Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K311
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Potpis!
Sadrzaj:
- Provincijska orgija
- Dan mrtvih kod majmuna
- Sepiltir
Korice:
Jovan Lukic
Žan Kasu (9. jul 1897 — 16. januar 1986.) je bio francuski pisac, likovni kritičar, pesnik, član francuskog pokreta otpora tokom Drugog svetskog rata i prvi direktor Muzeja moderne umetnosti u Parizu.
Žan Kasu je rođen u Deustu, blizu Bilbaa, (Španija). Njegov otac je bio Francuz (sa majkom Meksikankom), a majka Milagros Ibanjez Pačeko je bila iz Andaluzije (Španija).
Njegov otac, koji je imao prestižnu diplomu Ingénieur des Arts et Manufactures, umro je kada je Jean imao samo šesnaest godina. Njegova majka je dala Žanu i njegovoj sestri osnovnu špansku kulturu, a on je učio francuske i španske klasike rame uz rame u školi. Žan je završio srednje studije na Liceju Karla Velikog dok je brinuo za potrebe svoje porodice, a zatim je započeo studije za Licence d`espagnol (španski) na Fakultetu književnosti u Parizu. Nakon toga je 1917. i 1918. godine magistrirao na liceju u Bajonu i, iako je više puta prekidan, nije bio mobilisan u Prvom svetskom ratu. Bio je sekretar Pjera Luja, pišući od 1921. do 1929. svoju mesečnu hroniku „Španska pisma“ u kulturnom časopisu Le Mercure de France (čiji je bio urednik). Postao je 1923. pisac Ministarstva državne prosvete i 1926. objavio svoj prvi roman.
1932. Žan Kasu je postao inspektor istorijskih spomenika. Godine 1934. postao je član Odbora za budnost antifašističkih intelektualaca i od 1936. direktor revije Evropa. Godine 1936. bio je član kabineta Žana Zaja, ministra državnog obrazovanja i umetničkih škola Narodnog fronta. Tada je bio za Špansku Republiku i socijalizam i prišao komunističkoj partiji - ali je raskinuo sa njom 1939. u vreme Nemačko-sovjetskog pakta. Kada se nemačka vojska približila, otišao je u zamak u Kompjenju i posvetio se čuvanju nacionalnog nasleđa.
Razrešen sa dužnosti u septembru 1940. godine, nakon samo nekoliko nedelja, kao prvi glavni konzervator Muzeja moderne umetnosti Višijevskog režima, pridružio se pokretu otpora u septembru 1940, pišući njegove prve letke. Među njegovim prijateljima koji su delili njegove stavove bili su Klod Avelin i Anjes Humbert i oni su osnovali tajnu grupu Groupe du musée de l`Homme, zajedno sa Borisom Vildeom, Anatolom Levitskim i Polom Rivetom. Sa Klodom Avelinom, Anjes Amber, Simon Martin-Šofije i Marselom Abrahamom, napravio je nacrt časopisa grupe pod nazivom Otpor (šest brojeva između decembra 1940. i marta 1941.). Kada su mnogi članovi grupe uhapšeni, pobegao je Gestapou i sklonio se u Tuluz. Bio je agent „grupe Berto” u avgustu 1941, a u decembru je uhapšen zbog aktivnosti u Musée de l`Homme. Osuđen je na godinu dana u zatvoru u Višiju, gde je skladao pesme u glavi, bez mogućnosti da bilo šta zapiše: njegova Trideset tri soneta sastavljena u tajnosti objavljena su 1944. pod pseudonimom Žan Noar.
Oslobođen nakon godinu dana zatvora, ST ga je poslao u logor za interniranje u Saint-Sulpice (Tarn). Posle mesec dana, na molbu Otpora direktoru ST, pušten je juna 1943. i nastavio aktivan rad za Otpor pod pseudonimima „Alen“ i Furnije. Postao je inspektor južne zone. Privremeni Vlada Francuske Republike u Alžiru imenovala ga je juna 1944. za republičkog komesara za regiju Tuluza.U avgustu, u vreme oslobođenja grada, njegov automobil je naišao na naoružanu nemačku patrolu: dvojica njegovih saputnika su ubijena i ostavljen je da umre. Proveo je tri nedelje u komi. General Šarl de Gol je došao do njegove postelje da mu uruči Croix de la Liberation. Iako je njegov posao zamenjen, zadržao je titulu, ali je dao ostavku nakon što se godinu dana oporavljao.
Godine 1945. Žan Kasu je ponovo došao na mesto direktora Nacionalnog muzeja moderne umetnosti, mesto koje je zadržao do 1965. Godine 1971. dobio je Grand prix National des Lettres, a 1983. Grand Prix de la Société des Gens de Lettres za ceo njegovog rada. Umro je 18. januara 1986. i sahranjen je u Cimetière de Thiais, blizu Pariza. Bio je militantni aktivista Mirovnog pokreta i zet filozofa Vladimira Jankeljevića. Bronzana bista Madeleine de Tézenas nalazi se na Place de la Résistance u Tuluzu.
Kompozitor Anri Dutije je umuzičio četiri svoje pesme između 1944. i 1956. (La Geôle, Il n`y avait que des troncs déchirés, J`ai rêvé que je vous portais entre mes bras, Eloignez-vous).
Извођење радова
Novele
Eloge de la Folie, 1925
Les harmonies viennoises, Pariz, Emil Pol, 1926
Les inconnus dans la cave, Pariz, Gallimard, 1933
Les massacres de Paris, Pariz, Gallimard, 1935
La clef des songs, 1928
Comme une grande image, izdanja Emile-Paul frères, 1931
Le center du monde, Pariz, Le Sagittaire, 1945
Dernières pensées d`un amoureux, Pariz, Albin Michel, 1962.
Le voisinage des cavernes, Pariz, Albin Michel, 1971
Eseji
Les nuits de Musset, Pariz, Emil Pol, 1931
Grandeur et infamie de Tolstoï, Pariz, Bernard Grasset, 1932
Pour la poésie, Pariz, Korea, 1935
Quarante-huit, Pariz, Gallimard, 1939
La mémoire courte, Pariz, Éditions de Minuit, 1954; repub. Mille et une Nuits, 2001
Parti pris, Paris, Albin Mišel, 1961
Stvaranje svetova, Pariz, Editions Ouvrières, 1971
ŽIVOT ZA SLOBODU, Pariz, Robert Lafont, 1981
Likovna kritika
Situacija moderne umetnosti, Pariz, Éditions de Minuit, 1950
Panorama savremene plastične umetnosti, Pariz, Galimar, 1960
Jan Le Witt, Ser Herbert Read i Jean Cassou, 1971
Sažeta enciklopedija simbolizma. Chartwell Books, Inc., Secaucus, New Jersey, 292 str. (1979) ISBN 0-89009-706-2 (englesko izdanje, prevela Suzi Sanders)
Poezija
Trideset tri soneta komponovana u tajnosti, Pariz, Éditions de Minuit, 1944; repub. Poezija / Galimar, 1995
Ruža i vino
Amadisovo ludilo
Ostalo
Ford, Ford Madox, ur. (januar 1924). `Konkord`. Transatlantski pregled. London: Duckworth & Co. 1 (1): 53–58.
Život Filipa II. Pariz. Gallimard. 1929. 12. Izd. (Orig. 1927. Životi ljudi, ilustrovano. br. 29)
Panorama savremene španske književnosti, Pariz, Kra, 1929 (kasnije izdanje 1931)
Oluja nad Španijom, Pariz, Pravi čovek, 1936
Svađa realizma, Pariz, ESI, 1936
Servantes, Pariz, ESI, 1936
Legija, Pariz, Galimar, 1939
Čas po izboru (zbirka), Pariz, Éditions de Minuit, 1947
Četrdesetosmorica, Pariz, PUF, 1948
Slobodni put, Pariz, Flamarion, 1951
Prevodi i adaptacije Kasua
L`Agonie du Christianisme, prevod iz eseja Migela de Unamuna, Pariz, F. Rider, 1925.
Font au Cabres, dramska freska u tri čina Lopea de Vege, Pariz, Les Ordres de Chevalerie, 1949, sa Žan Kampom, litografije Karlosa Fontsera
Prevodi Cassoua na engleski
33 soneta otpora i druge pesme, Timothy Adès, Arc Publications, UK 2002.
Amadisovo ludilo i druge pesme, Timoti Ades, Agenda Editions, UK 2009.