Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
Jezik: Srpski

Čačinovič, Nadežda
Ogled o pismenosti

kao nova,nekorišćena

Broj stranica : 63
Uvez : meki, 13 x 20 cm
Izdavač : Durieux, Zagreb 1994.

Pismenost, doslovce ili kao razvijeno umijeće korištenja jezika, čini se neprijepornim obilježjem ovladavanja svijetom, sposobnosti da bilježenjem unutrašnjega utječemo na izvanjsko. Svijet, pristupačan samo sustavu simbola, otvoren je, dakle čitanju, u njega se želimo upisati (zbilja, ono realno, i davno prije Lacana spoznato je kao neuhvatljivo).

“Dijalekti me iritiraju, a esperanto smatram gotovo grijehom. Ne pišem materinskim jezikom, a izabrani jezik, jezik što ga sada smatram svojim, a država nacije u kojoj živim već više od dva desetljeća odlučila je (nakon dužeg oklijevanja) da me prihvaća kao državljanku, pored ostaloga i nakon što mi je simpatičan mladić, koji je kao predstavnik nadležnih vlasti bio došao na službeni razgovor sa mnom, razgledavši stan i knjige (pa i one koje sam sama napisala), konačno postavio ritualno pitanje vladam li latinicom: taj jezik, dakle, izučavam nastojeći ga sagledati upravo kao čist, razgovijetan sustav u kojemu mogu govoriti i time sudjelovati u zajednici. No, ima nas mnogo takvih, prelaženje s jezika na jezik, stalno prevođenje uza sve poteškoće, stvar je svakodnevice. Vodi li iskustveno učvršćena proizvoljnost do posebno oštre svijesti, do prenaglašenog nadomjesnog doživljavanja klaustrofobične situacije čovjeka nepismenog, čovjeka jednoga jezika, čovjeka čiste prezencije? Ili je ova izoštrenost upravo nesposobnost prepoznavanja sjećanja neovisnoga o pismenom fiksiranju?”

Nadežda Čačinović rođena je 1. travnja 1947. u Budimpešti. Školovala se u Zurichu, Bernu, Beogradu, Murskoj Soboti i Ljubljani, gdje je maturirala. Filozofiju i komparativnu književnost studirala je u Ljubljani, Bonnu i Frankfurtu. Od 1972. živi i djeluje publicistički i prevoditeljski u Zagrebu, od 1976. radi na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kao asistent, docent, a sada kao izvanredni profesor na katedri za estetiku. Radi stručnog usavršavanja i predavanja boravila je u Berlinu, Parizu, Maastrichtu i Kopenhagenu. Objavila je knjige: Subjekt kritičke teorije, Zagreb 1980.; Pisanje i mišljenje, Zagreb 1981.; Estetika njemačke romantike, Zagreb 1987.; Estetika, Zagreb 1988. U novije vrijeme objavila je, pored ostalih, i tekstove »Der Mythos der Kontinuitat« u zborniku La Mitteleuropa negli anni venti: cultura e societa, Gorizia 1992.; »Ocalenie chwilli Benjamin – szutka i moda« u zborniku Drobne rysy w ciaglej katastrofie, Instytut Kultury, Varšava 1993.; tekst »Modernity and Continuity« u časopisu Češke akademije znanosti »Estetika«, Prag 4 (1993), te komentar o suvremenim zbivanjima u berlinskom časopisu »Kursbuck« (107, 1992).