ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 148
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta!

Paukova mreža - Elwyn Brooks White
Izdavač: Mladost - Zagreb,
1979. god.
Tvrd povez, 21 cm.
151 str.
Biblioteka Vjeverica



Elwyn Brooks White (11. srpnja 1899. – 1. listopada 1985.)[1] bio je američki pisac, esejist i suradnik u časopisu The New Yorker. Također je bio autor vrlo popularnih knjiga za djecu: Stuart Little (1945.), Charlotteina mreža (1952.) i Truba labuda (1970.).

U anketi čitatelja časopisa School Library Journal iz 2012. godine, Charlotteina mreža zauzela je prvo mjesto u njihovoj anketi sto najboljih dječjih romana.[2] White je bio koautor knjige Elementi stila, stilskog vodiča na engleskom jeziku. Kurt Vonnegut nazvao je Whitea `jednim od najdivnijih stilista proze koje je naša zemlja do sada proizvela.`[3]

Rani život, obitelj i obrazovanje
White je rođen u Mount Vernonu u New Yorku 11. srpnja 1899., kao šesto i najmlađe dijete Samuela Tillyja Whitea, predsjednika tvrtke za klavire, i Jessie Hart White, kćeri škotsko-američkog slikara Williama Harta.[4] Elwynov stariji brat Stanley Hart White, poznat kao Stan, profesor krajobrazne arhitekture i izumitelj vertikalnog vrta, naučio je E. B. Whitea čitati i istraživati ​​prirodni svijet.[5]

White je pohađao Sveučilište Cornell, gdje je kratko bio vojnik u Studentskom vojnom obučnom korpusu (SATC), koji je 1918. osnovalo američko Ministarstvo rata kako bi ubrzalo obuku američkih vojnika za Prvi svjetski rat u Europi. Studenti su nastavili pohađati fakultetske tečajeve dok su se obučavali za vojsku. Za razliku od Korpusa za obuku pričuvnih časnika (ROTC), studenti SATC-a morali su živjeti i uzimati sve obroke na kampusu te su se pridržavali strogog vojnog rasporeda učenja i obuke. Također im je bila potrebna propusnica za izlazak s kampusa vikendom. Nakon završetka Prvog svjetskog rata, program SATC je raspušten u prosincu 1918., a White nije služio u aktivnim oružanim snagama.[6][7][8][9]

Godine 1921. White je diplomirao na Sveučilištu Cornell s diplomom prvostupnika umjetnosti. Na Cornellu je dobio nadimak `Andy`, gdje tradicija dodjeljuje taj nadimak svakom muškom studentu čije je prezime White po suosnivaču Cornella Andrewu Dicksonu Whiteu.[10] Radio je kao urednik The Cornell Daily Suna s kolegicom iz razreda Allison Danzig, koja je kasnije postala sportska novinarka za The New York Times. Kao student Sveučilišta Cornell, White je bio član bratstva Aleph Samach,[11] Quill and Dagger,[12][13] i Phi Gamma Delta.[14][15]

Karijera

White u dobi od 21 godine[16]
Nakon što je diplomirao na Cornellu, White je 1921. i 1922. radio za United Press, kasnije United Press International, i za American Legion News Service. Od rujna 1922. do lipnja 1923. bio je reporter za The Seattle Times. Jednom prilikom, kada je White zapeo s pisanjem priče, urednik Timesa je rekao: `Samo reci riječi.`[17]

White je otpušten iz Timesa, a kasnije je pisao za konkurentski Seattle Post-Intelligencer prije nego što je otišao na Aljasku na vatrogasni brod.[18] Zatim je gotovo dvije godine radio u reklamnoj agenciji Frank Seaman kao asistent produkcije i tekstopisac[19] prije nego što se vratio u New York City 1924.

Godine 1925., nakon što je osnovan The New Yorker, White je počeo slati rukopise časopisu. Katharine Angell, književna urednica, preporučila je glavnom uredniku i osnivaču Haroldu Rossu da Whitea zaposli kao stalnog pisca. Međutim, trebalo je mjesecima da se White uvjeri da prisustvuje sastanku u uredu i dodatni tjedni da ga se uvjeri da radi u prostorijama. Na kraju je pristao raditi u uredu četvrtkom.[20]

White je objavio svoj prvi članak za The New Yorker 1925., zatim se pridružio osoblju 1927. i nastavio pisati za časopis gotovo šest desetljeća. Najpoznatiji po svojim esejima i nepotpisanim člancima `Bilješke i komentari`, postupno je postao najvažniji suradnik časopisa. Od početka do kraja svoje karijere u The New Yorkeru često je davao ono što časopis naziva `Newsbreaks`, što su bili kratki, duhoviti komentari na neobično formulirane tiskane članke iz mnogih izvora, pod raznim kategorijama, poput `Blokiraj tu metaforu`. U svojim esejima zalagao se za ograničenu vladu, građanska prava i posebno svjetski federalizam.[21] Također je bio kolumnist za Harper`s Magazine od 1938. do 1943.

Godine 1929. White je zajedno s Jamesom Thurberom napisao članak Je li seks nužan? Godine 1949. White je objavio knjigu Here Is New York, kratku knjigu temeljenu na članku koji je dobio narudžbu za Holiday. Urednik Ted Patrick obratio se Whiteu s prijedlogom za pisanje eseja, rekavši mu da bi bilo zabavno. `Pisanje nikad nije `zabavno", odgovorio je White.[22] Taj članak odražava piščevo uvažavanje grada koji svojim stanovnicima pruža i `dar usamljenosti i dar privatnosti`. Završava mračnom bilješkom koja se dotiče sila koje bi mogle uništiti grad koji je volio. Ovo proročansko `ljubavno pismo` gradu ponovno je objavljeno 1999. godine na njegovu stogodišnjicu s uvodom njegovog posinka, Rogera Angella.

Godine 1959. White je uredio i ažurirao knjigu The Elements of Style. Ovaj priručnik gramatičkih i stilskih smjernica za pisce američkog engleskog prvi je put napisao i objavio 1918. Willi.