ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Kao na slikama
unutra odlična


Hrvoje Hitrec (Zagreb, 14. srpnja 1943.) suvremeni je hrvatski književnik, romanopisac, dramski pisac, filmski i televizijski scenarist, posebice poznat po brojnim knjigama za djecu i mladež.

Životopis[uredi | uredi kôd]
Hrvoje Hitrec rođen je u Zagrebu, 14. srpnja 1943. godine .[3] Diplomirao je komparativnu književnost 1967. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[3] 1974. godine postao je glavnim urednikom humorističnog lista Kerempuh a 1985. godine imenovan je ravnateljem kazališta Trešnja.[3] 1990.[3] godine postao je prvi glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije a potom ministar informiranja.[4]

Od 2005.[3] godine predsjednik je Hrvatskog kulturnog vijeća.[5]

Član je povjerenstva Nagrade Dr. Ivan Šreter za izbor najbolje riječi.[6]

Član je Društva hrvatskih književnika.[7]

Književno stvaralaštvo[uredi | uredi kôd]
U romanima, pripovijetkama, dramskim i televizijskim ostvarenjima najčešće mu je mjesto zbivanja grad Zagreb. Prvi Hitrecov roman je Pustinjakov pupak, pa zatim Manijak i Ljubav na crnom baršunu. Najveću su popularnost, i opet u zagrebačkom ambijentu, doživjeli Hitrecovi Smogovci, saga o odrastanju djevojčica i dječaka, u pet knjiga. Po Smogovcima napravljena je najdulja serija u hrvatskoj povijesti s velikim uspjehom. Autor je i drugih romana, kako za djecu (Eko Eko, Humandel), tako i za odrasle (Ur, Pustinjakov pupak, Ljubavi na crnom baršunu, troknjižje Kolarovi koje prate sudbinu zagrebačke obitelji kroz cijelo 20. stoljeće).

Jedan je od najistaknutijih ekologa u književnosti a njegova ekološka svijest najviše je izražena u knjigama za mladež kao što su: Eko Eko (1978.), Smogovci i strašni Bongo (1987.) te Zbogom Smogovci (1989.).[8]

2010-ih objavio je romanesknu trilogiju o hrvatskoj povijesti. Prvi je roman Kolarovi o hrvatskoj političkoj povijesti 20. stoljeća. Slijeći je Što Bog dade i sreća junačka u kojem se bavio 19. stoljećem i banom Jelačićem. Treći roman iz tog ciklusa je Špilberk, gdje je zašao u 18. stoljeće, vrijeme baruna Trenka. Roman romansirano pripovijeda životopis baruna Trenku, vojnika, gospodina, kockara i junaka, najpopularnijeg ratnika tadašnje Europe, koji je preživio 102 dvoboja i 14 ranjavanja, ali ne i zatočeništvo u zloglasnom Špilberku, koji je druga strana medalje prosvijećenog apsolutizma.[9]

Politička djelatnost[uredi | uredi kôd]
Jedan je od utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice. Dvaput je bio član Predsjedništva HDZ-a. Bio je vijećnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog sabora.[4]

Član je predsjedništva Hrasta i predstavnik Hrvatskog kulturnog vijeća u Velikom vijeću Hrasta.[4]


Hitrec na promociji svoje knjige Samo sreća, ništa drugo u Noći muzeja u Čakovcu 2019. g.
Nepotpun popis djela[uredi | uredi kôd]
Pustinjakov pupak, Društvo hrvatskih humorista, Zagreb, 1974.
Smogovci: romančić za nešto stariju djecu i prilično mladu omladinu, Zagreb, 1976. i još 10 izdanja
Priča o Osmanu, Zagreb, 1977.
Manijak: humoristični roman, Znanje, Zagreb, 1978.
Eko Eko, Mladost, Zagreb, 1979. i još 9 izdanja u Zagrebu i 2 u prijevodu
Petrica Kerempuh, Mladost Zagreb, 1980.
Ur, August Cesarec, Zagreb, 1982.
Kratki ljudi ili smijeh na četiri kata, Mladost, Zagreb, 1984.
Petrica Kerempuh i hrabri krčmar, Mladost, Zagreb, 1985.
Petrica Kerempuh i praznoglavci, Mladost, Zagreb, 1986.
Smogovci i strašni Bongo: romančić za djevojčice i dječake, njihovu stariju braću i sestre, te za nove i stare fosile, August Cesarec, Zagreb, 1987.
Ljubavi na crnom baršunu, August Cesarec, Zagreb, 1987.
U sredini mojih dana: knjiga o filmu, Klein Film, 1988.
Petrica Kerempuh i čarobne kuglice, Mladost, Zagreb, 1989.
Zbogom, Smogovci: romančina za sve uzraste ali posebno ipak za djecu i omladinu, August Cesarec`, Zagreb, 1989.
Vanjkuš zagrebački, Studio Promotion, Zagreb, 1990.
Lijepa moja: sjećanja jednoga domoljuba: 1988. – 1992., (memoarska knjiga), Azur Journal, Zagreb, 1992.
Dan kada se rodio Isus, Mosta, Zagreb, 1993.
Tomislav i Adriana, Mosta, Zagreb, 1993.
Smogovci u ratu, (ilustrirao Oto Reisinger), AGM, Zagreb, 1994.
Zagreb: hrvatska prijestolnica, Zagreb, 1994.
Zagrebačke legende, Turistkomerc, Zagreb, 1994.
Kanjon opasnih igara, Mosta, Zagreb, 1994.
Pahuljica, Mosta, Zagreb, 1994.
Hrvatska povjesnica, Mosta, Zagreb, 1995.
Hrvatska bogorodica, AGM, Zagreb, 1996.
Smogovci i biće iz svemira, Mosta, Zagreb, 1996.
Staklena cipelica, Mosta, Zagreb, 1997.
Velika knjiga zaborava, (politički članci), HKZ-Hrvatsko slovo, Zagreb, 1998.
Gradsko kazalište Trešnja 1999., Gradsko kazalište `Trešnja`, Zagreb, 1999.
Priče iz Držića, AGM, Zagreb, 2000.
Najljepše priče hrvatske renesanse, AGM, Zagreb, 2002.
Priče iz hrvatske starine (17. i 18. stoljeće), AGM, Zagreb, 2002.
Kolarovi, Školska knjiga, Zagreb, 2004., ISBN 953-0-61622-8
Matko na štakama, Mosta, Zagreb, 2004., ISBN 953-226-042-0
Humandel, Školska knjiga, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-0-61231-0
Hrvatske legende, Školska knjiga, Zagreb, 2007., ISBN 978-953-0-61222-2 nevaljani ISBN
Što Bog dade i sreća junačka, Školska knjiga, Zagreb, 2010.
Asasin ili latica u nevolji, AGM, Zagreb, 2012. (2. najčitaniji roman u Hrvatskoj listopada 2012. prema Hrvatskom knjižničarskom društvu)
Hrvatske kronike, Naklada Đuretić, Zagreb, 2015., ISBN 978-953-7911-36-2
Špilberk, Školska knjiga, Zagreb, 2016., ISBN 978-953-0-61673-8
Samo sreća, ništa drugo, AGM, Zagreb, 2018., ISBN 978-9531744898
Neke od njegovih knjiga ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan Antolčić.

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]
Dobitnik je značajnih književnih nagrada: `Ksaver Šandor Gjalski` (za roman Ljubavi na crnom baršunu),[10] `Ivana Brlić Mažuranić` i `Grigor Vitez`.[3][11]