Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1953
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija srpske književnosti
Jezik: Srpski
Autor - osoba Skerlić, Jovan, 1877-1914 = Skerlić, Jovan, 1877-1914
Naslov Istorija nove srpske književnosti / Jovan Skerlić
Vrsta građe knjiga
Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.)
Jezik srpski
Godina 1953
Izdanje potpuno i ilustrovano 3. izd.
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Rad, 1953 (Zagreb : Grafički zavod Hrvatske)
Fizički opis XXX, 546 str. : ilustr. ; 24 cm.
Drugi autori - osoba Gavrilović, Zoran, 1926-1990 (autor dodatnog teksta)
Gavrilović, Zoran, 1926-1990 (autor dodatnog teksta)
Kuprešanin, Veljko (autor dodatnog teksta)
Kuprešanin, Veljko (autor dodatnog teksta)
Jovanović, Živorad P., 1904-1967 (autor dodatnog teksta)
Jovanović, Živorad P., 1904-1967 (autor dodatnog teksta)
(Karton)
Napomene Str. V-XXV: Skerlićev književni lik / Zoran Gavrilović
Str. XXII-XXV: Predgovor trećem izdanju / V. Kuprešanin
Hronološki pregled: str. 519-527
Str. 467-516: Bibliografija / Živorad P. Jovanović
Registar.
Predmetne odrednice Srpska književnost -- Istorija -- 18. v. -20. v.
„Istorija nove srpske književnosti“ Jovana Skerlića predstavlja njegov najobuhvatniji hronološki pregled svih važnih književnih pojava i autora, od takozvanih staroslovenskih pisaca pa sve do stvaralaca moderne, koji su mu bili savremenici. Trudeći se da bude koncizan i sažet, Skerlić uspeva da istakne sve ono što je značajno za proučavanje našeg književnog razvitka u poeziji, prozi, drami i kritici, te je do danas njegova Istorija gotovo neprevaziđena i predstavlja uzor za nastanak novih, sličnih dela.
Jovan Skerlić (1877–1914) je jedan od najpoznatijih srpskih kritičara i istoričara književnosti. Odlikovao se objektivnošću, preciznošću i pragmatičnošću u analizi književnih dela. Kako je bio socijalistički politički orijentisan, Skerlić je u književnim delima tražio optimizam i korisnost. Njegov povremeno preterani pozitivistički pristup uticao je na to da mnogi veliki pisci o kojima je negativno sudio, poput Vladislava Petkovića Disa ili Isidore Sekulić, tek posle smrti dobiju zasluženo mesto u srpskoj književnosti.
U njegovoj obimnoj zaostavštini nalaze se Pisci i knjige, Istorija nove srpske književnosti, Omladina i njena književnost, Jakov Ignjatović – književna studija itd.
MG P7 (N)