ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1961
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Retko u ponudi sa originalnim omotom koji je dizajnirao i oslikao Svetozar Domić, omot je očuvan, tek minimalni iskrzan na vrhu i dnu rikne. Knjiga je odlično očuvana, nečitana.

Autor - osoba Hamsun, Knut, 1859-1952 = Hamsun, Knut, 1859-1952
Naslov Misterije / Knut Hamsun ; s njemačkog preveo Oto Šolc
Vrsta građe knjiga
Jezik hrvatski
Godina 1961
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Zora, 1961 (Zagreb : `Ognjen Prica`)
Fizički opis 262 str. ; 21 cm
Drugi autori - osoba Šolc, Oto, 1913-1994 = Šolc, Oto, 1913-1994
Zbirka Strani pisci


KNUT HAMSUN, veliki norveški pisac, prije rata mnogo prevođen kod nas (Viktorija, Pan, Glad, Pod jesenjim zvijezdama, Krug se zatvara itd.) pojavljuje se sada nakon mnogo vremena sa romanom Misterije, jednim od ponajboljih svojih djela. To je društveni roman, poetski pisan, koji pokazuje sve vrijednosti i značajke osobenog, samo Hamsunu svojstvenog poetskog izraza, po čemu je i postao omiljeli i u čitavom svijetu rado čitan pisac. Preveden je na sve svjetske jezike, čitan i voljen, nagrađen, godine 1920, Nobelovom nagradom za književnost, Hamsun romanom Misterije ostvaruje vrhunac svoje umjetnosti. To je roman pun poezije, presjek je jednog društva i kroz ličnost glavnog junaka romana, Nagela (jedan od najuspjelijih njegovih likova) Hamsun se izrazio i stvorio djelo, koje je od svog prvog izdanja (1892) do danas doživjelo golem uspjeh, kako u njegovoj domovini, tako i u čitavom kulturnom svijetu.

Knut Hamsun je bio norveški pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1920. godine. Rođen je 1859. a umro je 1952. godine. Posle Ibzena, najpoznatiji je norveški književnik. Tridesetih godina dvadesetog veka bio je angažovan kao političar, promovišući desničarske ideje. Podržavao je nacističku filozofiju i norvešku kvislinšku vladu, zbog čega je bio osuđen na robiju. Dešavalo se da su mu čitaoci, nezadovoljni političkim idejama koje je izlagao u svojim delima, vraćali kupljene knjige.
U književnim počecima pisao je romantičarskim stilom koji je naginjao ka modernoj književnosti. Njegovo prvo značajnije delo bilo je Misterije. Neki kritičari su ovo delo nazvali jevanđeljem modernizma, poredeći ga sa delima poput Tako je govorio Zaratustra. Delo je teško žanrovski definisati budući da se u njemu prepliću lirski i epski elementi uz dominantnu iracionalnost koja počiva na kritičkom odnosu prema građanskom društvu i njegovom nastojanju da se oslobodi stvaralačka ličnost. U vreme nastanka „misterija“ nastala su i dela Pan i Viktorija. Hamsun je u Viktoriji ispevao himnu ljubavi.
Romani „Pan“ i „Viktorija“ su delovi trilogije u koju spada i roman „Glad“. Pan govori o čoveku koji na bolan način shvata kako stapanje čoveka sa prirodom više nije moguće. Hamsun prikazuje onaj deo ljudske istorije kada je „čovek postao bolesno čedo grada“.
Bavio i dramom i poezijom, ali sa slabijim uspehom. Nikada se nije pokajao zbog svojih političkih uverenja, čak ni u autobiografiji „Na zaraslim stazama“.
Rad i dela
Prvi put je privukao pažnju 1890. godine romanom „Glad“. U poluautobiografskom delu opisao je pad mladog pisca u ludilo kao rezultat gladi i siromaštva.
Ostala dela:
Pan,
Misterije,
Avgust,
Skitnice,
Ruža,
Po zaraslim stazama,
Plodovi zemlje,
Poslednje poglavlje,
Nitkov iz skitničkog života,
Krug se zatvara,
Glas života,
Žene na studencu,
Viktorija,
Urednik Lunge,
Zavodnik i druge priče.

DOMIĆ, Svetozar, slikar (Split, 2. VIII. 1918 – Zagreb, 30. I. 1993). Završio klasičnu gimnaziju u Splitu 1937. Slikanje uči u privatnoj školi M. Tolića, često boravi u atelijeru slikara i kipara I. Mirkovića, a sudionik je i glavni inicijator izložbe Najmlađi u Salonu „Galić“ (1937). U Zagrebu pohađa Filozofski fakultet (povijest umjetnosti, 1937–40) te završava studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti (1949) i u specijalki M. Tartaglie (1951). God. 1945. kazališni je scenograf u Šibeniku i Splitu. Predavao likovni odgoj u Zagrebu (1951–53), potom u Skoplju, gdje živi 1953–59. God. 1960. vraća se u Zagreb te radi kao tehnički urednik u izdavačkim poduzećima. Studijski je boravio u Parizu (1959/60) i u Milanu (1964/65) kao stipendist talijanske vlade. Ranih 1950-ih slika krajolike na Čiovu i izrađuje ciklus crteža ribarâ. Tijekom boravka u Skoplju nadahnjuje se živo obojenim zidovima starih kuća (niz ulja pod nazivima Crveni zid, od 1954, i Jutro, od 1956), a za ljetnih odmora u Splitu ambijentom očeve radionice (Fragmenti ambijenta, 1958). Odlika tih radova jest bojom sugerirano svjetlo, koje Domića sve više zaokuplja. Od sredine 1960-ih slika gradske teme u sutonskoj, večernjoj ili noćnoj atmosferi, kojima obilježje daju sažeti oblici i svjetlosni koloristički naglasci (Foro Bonaparte, 1965; Grad u noći, Predvečerje, 1971; Večer u Trnskom, 1975; Grad i nebo, 1977; Bijeli zid i grad, 1983). Na taj je način također ostvario niz dalmatinskih krajolika (Ivan Dolac, 1973; Maslinik, 1974; Motiv iz Orebića, 1975). Sudjelovao je na I. izložbi likovnih umjetnika Dalmacije (Split 1945), izložbama ULUH-a/ /HDLU-a, Društva likovnih umjetnika Makedonije, na Zagrebačkom salonu (1970–73), Plavom salonu (Zadar 1970, 1972), izložbama Recentna hrvatska likovna umjetnost (Zagreb 1975, 1977, 1980) i dr. Samostalno izlagao u Zagrebu (1978) te sa svojom suprugom Borkom Avramovom u Splitu (1962, 1966, 1978), Zagrebu (1964, 1972, 1980, 1983), Zadru (1966), Rijeci (1967), Vukovaru (1978) i Vinkovcima (1979). Bavi se grafičkim oblikovanjem. Objavljivao u periodičnom tisku članke o umjetnicima i likovnom odgoju (Horizont, 1954, 1956; Prosveten rabotnik, 1954), likovne kritike (Nova Makedonija, 1958; Sovremenost, 1959) i dr. Njegovi autobiografski zapisi čuvaju se u Arhivu za likovne umjetnosti HAZU u Zagrebu.

MG21 (N)