ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
Godina izdanja: K96
Jezik: Srpski

U dobrom stanju!

Redje u ponudi!

Petko Vojnić Purčar - Otvoreni Atelje, eseji, clanci, zapisi

Petko Vojnić Purčar (odnosno Petar Vojnić Purčar) (Subotica, 16. veljače 1939. − Petrovaradin, 7. lipnja 2017.)[1] je hrvatski književnik i sineast iz Vojvodine. Živi i radi u Novom Sadu. Vrlo je plodni prozaik, pisac više knjiga pripovjedaka, pjesama, romana, novela i drama. Uz to je i pjesnik i zapaženi filmaš.[2] Napisao je i brojne knjige eseja i putopisa. Snimio je nekoliko zapaženih kratkih filmova.



Osnovno i srednje školovanje (gimnazija) je imao u Subotici. Odlazi studirati u Beograd, na Filološki fakultet, i to jugoslavensku i svjetsku književnost, a u Parizu studira multimedijalnu režiju.

Djela su mu prevedena na više jezika.

Drame su mu izvedene na kazališnim pozornicama u Osijeku i Subotici, a radijske drame su mu emitirane na postajama u Zagrebu, Novom Sadu, Beogradu i drugdje.

Pisao je za Klasje naših ravni [3].

Član je Upravnog odbora Društva književnika Vojvodine [4], Društva hrvatskih pisaca i hrvatskog PEN-centra.

Na njegov poticaj je DKV 2010. utemeljio nagradu za najbolju knjigu na hrvatskom jeziku, nagradu Ilija Okrugić Srijemac [5].

Književni kritičari su Vojnića Purčara uvrstili među vodeće hrvatske pripovjedače i romanopisce uopće, a djela Vojnića Purčara okvalificirali `čudesnim prizorom` i `neizbrisivim književnim žigom` suvremene hrvatske proze.[1]

Nagrade i priznanja
U svojim pjesmama ima suvremeni, moderni pjesnički izraz i oblik. [2] Rabi metaforične likove (gavran), naracija mu je ponegdje bliska filmskoj, a u zadnjim djelima se posvetio i sudbini Hrvata u Panonskoj nizini, posebice mu u rodnoj Bačkoj.

Miroslav Krleža ga je u jednom razgovoru, naveo među `pisce europskog kruge`, od cjelokupne prozne produkcije.

Medu 16 antologija gdje je uvršten, valja navesti antologiju proze i poezije bunjevačkih Hrvata iz 1971., sastavljača Geze Kikića, u izdanju Matice hrvatske.

Dobio je prestižnu NIN-ovu nagradu za roman `Dom sve dalji` 1997. godine.[2]

2003. mu je novela `Hrast lužnjak/Snivajući pod snijegom` na godišnjem natječaju zagrebačkog `Večernjeg lista` izabrana među 10 najboljih hrvatskih kratkih priča.

Dobitnik je pulske `Arene`.

Dobitnik je Zlatnog medvjeda na berlinskom filmskom festivalu (za kategoriju film u cjelini).

2009. je dobio nagradu `Balint Vujkov – dida` za životno djelo u području književnosti.[1]

2014. godine dobio je nagradu za životno djelo Društva književnika Vojvodine.[1]

Djela
Književna djela:

Svetovi i svatovi, zbirka pripovjedaka, 1967.
Odlazak Pauline Plavšić, roman, 1969. (doživio dva izdanja)
Dom sve dalji, roman, 1977. (doživio 4 izdanja)
Ljubavi Blanke Kolak, roman, 1979.
Kameno žito, pjesme, 1980.
Prstenovani gavran, zbirka 16 pripovjedaka, 1983.
Sol u vjetru, pjesme, 1985. (dobitnica Oktobarske nagrade Novog Sada)
Večernje buđenje, roman, 1987.
Kraćenje života, drame, 1990.
Putovanje prema Crnome moru, pjesme, 2002.
Put u Egipat: Hodočasničke i vagabundske priče, zbirka 18 pripovjedaka, 2003.
Miholjsko ljeto i druge priče, zbirka pripovjedaka, 2003.
Crvenokošci, roman, 2003. (doživio 2 izdanja)
Biznis je biznis - suvremena komedija u 2 čina
Kult kornjače, zbirka 20 novela, 2005.
Očas usprkos, poezija, 2006.
Prstenovani gavran: drugi dio, knjiga novela, 2007.
Prstenovani pisac, roman, 2008.
Svojim djelima je ušao u antologiju poezije nacionalnih manjina u Srbiji Trajnik (prireditelja Riste Vasilevskog) [6].

Filmska djela:
Autor je nekoliko dokumentarno-igranih filmova.

Golubari
Rani radovi (Žilnik, Vojnić Purčar, Vučićević)
Ljubavi Blanke Kolak (Jurjašević, Vojnić Purčar)
Jedan dramatičan dan
Posne godine-godine rodne
Ljubav nas je održala
Zemlja, zemlja (dobitnik nagrade Republike Srbije)
Nagrade
Izbor iz nagrada i priznanja:

Zlatna plaketa na XIII. Festivalu amaterskog filma Srbije 1968., za film Zemlja, zemlja...
srebrna plaketa 1968. za dokumentarni film Slikari na Tisi (autori Petko Vojnić Purčar, Mirko Pot i Jovan Štricki)
NIN-ova nagrada za roman 1977.
Oktobarska nagrada Novog Sada
2009.: Red Danice hrvatske za osobite zasluge u očuvanju kulture hrvatskog naroda u Republici Srbiji



Vojnić Purčar, Petko, hrvatski pisac, filmski scenarist i redatelj (Subotica, Vojvodina, 16. II. 1939 – Petrovaradin, 7. VI. 2017). Na Filološkom fakultetu u Beogradu 1963. diplomirao komparativnu književnost, a u Parizu specijalizirao multimedijalne režije. Predavao je na Pedagoškoj akademiji u Subotici; u Novom Sadu radio kao prosvjetni savjetnik, urednik na radiju te kao profesionalni umjetnik. Bio je predsjednik Društva književnika Vojvodine (1984–86). U književnosti se javio potkraj 1950-ih, a već je prvom zbirkom novela Svetovi i satovi (1967) postigao zapažen uspjeh. Objavio je i zbirke pripovijedaka Prstenovani gavran (1983), Miholjsko ljeto i druge priče i Put u Egipat (2003), Kult kornjače (2005), Prstenovani gavran: drugi dio (2007). U romanima je fabulu gradio kombiniranjem dvaju usporednih narativnih tijekova, upotrebljavajući različita pripovjedačka gledišta i intermedijalne relacije (Odlazak Pauline Plavšić, 1969; Dom, sve dalji, 1977; Ljubavi Blanke Kolak, 1979; Večernje buđenje, 1987; Crvenokošci, 2004; Prstenovani pisac, 2008). Pjesnički su mu tekstovi motivirani prošlošću rodnoga kraja, tragajući neprestance za fenomenima postanka (Kameno žito, 1980; Sol u vjetru, 1985; Putovanje prema Crnome moru, 2002; U nedogled, 2004; Očas usprkos, 2006; Vrt lirika, 2008., i dr.). Pisao je i dramske tekstove (zbirka od pet drama Kraćenje života, 1990), filmske scenarije (Golubari, 1968; Rani radovi, sa Ž. Žilnikom i Brankom Vučićevićem, 1969., i dr.) i režirao. Eseje i zapise skupio je u knjizi Otvoreni atelje (2004).