ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1982
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
Jezik: Srpski

Spolja kao na fotografijama, unutra u čistom i urednom stanju.

Autor - osoba Marinković, Ranko, 1913-2001
Naslov Sabrana djela Ranka Marinkovića. 2, Geste i grimase : kritike i eseji / priredio Bruno Popović
Vrsta građe dr.knjiž.oblici
Jezik hrvatski
Godina 1982
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Grafički Zavod Hrvatske, 1982 (Zagreb : Grafički zavod Hrvatske)
Fizički opis 181 str. ; 23 cm
Drugi autori - osoba Popović, Bruno, 1928-2012 (priređivač, sakupljač)
Zbirka Sabrana ogledala
Sadržaj Zbirka eseja i književnih kritika Ranka Marinkovića o umetnosti, književnosti i pozorištu. Autor razmatra estetske i duhovne aspekte stvaranja, sa posebnim osvrtom na hrvatsku i evropsku književnost.
(Karton sa omotom)
Predmetne odrednice Eseji o književnosti

Glosa II
Marinkovićev kritičko-esejistički rad, nipošto formalne nego supstancijelno dramaturške naravi, priprema, prati i u velikoj mjeri intelektualno tumači estetsko-tematski horizont ponajprije njegovog dramskog, no isto tako i narativnog opusa. Bolji dio piščevih predratnih kazališnih kritika (1937–41), uvršten u knjigu GESTE I GRIMASE 1951, sažet i precizan u sudu, nadživio je uvjerljivo svoje povode kao visoka vrsta škole teatarskog ukusa i književne kulture u ovoj epohi rastuće krize humaniteta. S uvodnim programskim esejom Mnogo vike ni za što (1949), dramaturški oslonac na klasiku potvrđuje eksplicitni Marinkovićev interes za Shakespearea, Molièrea, Goldonija, a dublji problem (nego što je pitanje žanrova) odnosa teatar-literatura apsolvira se na primjeru preobrazbe romana-tragedije Dostojevskog (Braća Karamazovi) u kazališnu dramu. Posebno je indikativno zanimanje za Pirandellov teatar groteske, kao i za groteskni humor Chaplina (u eseju O mehanici i poetici filma). Estetska i spoznajna gesta Marinkovićeva teatra zna još uvijek biti klasično uzdignuta, ne samo u GLORIJI. Ali je ironička skala grimasa na njegovom licu antipatično moderna i klovnovski gorko modernistička. Te dvije duše, logika analize i tamna logika ludog ljudskog srca, bore se isto toliko i u nukleusu njegove narativne umjetnosti. U ova SABRANA DJELA ulaze GESTE I GRIMASE, kao njihov značajni sastavni dio, prema novom izdanju koje je sam autor priredio 1979. (za izdavačku kuću Znanje), izostavivši kritiku drame Mati Karela Čapeka (1945), umjesto koje je dodao četiri druge: Teatar Carla Goldonija, Shakespeareova Zimska priča, Shakespeare: Na tri kralja, Benedetti: 30 sekunda ljubavi, sve iz 1939. godine. Osim kratkog zapisa o Kosti Spaiću (1961), u taj okvir GESTA I GRIMASA uvrštena su dva novija eseja, Levijatan i Dramaturgija riječi.
Rijetko kulturan, pronicav i siguran u otvorenim pitanjima kazališnog ukusa, Ranko Marinković idealan je partner u svakoj našoj daljnjoj raspravi o dramaturški esencijalnoj problematici epohe u kojoj se ne može sigurno reći, idemo li naglo prema kraju krajeva ili obnovi kazališne kulture?
B. P.

Sadržaj
Mnogo vike ni za što 7
Molièreov Umišljeni bolesnik 35
Molièreov George Dandin 37
Molière bez historijske maske 39
Calderonov Zalamejski sudac 42
Braća Karamazovi na pozornici 46
Gončarov-Bor: Bezdan 51
Maksim Gorki: Na dnu 55
Zapolska: Moral gospođe Dulske 59
Nušićevo Sumnjivo lice 61
Nušićeva Protekcija 63
Miroslav Feldman: U pozadini 66
Petar Preradović mlađi: Čovjek bez svjedodžbe 69
Zlata Kolarić-Kišur: Povratak 71
Bonifačić-Rožin: Krsnik 74
Plaović i Gjoković: Rastanak na mostu 78
Teatar Carla Goldonija 82
Shakespeareova Zimska priča 85
Shakespeare: Na tri kralja 88
Pirandello: Što je istina? 91
Pirandellov Henrik IV 93
Luigi Pirandello: Večeras improviziramo 95
Benedetti: Trideset sekunda ljubavi 103
František Langer: Broj 72 105
Stephan Zweig: Janje siromaha 107
Andre Josset: Elizabeta, žena bez muškarca 110
„Dvije večeri“ Harvija Baura: Bernsteinov Samson, Pagnolov Jazz 113
Hella Vuolijoki: Žene na Niskavuoriju 116
K. H. Rostworowsky: Iznenađenje 118
Etlinger: Knjiga za pritužbe 121
Emil Synek: Velika stvar 123
Synekova Noćna služba 125
Vachek: Na peći 128
1,000.000 muka Valentina Katajeva i o tome kako se smijemo 130
Victor Eftimiu: Čovjek koji je vidio smrt 133
Wernerovi Ljudi na santi u kinematografu 136
Dramaturgija riječi 138
Levijatan 157
O mehanici i poetici filma 164
Glosa II 183
Ranko Marinković (Vis, 22. februar 1913 – Zagreb, 28. januar 2001) bio je hrvatski i jugoslovenski književnik, direktor drame Hrvatskog narodnog kazališta i član Srpske akademije nauka i umetnosti. Za roman Kiklop 1965. godine dobio je prestižnu NIN-ovu nagradu.
Biografija
Ranko Marinković rođen je 1913. godine u gradu Visu na istoimenom jadranskom ostrvu. Potiče iz stare porodice koja se u Komiži, gradu na ostrvu Visu, pominje još od 15. veka. Osnovnu školu završio je 1923. na Visu, nižu gimnaziju 1927. u Splitu, a višu 1932. u Zagrebu. Studije romanistike završio je 1935. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gde je i diplomirao 1938. godine. Do izbijanja rata radio je kao nastavnik u privatnoj gimnaziji Zdenka Vojnovića. U proleće 1943. interniran je u italijanski logor Feramonte u Kalabriji, a posle pada Italije preko Barija je stigao u saveznički zbeg u El Šat na Sinaju. Tokom boravka u zbegu bio je sekretar Kulturno-informativnog odeljenja.
Posle rata radio je u Ministarstvu prosvete Narodne Republike Hrvatske, Nakladnom zavodu Hrvatske, bio je upravnik Drame zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta. Godine 1950. bio je jedan je od osnivača Kazališne akademije (kasnije Akademija za kazališnu i filmsku umjetnost) na kojoj je predavao, prvo kao docent a zatim vanredni i redovni profesor sve do penzionisanja 1983. godine. Prva supruga mu je bila Branka Rakić, baletska kritičarka i prevodilac.
Član je Društva književnika Hrvatske od 1945. Od 1968. je dopisni član Srpske akademije Nauka i umetnosti (Odeljenje jezika i književnosti), a 1998. godine, po raspadu Jugoslavije, preveden je u inostranog člana. Od 1983. je redovni član Jugoslovenske akademije znanosti i umetnosti (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti).
Književni rad
Ranko Marinković je već tokom školovanja počeo u književnim časopisima da objavljuje poeziju, prozu, eseje i kritike. U zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu 1939. godine izvedena je njegova prva drama Albatros, kasnije štampana kao sastavni deo njegove prve prozne knjige. Posle rata razvio se u značajnog pisca sa ovih prostora, nikada ne insistirajući na kvantitetu – objavljivao je malo, ali je uvek uspevao da svakim delom unapredi kvalitet svog stvaralaštva. Svoje radove nastavio je da objavljuje u časopisima, listovima i raznim drugim publikacijama: Mladost, Učiteljski podmladak, Danica, Južni pregled”, „Književni horizonti”, „Dani i ljudi”, „Ars 37”, „Nova riječ”, „Novosti”, „Hrvatski književni zbornik”, „Republika”, „Radio Zagreb, Radio Beograd, Hrvatsko kolo, Narodni list, Svedočanstva, Zagrebački tjednik, NIN, Politika, Nova misao, Vjesnik, Književnost, Književne novine, Pobjeda, Sovremenost, Vjesnik u srijedu, Borba, Prosvjeta, Jedinstvo, Novi list, Rad, Telegram, Panorama, Delo i drugim. Njegova dela su prevođena na više jezika.
Najznačajnija knjiga proze je zbirka Ruke, štampana u tridesetak izdanja, sa kojom je zadobio pažnju i pohvale kritike. Za roman Kiklop 1965. godine dobio je NIN-ovu nagradu. Žiri u sastavu Velibor Gligorić (predsednik), Miloš I. Bandić, Borislav Mihajlović Mihiz, Muharem Pervić, Eli Finci i Petar Džadžić svoju odluku doneo je jednoglasno.
Bibliografija
Proze (1948)
Ni braća ni rođaci – zbirka proze (1949)
Geste i grimase – kritike i eseji o drami, pozorištu i filmu (1951)
Pod balkonima – zbirka proze (1953)
Ruke – zbirka proze (1953)
Glorija – drama (izvedena 1955, štampana 1956)
Poniženje Sokrata – zbirka proze (1959)
Karneval i druge pripovijetke (1964)
Kiklop – roman (1965)
Politeia ili Inspektorove spletke – drama (1977)
Zajednička kupka – roman (1980)
Pustinja – drama (1982)
Nevesele oči klauna – knjiga eseja (1986)
Never more – roman (1993)
Nagrade i priznanja
Savezna nagrada 1948.
Nagrada grada Zagreba za dramu Glorija 1965.
NIN-ova nagrada za roman Kiklop 1965.
Nagrada grada Zagreba 1966.
Goranova nagrada 1966.
Nagrada Vladimir Nazor za životno delo 1976.
Odlikovan je Ordenom zasluga za narod za rad u El Šatu, Ordenom rada i republičkim Ordenom sa srebrnim vencem.
Od 1964. godine svake subote u zagrebačkom Večernjem listu izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora. Već posle dve godine, 1966. pokrenuto je i takmičenje za najbolju kratku priču, kada su dodijeljene i prve nagrade. Od 2001. godine, u čast pisca, ova nagrada nosi ime Nagrada Ranko Marinković za najbolju kratku priču.
Pozorišne adaptacije i ekranizacije
Prva Marinkovićeva drama Albatros postavljena je na scenu još 1939. godine, a drama Glorija iz 1955. najpoznatija je i najizvođenija njegova drama. U Srpskom narodnom pozorištu prikazana je 1984 godine. Osim drama dramatizovana su i druga njegova dela: roman Kiklop (1974), novele Prah (1975) i Zagrljaj (1976). Kiklopa je za scenu adaptirao jugoslovenski pozorišni reditelj Kosta Spaić 1976. godine.
Prema romanu Kiklop 1982. godine snimljen je istoimeni film, a naredne godine i TV serija Kiklop, obe ekranizacije u režiji Antuna Vrdoljaka.

MG P44 (N)