Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
ISBN: Tv
Godina izdanja: Tv
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Aleksandar Saša Veljić (Beograd, 15. januar 1971 — Gejnsvil, 20. mart 2024) bio je srpski pisac, prevodilac i publicista.[1][2]
Biografija
Aleksandar Veljić je rođen u Beogradu, u kojem je 1990. godine završio Šestu beogradsku gimnaziju, smer knjižničar (bibliotekar). Na Koledžu „Ambasador” u Big Sendiju, u američkoj saveznoj državi Teksas, diplomirao je engleski jezik i književnost 1995.
Bio je osnivač i predsednik Društva za očuvanje sećanja na Holokaust (engl. The Holocaust Memorial Society) i neprofitne biblioteke „Nada Izraela” (engl. The Hope of Israel), koja sadrži kolekciju knjiga o biblijskim učenjima, te o deset „izgubljenih” plemena Izraela i o Holokaustu.[3]
Svoj istraživačko-stvaralački rad i najveći broj dela Veljić je posvetio identifikovanju žrtava Racije u južnoj bačkoj 1942.[2][4] Publikacija „Sveske za istoriju Novog Sada” br. 23, koja je povodom osamdeset godina od zloglasne Racije (1942–2022) objavljena pod pokroviteljstvom Grada Novog Sada, u potpunosti je posvećena njegovom radu na ovu temu. U njoj je publikovan kompletan spisak žrtava pomenutog masakra koje je Veljić do tada identifikovao. Imena žrtava, čiji je identifikovani broj 5862, grupisane su po porodicama i po mestima u kojima su ubijene, a razvrstane su i po etničkoj strukturi.[5]
Bio je veliki protivnik genetički modifikovanih organizma, o čemu je govorio i u Narodnoj skupštini Republike Srbije 2013.[6]
Poslednjih godina života stanovao je u Užicu, planirajući da se preseli u istočnu Srbiju.
Znao je engleski, španski i hebrejski jezik.
Smrt
Preminuo je posle kraće bolesti 20. marta 2024. u 54. godini života, u gradu Gejnsvil, u saveznoj državi Džordžiji, prilikom posete Sjedinjenim Državama.[7][8] U Americi je kremiran, a urna sa njegovim pepelom je položena u zemlju 2. septembra 2024. na užičkom gradskom groblju „Sarića Osoje”.
Posthumno je uvršćen u „Enciklopediju nacionalne dijaspore”, koju uređuje Ivan Kalauzović Ivanus.