Cena: |
Želi ovaj predmet: | 5 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K15
Jezik: Srpski
U dobrom stanju! Rikna malkice ostecena u gornjem delu nista strasno jedva vidljivo, sve ostalo u dobrom i urednom stanju!
SRBIJA I JUŽNOSLOVENSKO PITANJE
Autor: Aleksandar Belić
Izdavač: BIBLIOTEKA GRADA BEOGRADA, Beograd
Godina izdanja: 1991
Pismo: ćirilica
Povez: tvrdokoričeni
Dimenzije: 24,2 x 17,2 cm
Broj stranica: 138
Aleksandar Belić (Beograd, 1/13. avgust 1876 — Beograd, 26. februar 1960) bio je srpski filolog, profesor i rektor Beogradskog univerziteta, predsednik SANU i član mnogih akademija u Jugoslaviji i inostranstvu.
Aleksandar Belić rođen je kao srednji sin 13. avgusta 1876. godine od oca Jovana (1845—1912) i majke Emilije (1855—1925). Njegovi roditelji su pored njega imali kćerku Nadeždu (1875—1902) koja je umrla kao devojka i blizance Emila (1877—1942) i Vladimira (1877—1943) koji su bili generali jugoslovenske vojske.[1]
Osnovnu školu i Prvu beogradsku gimnaziju završio je u Beogradu. Studije filologije započeo je u Beogradu, a nastavio na univerzitetima u Moskvi i Odesi. Po završetku studija pozvan je da ostane na katedri na lingvistiku i filologiju Moskovskog univerziteta, međutim on se vratio u Beograd gde je 1899. postavljen za docenta Velike škole. Jednu godinu je proveo na usavršavanju u Nemačkoj na Univerzitetu u Lajpcigu, gde je napisao i odbranio doktorsku disertaciju o slovenskim sufiksima za umanjivanje i uvećavanje. Disertacija mu je štampana na nemačkom jeziku u dva dela (1901. i 1904) Pošto je najpre izabran za vanrednog profesora, 1906. je izabran za redovnog profesora Beogradskog univerziteta i to srpskohrvatskog jezika, slovenske filologije i lingvistike, što je predavao dugi niz godina
Osnovao je 1905. časopis „Srpski dijalektološki zbornik“ u izdanju Srpske kraljevske akademije, koji je pod njegovom redakcijom izlazio preko 50 godina.
Tokom 1916. godine, zajedno sa Stanojem Stanojevićem, boravio je u Rusiji lobirajući za interese Kraljevine Srbije.[2]
Pisao je naučne studije o srpskohrvatskom jeziku, o njegovim dijalektima i istoriji. Mnogi radovi koje je objavljivao posvećeni su gramatičkim studijama slovenskih jezika. Bio je osnivač a potom i urednik časopisa „Južnoslovenski filolog“ i „Naš jezik“.
Bio je glavni i odgovorni urednik pri izdavanju prvih tomova „Rečnika srpsko-hrvatskog književnog i narodnog jezika“.