, fokusirajući se na marginalce i ljude sa društvenog dna, poput umetnika, lutalica i usamljenika. Svojim modernim izrazom i motivima apsurda, Bulatović je pomerio granice posleratne književnosti i utabao put ka svojim kasnijim planetarno popularnim delima
Miodrag Bulatović (Okladi, kod Bijelog Polja, 20. februar 1930 — Igalo, 15. mart 1991) bio je srpski pisac[1] i novinar. Važi za jednog od najboljih srpskih romansijera i najprevođenijih pisaca, iako je status njegove književnosti marginalizovan.[2][3]
Biografija
Miodrag Bulatović rođen je 20. februara 1930. godine u selu Okladi, kod Bijelog Polja. Neredovno se školovao. Gimnaziju je završio u Kruševcu 1950. godine, a na Beogradskom univerzitetu je studirao psihologiju i književnost.[1][4] Neko vreme je radio kao novinar. Tokom devedesetih godina bio je angažovan u Socijalističkoj partiji Srbije. Na prvim višestranačkim izborima u decembru 1990. izabran je za republičkog poslanika u izbornom okrugu Rakovica I (na dopunskim izborima nakon njegove smrti, mesto će, u junu 1991, osvojiti Vojislav Šešelj). U trenucima raspada Jugoslavije branio je stanovište srpskog nacionalizma.[5]
Njegovi rani radovi pokazuju uticaj narodne poezije i književnosti. Bulatović je bio pod trajnim uticajem Rablea i Boša.[2]
Sarađivao je sa časopisima i novinama: Letopis Matice srpske, Naša stvarnost, Omladina, Studentski književni list, Narodni student, Jugoslovenski Crveni krst, Čačanski glas, Politika, Borba i Pobjeda.
Njegova slika sveta je morbidna, a likovi su karnevalski, istovremeno groteskni i tragični. U Bulatovićem delima česti motivi su zlo, crni humor, demonsko i đavo.[3] Svoje knjige je opisivao kao „opasne, paprene, slobodarske”.[6] Govorio je francuski jezik.[7]
Osvojio je NIN-ovu nagradu za roman Ljudi sa četiri prsta 1975. godine.[1][8]
Smrt i nasleđe
Preminuo je 15. marta 1991. godine od iznenadnog infarkta u Institutu „Dr Simo Milošević” u Igalu gde se nalazio na lečenju. Sahranjen je 18. marta 1991. u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu. Opelo je služio Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.