ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1979
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

JOZO TOMAŠEVIĆ

ČETNICI U DRUGOM SVJETSKOM RATU 1941-1945.

Prevod - Nikica Petrak

Izdavač - Liber, Zagreb

Godina - 1979

444 strana

24 cm

Edicija - Monografije, biografije, dokumenti

Povez - Tvrd

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja



SADRŽAJ:
Predgovor izdavača
VOJMIR KLJAKOVIĆ - Dosadašnja historiografija i knjiga Joze Tomasevicha o četnicima
PRIBLIŽAVANJE RATA
1. JUGOSLAVIJA IZMEÐU DVA RATA
Povijesna pozadina
Vlast i politika, 1918-1939.
Ekonomski i socijalni problemi 1918-1939.

2. UOČI RATA
Sporazum Cvetković—Maček
Rastuće ekonomske teškoće
Njemačko napredovanje u jugoistočnoj Evropi
Jugoslavija pristupa Trojnom paktu
Puč od 27. marta 1941.
Neriješivi zadaci

3. INVAZIJA I SLOM
Jugoslavenski obrambeni planovi
Napad Osovine
Vojni i politički slom
Primirje 17. aprila 1941.
Tko je odgovoran
Komunisti i Aprilski rat
Temeljni uzroci sloma
Aprilski rat i konačna pobjeda Saveznika

4. PODJELA I OKUPACIJA
Podjela
Njemački sistemi upravljanja
Talijanski sistemi upravljanja
Nezavisna Država Hrvatska
Srpska marionetska vlada

VOJSKA U OTADŽBINI
5. RANA FAZA ČETNIČKOG POKRETA
Četnička tradicija do 1941.
Počeci četničkog pokreta u ratu
Četnici Koste Pećanca pod okupacijom
Draža Mihailović
Početak oružanog otpora
Četnici stiču legitimnost
Sve jači konflikt između četnika i partizana
Srpski nacionalistički otpor izvan Srbije
Izbjeglička vlada i oružani otpor

6. ČETNICKI CILJEVI I ORGANIZACIJA
Glavni cilj: Velika Srbija
Vojna organizacija
Politička organizacija i propaganda
Načini četničkog mišljenja i ponašanja

7. ČETNICI I STRANI NEPRIJATELJ
Dvojna politika u Srbiji
Slučaj majora Dangića
Kolaboracija s Talijanima u Crnoj Gori
Kolaboracija s Talijanima u NDH
Kolaboracija s Talijanima u Sloveniji
Kolaboracija s ustaškom državom
Bitka na Neretvi i njene posljedice
Četnički teror

8. VLADA U IZBJEGLIŠTVU I ODNOSI S BRITANCIMA
Izbjeglička vlada do januara 1942.
Jovanovićev kabinet
Britanska aktivnost u odnosu na Jugoslaviju, 1941-1942.
Sporno pitanje kolaboracije
Britanska materijalna i financijska pomoć četnicima
Izbjeglička vlada nakon juna 1943.

OPADANJE I PROPAST
9. OD SLOMA ITALIJE DO BITKE ZA SRBIJU
Promjena njemačkog stava prema četnicima
Četničko-njemački sporazumi o kolaboraciji u Srbiji
Neformalna kolaboracija u Srbiji
Kolaboracija izvan Srbije do oktobra 1944.

10. ODNOSI SA SAVEZNICIMA
Britanski prekid s četnicima
Nade u spas iz Sjedinjenih Američkih Država
Nade u savezništvo sa sovjetskim snagama

11. GUBITAK BAZE U SRBIJI
Kongres u Ba
Uoči bitke za Srbiju
Slom njemačko-četničke obrane u zapadnoj Srbiji
Sovjetske snage ulaze u Srbiju
Četnici se povlače iz Srbije
Lukačevič se otcjepljuje od Mihailovića

12. POSLJEDNJI MJESECI
Daljnji pokušaji približavanja Saveznicima
Nastavak kolaboracije s Nijemcima
Planovi OZNE za hvatanje Mihailovića
Vratiti se u Srbiju ili poći u Sloveniju?
Đurišićev zlosretni pokret
Posljednji dani na Vučjaku
Prema Srbiji i konačnoj propasti
Mihailović je uhvaćen

13. BIBLIOGRAFIJA


`I prije pojave Tomasevicheve knjige u inozemstvu, posebno u SAD, bilo je pokušaja da se povijesno obradi četnički pokret u ratnim godinama u Jugoslaviji. Pretežno se, međutim, radilo o pristranim apologijama četničkih emigranata u kojima se zagrižljivim antikomunizmom pokušala opravdati vlastita izdaja, ili pak o objektivnijim pokušajima koji su obično bili necjeloviti ili su pak trpjeli od nepotpunog uvida u izvore. Stoga je razumljivo da je u znanstvenim krugovima, posebno medu povjesničarima II svjetskog rata, knjiga Joze Tomasevicha »The Chetniks« bila dočekana s najlaskavijim superlativima:

»Događaji u Jugoslaviji koji su uslijedili poslije raspada višenacionalne države 1941. godine. . . bili su toliko kompleksni, da još nijedna zadovoljavajuće potpuna i objektivna povijest o tom razdoblju nije napisana. Pojava knjige »The Chetniks«. .. kao prvog dijela najavljene trodjelne studije, pruža nam obećanje da napokon takvu kompletnu i kompleksnu povijest imamo na vidiku. . . Profesor Tomasevich zaslužuje najveće pohvale za temeljit i objektivan znanstveni pristup vrlo složenoj tematici, za koju će ova knjiga još dugo ostati temeljnim priručnikom...« (Stephen Clissold u »English Historical Review«, januar 1977).

(Knjiga Joze Tomasevicha) ». .. daje nam o predmetu kojim se bavi takva razjašnjenja, koja bez sumnje u svim bitnim dijelovima možemo smatrati definitivnim. ..« (Jean-Marie d`Hoop u »Revue historique«, Paris, svezak CCLVI, 1).

»Tomasevicheva analiza četničkog pokreta zaslužuje epitet djela koje je za ovu temu nezaobilazno.« (O. N. Haberl u »Südost-Forschungen«, svezak XXXLV, 1977).

»To je knjiga s dubokim povjesničarskim uvidom, kakav se mogao i očekivati od autora klasičnog djela »Seljaci, politika i ekonomske promjene u Jugoslaviji«, koja je objavljena prije 20 godina...« (D. Wilson u »Historical Journal« Vol. 19/1, mart 1976).

»Profesor Tomasevich, istaknuti američki povjesničar dalmatinskog porijekla, napisao je djelo velike znanstvene vrijednosti, koje ima daleko širi zamah nego li to sam naslov sugerira.. .« (F. B. Singleton u »The Times, Higher Education Supplement«, 22. 8. 1975).

Mogli bismo tako nanizati još priličan broj sličnih pohvala iz uglednih pera u uglednim listovima i časopisima, ali moramo također reći da te pohvale nisu bile jednodušne. U »Amerikanskom Srbobranu« (Pittsburg, jula 1976) izišao je žučljiv napad iz pera bivšeg ljotićevca Karapandžića, u kojem je glavni argument protiv profesora Tomasevicha i njegove knjige tvrdnja, da jedan Amerikanac hrvatskog porijekla ne bi smio tako samopouzdano izricati svoje sudove o jednom srbijanskom političkom i vojnom pokretu i o historijskoj epizodi koja je prvenstveno srpska.

Istovremeno, u »Hrvatskoj reviji« (Barcelona-Zürich decembra 1975) emigrant Bogdan Radića doduše priznaje Tomasevichevoj knjizi dokumentarnu vrijednost u odnosu na četnički pokret, ali mu žustro zamjera što prema ustaškom pokretu i NDH ima jednako negativan, ili čak još negativniji odnos, nego li prema četnicima Draže Mihailovića. U »Canadian Journal of History« (broj 1 od 1976) Alex N. Dragnich optužio je profesora Tomasevicha da zanemaruje ili namjerno prešućuje poštene motive koji su pokretali četnike u svim njihovim zapetljanim kolaboracijama.

Takvi napadi na knjigu ostali su ipak zanemarivo malobrojni, a argumentacija im je bila providno politički pristrana, sasvim izvan sfere objektivnih znanstveno-povjesničarskih mjerila.

U brojnim knjigama o NOB koje su objavljene u našoj zemlji neke se usput, kao perifernom temom, bave i četničkim pokretom. U njima ima vrijednih podataka, pa i pojedinih ocjena, ali nema niti cjelovitog pregleda niti sintetičkih sudova o četništvu. Nešto slično se može reći i za znanstvene radove u kojima se naši povjesničari, medu njima i neki od vrlo istaknutih, bave pojedinim epizodama ili aspektima četništva u Jugoslaviji za vrijeme prošlog rata: četnici u Srbiji 1941, počeci četništva u Hrvatskoj 1941-42, četnici u vrijeme bitaka na Neretvi i na Sutjesci, likvidacija četničkog vodstva u Crnoj Gori i dr. Mahom su to ozbiljni naučni radovi koji temeljito istražuju i historičarski iscrpljuju dijelove jedne opsežne teme i pružaju neophodan materijal za buduće sinteze, ali te povjesničarske sinteze o četništvu zasad još nemamo. Stoga je razumljivo da je pojava Tomasevicheve knjige »The Chetniks« i u stručnim krugovima u Jugoslaviji bila odmah zapažena i sa zadovoljstvom prihvaćena. O tome je prvi opširnije pisao naš povjesničar drugog svjetskog rata Dušan Biber u »Časopisu za suvremenu povijest« broj 2-3 1976. godine. Analizirajući iscrpno sve vrijednosti Tomasevicheve knjige, Biber nedvosmisleno zaključuje kako tako cjelovito djelo o toj temi još nemamo, pa ono svakako zaslužuje da bude prevedeno i pruženo na uvid i našem čitaocu.

To su razlozi pored ocjene stručnih recenzenata koji su potakli izdavača da objavi prvo jugoslavensko izdanje Tomasevicheve knjige »The Chetniks« u hrvatsko-srpskom prijevodu. Izdavač to čini s provjerenim osvjedočenjem, da našoj javnosti pruža vrlo vrijedno djelo koje, iako napisano u stranoj zemlji i od autora koji nije naš državljanin, ipak pokazuje veliko razumijevanje naših prilika, paralelno s nužnom historičarskom distancom i objektivnošću. Vrijednost te knjige neće bitno umanjiti ni neke rezerve što ih sam izdavač osjeća prema dijelovima teksta, pa na to želi upozoriti i budućeg čitaoca.

Na primjer, raspravljajući o slabostima stare Jugoslavije i uzrocima njena sloma profesor Tomasevich iscrpno sagledava nacionalni aspekt problema (neriješeno nacionalno pitanje), ali čini nam se da mjestimično zanemaruje socijalni. To se onda neminovno produžava i na procjene o uzrocima sukoba između četnika i partizana za vrijeme rata. Potpunijim sagledavanjem socijalno-klasne komponente tih sukoba autorova je analiza mogla biti bogatija za jedan važan sloj, u kojem se četništvo pojavljuje ne samo kao protivnik antifašističkih, borbeno-patriotskih, demokratsko-republikanskih i federalističkih koncepcija, već i kao predstavnik jednog socijalno i klasno neželjenog režima.

Moglo bi se raspravljati i o načinu kako autor tretira kompleks izdaje. Tomasevich je kao nitko prije njega temeljito i detaljno prikazao i dokazao sve vidove četničke kolaboracije s okupatorom, i to je jedna od velikih vrijednosti njegove knjige. Ali, za autora, čini se, ta je kolaboracija bila samo politička pogreška, dok se mi, u ovoj zemlji, ne možemo osloboditi mučnog dojma o ružnoj izdaji. Teško možemo samo kao političku pogrešku tretirati mučka ubistva partizanskih komandira i komesara na spavanju, udarce iza leđa već u prvoj i u svim ostalim ofanzivama, poubijane ili okupatoru izručene partizanske ranjenike, denuncijacije okupatorskim vlastima, uloge vodiča i prethodnice okupatorskim jedinicama koje pale sela, otkrivaju skrivene partizanske bolnice i pljačkaju hranu koju je narod sakrio u zemunice. Iz svoje vremenske i prostorne distance autor možda nije ni mogao imati senzibilitet za taj najnečasniji aspekt četničkog djelovanja.

Slično je s odnosom prema četničkom teroru. U svojoj vrlo opsežnoj i iscrpnoj studiji o četništvu autor raspravlja o četničkom teroru na svega pet-šest stranica. Opće konstatacije, kojima se autor tu zadovoljava, svakako su točne, i neumjesno je i pomisliti da se bilo što prešućuje ili zataškava. Ali teror je bio jedan od važnih sastavnih dijelova četničkog programa i gotovo uvijek najočitija manifestacija četničkog prisustva na nekom terenu. Jugoslavenski čitalac stoga nije navikao da se u raspravi o četnicima teror spominje samo periferno, jer teror i četništvo u našem su iskustvu, u našoj svijesti, ostali nerazdruživo povezani, gotovo kao sinonimi ili barem kao vrlo čvrsta simbioza. Autorov hladniji odnos moramo i ovaj put pripisati njegovoj američkoj distanci, koja se očigledno ponegdje pokazuje kao prednost, ali ponegdje i kao nedostatak.

Izdavač je jugoslavensko izdanje ove knjige priredio prema engleskom originalu »The Chetniks«, izdanje Stanford University Press 1975. Prilikom prevođenja na hrvatsko-srpski autor knjige mnogo je pomogao prevodiocu i uredništvu u preciziranju terminologije, te u provjeravanju citata i izvora. U sporazumu s autorom izdavač je terminologiju mjestimično prilagodio jugoslavenskim standardima. Na pet-šest mjesta izdavač je sam izostavio sažete prikaze povijesnih pozadina nekih zbivanja, koja su strancu vjerojatno neophodna, ali jugoslavenskom čitaocu dobro poznata, pa ga u ovako presažetom i simplificiranom obliku mogu i smetati. Po istom je kriteriju izostavljen i rezime na kraju knjige, koji je svakako bio namijenjen američkom čitaocu, a za jugoslavenskog koji pročita cijelu knjigu nije od interesa. Time je knjiga u odnosu na original skraćena za ukupno 11 stranica.

Predgovor američkom izdanju izostavljen je po autorovoj želji. Znanstveni aparat (indexi, bibliografija) obrađen je i u ovom izdanju jednako kao i američkom, na izričiti autorov zahtjev.

Izdavač je sebi uzeo slobodu da na desetak mjesta u knjizi stavi ispod teksta svoje vlastite bilješke, koje su uvijek označene zvjezdicom i potpisane s Izdavač. Pokušali smo u tim bilješkama dopuniti autora u nekim pojedinostima koje su nam se činile važnima, a na osnovi dokumenata ili podataka koji su postali poznati nakon što je ova knjiga već bila napisana (1974) ili ih autor iz bilo kojeg drugog razloga nije uzeo u obzir. Također smo zamolili jednog od recenzenata ove knjige - pukovnika Vojmira Kljakovića - da napiše svoj predgovor ovoj knjizi, u kojem se znanstveno djelo Joze Tomasevicha smješta u šire okvire cjelokupne historiografije o četnicima.

Na kraju, izdavač i ovim putem zahvaljuje autoru što mu je povjerio jugoslavensko izdanje ovog djela, a recenzentima pukovniku Kljakoviću i prof, dru Marjanoviću zahvaljuje na stručnoj i drugarskoj suradnji, s uvjerenjem da smo svi zajedno našim jugoslavenskim čitaocima priredili zanimljivo i vrijedno izdanje.`



Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

Tomasevich Milan Aćimović Albanija Petar Baćović Paul Vader Balkanski Ratovi Gojko Banović Vinston Čerčil Crna Gora Cvetković-Maček Sporazum Mihailo Čačić Branko Čubrilović Ferdo Čulinović Trifun Ćosić Miodrag Damjanović Jezdimir Dangić Vladimir Dedijer Deakin William Donovan Jovan Đonović Momčilo Đujić Pavle Đurišić Radoslav Đurić Anthony Eden Hans Gustav Felber Konstantin Fotić Glaise Von Horstenau Grčka Adolf Hitler Hrvatska Duane Hudson Italija Bogoljub Ilić Dobroslav Jevđević Slobodan Jovanović Ljubomir Jovanović Patak Jugoslavija Nikola Kalabić Bor Karapandžić Siegfried Kasche Dragutin Keserović Vradoje Knežević Živan Sava Kosanović Boško Kostić Stanislav Krakov Miha Krek Juraj Krnjević Đorđije Lašić Branko Lazitch Alexander Lohr Rudolf Luters Vojislav Lukačević Dimitrije Ljotić Robert Mcdowell Vlatko Maček Walter Mansfield Mihailo Marić Jovan Marjanović Dragoljub Draža Mihailović Bora Mirković Stevan Moljević George Musulin Milan Nedić Neško Nedić Hermann Neubacher Nezavisna Država Hrvatska Momčilo Ninčić Zaharije Ostojić Radoje Pajović Partizani Ante Pavelić Petar Karađorević Dragoslav Račić Božidar Purić Predrag Raković Mario Roatta Albert Seitz Miloš Sekulić Dušan Simović Srbija Živko Stanisavljević Bajo Stanišić Kosta Stepanović Milan Stojadinović Ivan Šubašić Velmir Terzić Josip Broz Tito Živko Topalović Fabijan Trgo Miloš Trifunović Ilija Birčanin Dragiša Vasić Zvonimir Vučković Radoje Vukčević Maximilian Weichs Henry Maitland Wilson Stojan Zdravković Petar Živković Sergije Živanović Mladen Žujović