Cena: |
Želi ovaj predmet: | 8 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem Lično |
Grad: |
Raška, Raška |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija svetske književnosti
Jezik: Srpski
M1
Željko Simić: IDEOLOŠKO ČITANJE ROMANA, Zavod za udžbenike Beograd 2000, tvrdi povez, str. 255.
Profesor dr Željko Simić studirao je na Filozofskom, Filološkom i Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na kojem je diplomirao, magistrirao (sa odlikom), a potom doktorirao, takođe sa odlikom. U toku studija bio je glavni i odgovorni urednik Studenta, glavni i odgovorni urednik časopisa „Vidici“. Bio je pomoćnik glavnog i odgovornog urednika časopisa Marksistička misao, član uređivačkog odbora časopisa Srpski književni glasnik, Psihijatrija danas, Smisao i glavni i odgovorni urednik posebne edicije Narodnog pozorišta u Beogradu. Bio je potpredsednik vlade SR Jugoslavije za međunarodne odnose, ministar kulture u vladi Republike Srbije i upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu. Bio je član Svetske asocijacije za nuklearno razoružanje.
Autor je većeg broja knjiga, studija i monografija, od kojih valja pomenuti sledeće: Kultura i politika – stvaralaštvo pod okriljem ideologije, Ideološko čitanje romana, Preobražaji totalitarne svesti – prolegomena za sociologiju saznanja, Filozofija moderne psihe – epistemologija totalitarne svesti – od Dekarta i Paskala do Frojdove ego-koncepcije, Antropološka epistemologija epohe – Lakan i Derida: napuštanje raciocentrizma i obnova „kriptične“ tradicije, Jung i hrišćanstvo – propedevtika za komunikologiju bića, Manifest Žižek – Portret post-postmoderne, Uliks i post-postmoderna – filozofija egzistencije nestajućeg subjekta, Matija – Rovačka ontologija i post-postmoderna, a od originalnih naučnih radova: Antinomije polemičkog diskurziviteta, Aporije demokratske i liberalne političke filozofije, Levi-Stros između ontologije i metodologije, Osvešćenje zaboravom: Crnjanski i Tarkovski, Odjeci Ničeovog “Zaratustra” u epohi postmoderniteta”, Trojanski konj i Niče, autor je predgovora za knjigu Majkla Kenedija o Gustavu Maleru Maler i predgovor knjige Noama Čomskog Šta to u stvari hoće Amerika? Priređivač je monografija o slikaru Todoru Stevanoviću pod nazivom Rukom Todor i o vajarki Drinki Radovanović Drinka. Pisac je romana Pravo đubre. Napisao je više od stotinu tekstova, eseja, recenzija i pamfleta u dnevnim i nedeljnim novinama i u mnogobrojnim časopisima.
Učesnik je velikog broja međunarodnih kongresa, simpozijuma i seminara. Radovi su mu prevođeni na engleski, španski, francuski i ruski jezik.
Na studijskom usavršavanju boravio je u Francuskoj 1989. godine, a u Velikoj Britaniji 1991. godine. Držao je predavanja iz oblasti filozofije stvaralaštva, sociologije kulture, komunikologije, javnog mnjenja, sociologije i filozofije znanja, kao i međunarodnih odnosa na inostranim univerzitetima, od kojih valja pomenuti predavanje u Madridu (Kraljevski univerzitet El Eskorial) 1993. godine, u Londonu, Parizu, Valensiji, Barseloni, Bilbaou, Ženevi, Rimu i Moskvi.
Na Akademiji za diplomatiju i bezbednost, kao i na Fakultetu za Menadžment malih i srednjih preduzeća kao redovni profesor na osnovnim i master-studijama predaje sledeće predmete: Sociologiju, Komunikologiju, Savremene političke teorije, Kulturu i međunarodne odnose i Političko nasilje. Predaje Sociologiju i na Pravnom fakultetu Univerziteta „Mediteran“ u Podgorici, kao i na MBS istog Univerziteta.
Najuža polja njegovog naučno-teorijskog interesovanja i istraživanja su: sociologija saznanja, sociologija kulture, antropologija, epistemologija, socijalna psihologija i psihijatrija i politička filozofija.
Dobitnik je Vukove nagrade u oblasti kulture i stvaralaštva za 1991. godinu, najvišeg priznanja Beogradskog univerziteta za područje teorijskog, umetničkog i naučnog stvaralaštva – Veliku plaketu Beogradskog univerziteta, nagrade Car Dušan za doprinos razvoju i negovanju naše kulturne tradicije, kao i Velike nagrade Beogradskog sajma knjiga 1998. godine za Izdavački poduhvat, dobitnik je Zlatnog beočuga za 2009. godinu, nagrade koju dodeljuje Kulturno prosvetna zajednica Srbije za trajni doprinos razvoju kulture i stvaralaštva Srbije.
Član je uređivačkog odbora međunarodnog časopisa Medijski dijalozi, član Udruženja književnika Srbije i član Udruženja novinara Srbije. Stalni je saradnik naučnog časopisa Srpska politička misao, Letopisa Matice srpske i Književni list.
Govori engleski, francuski i nemački jezik, a služi se ruskim.
Simić je 2012. godine postao prvi dobitnik “Prosvetine” nagrade za doprinos razvoju filozofije, književno-teorijske i estetičke misli.