Stara cena |
125 din |
|
Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Beograd-Čukarica, Beograd-Čukarica |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1965
Vrsta: Eseji i kritike
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Ilja Erenburg : FRANCUSKE SVESKE - Zabeleške i prevodi, Matica srpska 1965, tvrdi povez, omot, str. 214 + fotografije.
Eseji o književnosti i slikarstvu.
Očuvanost 4-; ima posvetu.
Erenburg (Êrenburg) [er’inbu`rk], Ilja Grigorjevič (Il’ja Grigor’evič), ruski publicist i romanopisac (Kijev, 26. I. 1891 – Moskva, 31. VIII. 1967). Kao sudionik prevratničkoga pokreta, 1908. emigrirao u Pariz, 1917. vratio se u Rusiju, ali je često boravio i na Zapadu (Berlin 1922., Španjolska 1936/37., Pariz 1940/41). Za II. svjetskog rata bio je ratni izvjestitelj, objavljivao je u listovima Izvestija, Krasnaja zvezda, Pravda. Roman Julio Jurenito (Hulio Hurenito, 1922), pisan kao »pikarski roman«, satirična je panorama europskog i ruskog života u doba Prvoga svjetskog rata, cinična satira globalnoga opsega koja ne štedi ni prevratničku Rusiju. Kritika je Erenburga smatrala »konstruktivistom«; sa slikarom E. M. Lisickim izdavao je u Berlinu časopis Vešč’, povezao se sa Zenitom u Zagrebu, ali se vratio žanru satiričkoga i pustolovnog romana s temama boljševičke Rusije (Ljubav Jeanne Ney – Ljubov’ Žanny Nej, 1924; Ulica na Moskvi – V Protočnom pereulke, 1927). Proslavio se tekstovima o nastajanju automobilske (10 HP – 10 LS, 1929) ili kinematografske industrije (Tvornica sanja – Fabrika snov, 1931). U 1930-ima objavljivao je tzv. proizvodne romane prema normama socijalističkog realizma, a ratni romani odgovarali su ideološkim »narudžbama«: Pad Pariza (Padenie Pariža) objavljen je 1942. na Staljinov zahtjev. Međutim, Otapanje (Ottepel’, 1954–56) samim je naslovom obilježio novo razdoblje ruske književnosti nakon Staljina, a knjige sjećanja Ljudi, godine, život (Ljudi, gody, žizn’, I–VII, 1961–65) okrunile su publicistiku pisca koji se kretao središtem europskih kulturnih zbivanja i, oslobođen izravna ideološkog diktata, nastojao je ponovno vrjednovati njihove, ruske i europske nositelje.