ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2022.
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Divan Saiba Tabrizija – izbor stihova
Preveo i priredio: Hamza Halitović


Mostar 2022. Mek povez sa klapnama, 113 strana.
Knjiga je nekorišćena (nova).
R2



Saibov Divan najobimniji je divan u historiji perzijske književnosti. Kahramanova edicija Saibovog Divana, u kojoj su sakupljene sve Saibove pjesme, sastoji se od nešto više od 7.000 gazela. Osim gazela, Saib je napisao i oko pedeset kasida i nekoliko kraćih mesnevija. Neki autori tvrde da se njegov cjeloviti Divan sastoji od 120.000 do 200.000 bejtova, što je veliko pretjerivanje. Realna je procjena da njegov cjelovit Divan sadrži nešto više od 75.000 bejtova. Njegovi najveći književni uzori bili su Mevlana Rumi i Hafiz Širazi, koje često spominje u svojim gazelima. Osim njih, spominje još sedamdesetak drugih perzijskih pjesnika, u dijalogu s čijim idejama je pisao određene pjesme. Njegov Divan, koji se gotovo u cijelosti sastoji od gazela, najobimniji je divan klasične perzijske književnosti. Obim njegovog cjelovitog Divana za pola premašuje hazreti Mevlanin Divan, koji se sastoji od 3.229 gazela…

Mnogi Saiba Tabrizija smatraju posljednjim velikanom klasične perzijske poezije i najznačajnijim pjesnikom iz safavidskog perioda. Možda je obimnost njegovog Divana bila glavna prepreka većoj popularnosti i raširenosti njegove izvanredne poezije. Imajući ovo na umu, Reza Saberi kaže da Saibova slava uopće ne bi zaostajala za Hafizovom da je napisao Divan od nekih pet stotina gazela, jer mnoge njegove pjesme, po kvalitetu i prefinjenosti, ne zaostaju za Hafizovom poezijom.

Prenosi se da je Saib svoju poeziju pisao u jednom dahu kao rezultat duhovnog nadahnuća i otkrivenja…

Već smo spomenuli da je Saib često bio u dijalogu s drugim pjesnicima u svom Divanu i da je rado citirao njihove misli i stihove, te se samo po njegovim pjesmama može zaključiti da je bio izvanredan poznavalac historije perzijske književnosti. Stoga ne iznenađuje činjenica da je on autor jedne od najobimnijih i najznačajnijih antologija perzijske književnosti, koja sadrži odabrane pjesme i stihove više od šest stotina perzijskih pjesnika iz različitih perioda…

Međutim, i pokraj svih ovih dostignuća, Saib nije nikada dostigao najviše vrhove slave u svom rodnom Iranu, te je paradoksalno da je u stoljećima koji su slijedili postao poznatiji u Indiji i Turskoj nego što je bio u Perziji. Razlozi za to su mnogostruki, jedan od njih je svakako i to što je on jedan od najznačajnijih predstavnika sebk-i hindi stila unutar perzijske književne baštine. Ovaj književni stil već u osamnaestom stoljeću u Iranu biva odbačen kao devijantan stil, dok se većina književnika i književnih kritičara priključila neoklasičnom pokretu književnog vraćanja (bazgašt-e adabi), koji je težio da oživi stil i izraz najznačajnijih klasika perzijske književnosti. Stoga su se posebno na udaru književnih kritičara koji su pripadali ovom pokretu našli pjesnici iz prethodnog stoljeća, među kojima se Saib najviše isticao. Međutim, već u dvadesetom stoljeću u Iranu dolazi do obnavljanja interesa za Saiba i njegovo djelo, prije svega putem nekoliko studija i monografija koje su štampane o njemu od sredine prošlog stoljeća, a zatim i štampanjem nekoliko različitih edicija njegovog Divana, što je kulminiralo s Kahramanovim izdanjem cjelovitoga Divana u šest tomova, koje je štampano u Teheranu 1994. godine. Kao što smo prethodno istakli, Saibova poezija posebno je cijenjena u Indiji, gdje gotovo svi učeniji ljudi poznaju perzijski jezik pa su je čitali na originalu, dok se u Turskoj, već u osamnaestom i devetnaestom stoljeću, pojavljuju različiti izbori Saibovih gazela prevedenih na turski jezik…