ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1992
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Partizanska autonomija Sandzaka 1943-45 -dokumenta - Zoran Lakic
(ZAVNO Sandzaka dokumenta)
izdanje Strucna knjiga Bg. 1992
mek povez
479 strana
ilustrovana... cb fotografije
odlicno ocuvana
................

U Sandžaku je za vrijeme Drugoga svjetskog rata bila konstituisana uprava Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Sandžaka koje je utemeljeno u Pljevljima 20. studenoga 1943.

Istorijat
Slijedeći ideje o nacionalnom i socijalnom oslobođenju ugrađene u platformi Narodnooslobodilačke borbe, a cijeneći sudjelovanje i antifašističku borbu naroda Sanđaka, predsjedništvo Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije na Drugom zasjedanju 29. studenog 1943. godine u Jajcu je donijelo odluku za osnivanje posebnog antifašističkog vijeća Sandžaka.

Inicijativni odbor kojeg su sačinjavali partijski rukovoditelji Sreten Vukosavljević, profesor Beogradskog sveučilišta i Murat Šećeragić muftija i vrhovni šerijatski sudac i povjerenik Islamske vjerske zajednice za Sandžak, Crnu Goru i Srbiju u Kraljevini Jugoslaviji, ocijenili su: `Na inicijativu AVNOJ-a koncem studenog 1943. godine osnovano je ZAVNO Sandžaka, iako u odlukama Drugog zasjedanja (AVNOJ-a) Sandžak nije predviđen kao federalna jedinica (...) Ovo osnivanje bilo je uvjetovano razvojem prilika u Sandžaku. Okupatorom i izdajnicima našeg naroda bilo je uspjelo da zaoštre odnose između srpskog i muslimanskog življa što je svakako za narod Sandžaka imalo posljedica.`[1]

Ideja za osnivanje i rad Vijeća
Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka osnovano je 20. studenog 1943. godine u Pljevljima.

Prvi trag inicijative za osnivanje ZAVNOS može se naći u pismu Vrhovnog zapovjednika Narodnooslobodilačke vojske, Josipa Broza Tita upućenom u jesen 1943. godine Ivanu Milutinoviću, delegatu CK KPJ, u kojem Tito izražava želju da se formira jedno vijeće za cijelu teritoriju Crne Gore, Boke, Sandžaka i Metohije. U pismu se navodi: `Smatram da bi bilo potrebno da vi što prije pristupiti u Crnoj Gori, Boki, Sandžaku i Metohiji - pripremanju konferencije antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja za te krajeve, i to, po mogućnosti, odozdo, demokratskim putem, tajnim biranjem po srezovima `.[2].

Međutim, Titova ideja da se osnuje jedno vijeće za sve ove `krajeve`, kako ih je on nazvao, nije ispoštovana, te mu Ivan Milutinović odgovara 15.oktobra 1943. godine da je osnovano vijeće za Crnu Goru i Boku, iu pismu uopće ne spominje Sandžak i Metohiju. Istovremeno, u jesen 1943. godine, kapitulacijom Italije u Drugom svjetskom ratu, došlo je oslobođenja Pljevlja, Bijelog Polja, Nove Varoši, pribija i dijela Novog Pazara, Tutina, Sjenice i Prijboja, što je izazvalo ubrzano rasplamsavanje narodnooslobodilačkog pokreta u ovim mjestima, i nekoliko mjeseci kasnije dovelo do osnutka ZAVNO Sandžaka.

Na prvom zasjedanju ZAVNOS odabrana su 62 vijećnika, i to: 14 iz pljevaljskog i bijelopoljskog sreza 0,12 iz mileševskog sreza i po 11 iz srezova Priboj i Nova Varoš. Među izabranim vijećnicima bilo je pripadnika svih nacionalnosti, socijalne strukture i vjeroispovesti, a također i pet žena. Kako se navodi u već citiranom pismu Inicijativnog odbora, na osnivačkoj skupštini bili su prisutni svi `koji su svojim držanjem i radom u narodnooslobodilačkoj borbi dokazali svoju ljubav prema narodu i slobodi, koji zaista leže interesi naše borbe, našeg naroda, bratstva Srba i Muslimana, njihove budućnosti i slobode `.[1]

Tada je također formiran i Izvršni odbor sa Sretenom Vukosavljevićem kao predsjednikom i Murat ef.. Šećeragićem, kao podpredsjednikom.[3]

Prestanak rada
ZAVNOS je ukinut 29. marta 1945. godine na zasjedanju u Novome Pazaru, a područje pod upravom ZAVNOS-a podijeljeno je između SR Crne Gore i SR Srbije, Na zasjedanju u Novome Pazaru 29. ožujka 1945. ZAVNO Sandžaka zaključilo je podijeliti područje Sandžaka između Crne Gore i Srbije, i time raspustilo to tijelo javne uprave. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka poslužilo je svrsi rasplamsavanja narodnooslobodilačke borbe i širenja narodnooslobodilačkog pokreta, ali nije uspjelo prerasti u saveznu jedinicu Nove Jugoslavije. Odluka o podjeli Sandžaka donijeta je na sjednici Predsjedništva AVNOJ-a bez prethodnoga izjašnjavanja naroda,[4] suprotno volji dijela političkog rukovodstva ovog upravnog područja,[4] utjecala je da jedan dio vodećih ljudi Sandžaka ne sudjeluje u njezinoj primjeni.[4] Za dio manjine radilo se o »političkoj grešci«.[4] Sreten Vukosavljević,[4] predsjednik i Mirko Ćuković, treći potpredsjednik ZAVNO Sandžaka, odbili su nazočiti poslijednjemu zasjedanju ZAVNO Sandžaka.[4] Oni nisu ni potpisali odluku od 29. ožujka 1945., već su to učinili prvi potpredsjednik Murat Ševarović i drugi potpredsjednik Dušan Ivković.[4]