Godina izdanja: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
ISBN: L41
Jezik: Srpski

Lepo očuvano

1965.

`Bijeg od knjige` koji je posthumno priredio Jure Kaštelan, ubraja se među najvrednija djela koja su se šezdesetih godina pojavila na obzoru hrvatske književnosti. Njezin autor, Antun Barac, poznat u nas prije svega kao vrstan književni historičar, erudit i teoretičar književnosti, ovdje se predstavlja kao pisac bolnih zapisa nastalih za vrijeme logorovanja u zloglasnom ustaškom zatvoru Nova Gradiška tijekom Drugog svjetskog rata; upoznajemo ga i kao pjesnika koga je rodio imperativ vremena, pa su u tom smislu i te pjesme refleks mučnine i gorčine rata.

Knjiga Antuna Barca podijeljena je u tri dijela, zasebne tematske cjeline: prvi, `O Knjigama i ljudima` pisan je polemičko-feljtonistički; odaje jedno profinjeno shvaćanje književnosti i onog što zovemo `oko literature`. Sve je tu nabijeno elektricitetom, kipi od zanimljivih otkrića, maštovitih, lapidarnih zaključaka o djelima i ljudima.

Drugi dio „KZSTG` (kratica za Kazneni zavod Stara Gradiška) sama je jezgra knjige. To je niz lirski i misaono zaokruženih krokija, meditacija, zapažanja, retrospekcije s filozofskim naglaskom na smisao života, histerije i ludila rata, uspomena itd. To su zapravo minijaturne novele, pisane tečno, zanimljivo, crpe svoj rast iz konkretnog podatka ili slike, s osobitim akcentom na poanti same novele. Iz svih tih dokumenata — pisanim tajno u ćeliji — o najtananijim treptajima duše iskri jedno bitno poimanje svijeta koje je dominantno u čitavom Barčevu opusu: etičko osjećanje, ataivističko i angažirano.

Treći dio knjige `Kroz stisnute zube` na neki je način polemički obračun s važnim pitanjima literature i stvaranja.


Antun Barac (Kamenjak Grižane[1] kod Crikvenice, 20. kolovoza 1894. - Zagreb, 1. studenoga 1955.),[2] bio je hrvatski književni povjesničar, književni kritičar i prevoditelj.

Životopis[uredi | uredi kôd]
Antun Barac rođen je u Kamenjaku kod Crikvenice 1894. godine. Osnovnu školu polazio je i završio u Grižanama (1901. – 1905.) a gimnaziju u Sušaku (1905. – 1913.).[3] Jugoslavensku književnost, njemački i filozofiju diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1917. godine.[3] Doktorirao je u Zagrebu 1918. godine monografijom o Vladimiru Nazoru. Bio je profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1924. do 1928. godine.[4] Osnovao je Institut za jezik i Institut za književnost JAZU 1952. godine.[3]

Znanstvena djelatnost[uredi | uredi kôd]
Raspon njegovog znanstvenog zanimanja vrlo je širok i kreće se od kritičko – esejističkih napisa o manje važnim piscima, preko monografija o vrhunskim hrvatskim stvarateljima poput Nazora, Šenoe, Vidrića ili Mažuranića do velikih sinteza o hrvatskoj književnoj kritici 19. stoljeća ili započete povijesti hrvatske književnosti od hrvatskog narodnog preporoda do stvaranja bivše Jugoslavije. Dva su temeljna njegova polazišta u vrednovanju književnosti. Ona mora biti izraz čovjeka u njegovom totalitetu, kao individualnog i društvenog bića, te duboko zahvatiti u osnovna pitanja života. Druga mu je teza da se velika umjetnost rađa samo iz velike boli. Dakako, najvažniji je vrijednosni kriterij koliko je pisac za svoj doživljaj našao adekvatni izraz. U svoja proučavanja unio je i specifični nacionalni kriterij, držeći da svaka mala književnost u većoj mjeri odražava društveni život svoga naroda nego velika. Otuda i poznata njegova krilatica o veličini malenih.

Djela[uredi | uredi kôd]
Nepotpun popis:

Vladimir Nazor, Zagreb, 1918.
Knjiga eseja, Zagreb, 1924.
August Šenoa: studija, Zagreb, 1926.
Ilirska knjiga, Beograd, 1931.
Mirko Bogović, Zagreb, 1933.
Članci o književnosti, Zagreb, 1935.
Dr Antun Radić u hrvatskoj književnosti: predavanje u Pučkom sveučilištu dne 29. siječnja 1937., Zagreb, 1937.
Notes sur les Francais dans la litterature de l`Illyrisme, P.o.: Annales de l`Institut francais de Zagreb ; annee 1, no. 2-3, julliet-decembre 1937., Gap, 1938.
Hrvatska književna kritika, Zagreb, 1938. (2. izd. 1962.)
Vidrić, Zagreb, 1940.
Književnost i narod: (rasprave i eseji), Zagreb, 1941.
Mažuranić, Zagreb, 1945.
Veličina malenih: sastavci o književnosti i književnicima, Zagreb, 1947.
Bjelinski u hrvatskoj književnosti, Zagreb, 1948.
Putopisi Adolfa Vebera, P. o.: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Odjel za jezik i književnost; knj. 281/4., Zagreb, 1950.
Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije: knjiga I.: književnost ilirizma, Zagreb, 1954., (2. izd. 1964.)
Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije: knjiga II.: književnost pedesetih i šezdesetih godina, Zagreb, 1960. (nadopisala Višnja Barac)[3]
Jugoslavenska književnost, Zagreb, 1954., (2. izd. 1959., 3. izd. 1963.)
Nekrolog nepriznatome, P. o.: Zbornik radova Filozofskog fakulteta, knj. 2, Zagreb, 1954.
Problemi književnosti, Biblioteka Srpski i hrvatski pisci XX. veka, kolo 1, sv. 9, Antun Barac - izabrana djela, knj. 1, izbor i napomene Ivo Frangeš, Beograd, 1964.
Rasprave i kritike, Biblioteka Srpski i hrvatski pisci XX. veka, kolo 1, sv. 10, Antun Barac - izabrana djela, knj. 2, izbor i napomene Ivo Frangeš, Beograd, 1964.
Bijeg od knjige, Zagreb, 1965. (ponovno izd. Litteris, Zagreb, 2015.)
Članci i eseji, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 101, prir. Ivo Frangeš, Zagreb, 1968.
Književnost Istre i Hrvatskog primorja, Zagreb-Rijeka, 1968.
KZSTG, Jasenovac, 1978.
I nisi sam, Osijek [etc.], 1985.
O književnosti, izbor tekstova i uvodni esej Miroslav Šicel, Zagreb, 1986.

L41