ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1940
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Odlično očuvano.

Autor - osoba Mann, Heinrich, 1871-1950 = Man, Hajnrih, 1871-1950
Naslov Kralj Henri IV : roman. Knj. 1, Dečak sa Pirineja / Heinrich Mann ; [preveli s nemačkog originala do 108 stranice Paulina Albala, do kraja Jovan Popović]
Jedinstveni naslov Die jugend des Königs Henri Quatre. srpski jezik
Vrsta građe roman
Jezik srpski
Godina 1940
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Nolit, 1940 (Beograd : Beletra)
Fizički opis 297 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Lebl-Albala, Paulina
Popović, Jovan
Zbirka Biblioteka Zenit : beletristika
(Broš.)
Napomene Prevod dela : Die Jugend Königs Henri Quatre.
Predmetne odrednice Henri IV, kralj, 1399-1413 -- U literaturi

Autor - osoba Mann, Heinrich, 1871-1950 = Man, Hajnrih, 1871-1950
Naslov Kralj Henri IV : roman. Knj. 2, Mladi kralj / Heinrich Mann ; [preveo s nemačkog originala Jovan Popović]
Jedinstveni naslov ǂDie ǂJugend des Königs Henri Quatre. srpski jezik
Vrsta građe roman
Jezik srpski
Godina 1940
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Nolit, 1940 (Beograd : Beletra)
Fizički opis 323 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Popović, Jovan
Zbirka Biblioteka Zenit : beletristika
(Broš.)
Napomene Prevod dela : Die Jugend Königs Henri Quatre.
Predmetne odrednice Henri IV, kralj, 1399-1413 -- U literaturi

U sjeni svoga brata Thomasa Manna, jače spisateljske individualnosti, Heinrichu Mannu nije biIo lako afirmirati svoje književno ime. Dok je prvi, zacijelo, veći umjetnik, drugi je svojim djelima dao dublji idejni sadržaj, iz njegovih spisa progovara uvjereniji humanist, čovjek koji vjeruje u ljude i njihovu sposobnost da ostvare život dostojan čovjeka. Ta osobina književnika Heinricha Manna dolazi do izražaja ti ovom golemom historijskom romanu o Henriku IV. Vođu hugenota, navarskog princa, izabrao je Heinrich Mann da na njemu ilustrira hrabrog, nepokolebljivog, mudrog i blagog pobornika jednog životnog shvaćanja koje može ljudima zajamčiti slobodu, mir, blagostanje i nesmetano ispovijedanje uvjerenja. Daroviti pripovjedač, Heinrich Mann je razvio široku historijsku sliku Francuske potkraj šesnaestoga stoljeća, razdrtu ratovima između katolika i hugenota (protestanata). Ova je knjiga vješto komponirani roman s plastično prikazanim veoma velikim brojem likova onoga doba u nepomirljivoj borbi za vlast, za prevlast, za monopoliziranje izvora prihoda i bogaćenja. Bojni pohodi, fino zacrtani profili ratnika i vojskovođa, lukavi dvorjanici, prepredeni ministri i diplomati, zavjere, umorstva, okrutna smaknuća, sav uskomešani politički život pun opasnosti i nesigurnosti, ljubavi i nevjere, sukobi političkih interesa Španije, Francuske i Engleske, produbljeni psihološki portreti Filipa španjolskog, Elizabete engleske i Henrika IV i njihovi politički potezi, borba za slobodu savjesti, za pobjedu razuma nad zadrtim dogmaticima – sve je to u ovom romanu dano jednim epskim ritmom koji čitaocu potpuno oživljava onu epohu sa svim bogatstvom životnih detalja. U to zahuktalo zbivanje velikih aktera miješa se svakodnevni život naroda, jednostavnih ljudi, majstora, vojnika, seljaka i djece, što romanu daje živi kolorit i punoću realističkog prikazivanja. Velika, otmjena i plemenita figura Henrika IV, neumornog borca za pobjedu humanizma, u centru je zbivanja, figura koju je – kako je rečeno – Heinrich Mann odabrao da kroz nju izrazi svoje shvaćanje života.

Mann [man], Heinrich, njemački književnik (Lübeck, 17. III. 1871 – Santa Monica, California, 12. III. 1950). Porijeklom iz ugledne patricijske obitelji, stariji brat Tomasa Mana. Radio u izdavačkom poduzeću S. Fischer i studirao na berlinskome Sveučilištu. Zbog zdravstvenih poteškoća 1893–98. živio u Italiji, gdje je napisao svoj roman prvijenac U zemlji Dembeliji (Im Schlaraffenland, 1900), koji označuje uspjeh socijalnokritičkoga romana u tadanjoj Njemačkoj. Zauzimao se za demokraciju i ljevičarske ideje u Weimarskoj Republici; za I. svjetskog rata prosvjedovao protiv njemačkog šovinizma i militarizma, borio se za njemačko-francusko razumijevanje i širio europske ideje, naglašavajući političku odgovornost intelektualca. Od 1926. bio član Pruske akademije umjetnosti, 1931. postao njezinim predsjednikom, a 1933. nakon dolaska nacista na vlast emigrirao u Francusku, zatim u SAD. Njegova su djela u Trećem Reichu bila zabranjivana i spaljivana. U izbjeglištvu je Mann aktivno i dosljedno zastupao antifašistički program. Okosnicu njegova djela čini izrazito kritički osvrt na podanički mentalitet njemačkoga građanstva wilhelminskoga razdoblja, uz ogorčenu kritiku njemačkog imperijalizma. Mann se oslanjao na političke i književne uzore francuske realističke proze, posebice na Maupassanta i Balzaca, dodajući moderne satiričke i groteskne elemente. U emigraciji su nastali njegovi veliki povijesni romani, a značajan je i njegov književnokritički i dnevnopolitički publicistički rad, kojim potvrđuje glas svjedoka, kroničara i kritičara vremena. Djela: Božice ili tri romana vojvotkinje von Assy (Die Göttinen oder Die drei Romane der Herzogin von Assy, 1902–03), Professor Unrat (1905, snimljen kao Plavi anđeo – Der blaue Engel, 1930), Između rasa (Zwischen den Rassen, 1907), Mali grad (Die kleine Stadt, 1909), Podanik (Der Untertan, 1918), Majka Marie (Mutter Marie, 1927), Eugenija ili građansko doba (Eugenie oder die Bürgerzeit, 1928), Velika stvar (Die grosse Sache, 1930), Mladost kralja Henrika IV. (Die Jugend des Königs Henri Quatre, 1935) i dr.
MG80 (N)