ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2001.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Izdavač: Klub NT Zvezdara, Beograd
Godina izdanja: 2001.
Povez: Broširan
Broj strana: 2016.
Stanje: Veoma dobro - Odlično

Bajo (Nikolić) Pivljanin (Piva, 1630. — Vrtijeljka, kod Cetinja, 7. maj 1687.) je bio čuveni kao hajdučki četobaša ili harambaša iz Pive. Opjevan je u mnogim epskim narodnim pjesmama. Poznat je i pod imenom Dragojlo.

Učesnik je Kandijskog rata, četovao je i u Boki kotorskoj. Pominje se u mletačkim izvorima 1669. godine kao hajdučki poglavica koji je čuvao bokokotorski kraj od naleta Turaka i dobio je nagradu od Mletaka.

Sredinom 1671. godine, on i 600 hajduka je iz Risna brodovima prevezeno u Pulu. U Zadru se nastanjuje u ljeto 1675. godine i djeluje kao jedan od vođa uskoka. U Boku kotorsku se vraća 1684. godine i ponovo počinje sa hajdučijom. Pivljani i Banjani u Boku su došli organizovano zaslugom Baja Pivljanina 1685. godine. Kod mjesta Dražin Vrt (opština Kotor) postoji kula Baja Pivljanina, u kojoj je, po predanju, boravio tokom četovanja.

Kao pomoć Crnogorcima, kotorski providur Zeno šalje odred hajduka i Bokelja pod Bajovom komandom. Do sukoba je došlo na Vrtijeljci, gdje su Osmanlije izvojevale pobjedu. Pre bitke na Vrtijeljki 1684 godine, imao je sukob sa kapetanom Milješkovićem iz Krtola, nakon čega je tražio od Mletačke republike da ga oslobodi krivice, čime je demonstrirao prejemstvo hajdučkog suda naspram Mletačkog.

Poginuo je početkom maja 1685. u bici na Vrtijeljci pored Cetinja. Sahranjen je pred Vlaškom crkvom na Cetinju.

Njegovu borbu i pogibiju na Vrtijeljci opjevao je Njegoš u Gorskom Vijencu:
„ Tri serdara i dva vojevode
sa njihovo trista sokolovah,
soko Bajo su tridest zmajevah
mrijet neće dok svijeta traje.

Dočekaše Šenđera vezira
uvrh ravne gore Vrtijeljke
i klaše se ljetnji dan do podne.

Ne kće Srbin izdati Srbina
da ga svijet mori prijekorom,
trag da mu se po prstu kažuje