Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Jezik: Engleski
Autor: Strani

Systematic And Philosophical Theology
(Pelican Guide To Modern Theology #1)

by William Nicholls

Dobro očuvano

1969.
Engleski jezik

Retko u ponudi

Sistematska i filozofska teologija
Uvod u modernu teologiju

Teologija (grč.] θεός [theós] – `bog` i λόγος [lógos] – `nauka, doslovno: `nauka o Bogu`) ili bogoslovlje, sistematsko i racionalno, proučavanje koncepata Boga ili bogova i njihovog utjecaja na prirodu religijskih istina. Teologijom se također naziva zvanje stečeno po završetku specijaliziranog religijskog studija, obično na univerzitetima, teološkim fakultetima ili sjemeništima (seminarima[1]).

Dio serije članaka na temu
Bog
Općeniti pristupi
Agnosticizam • Ateizam • Deizam • Henoteizam
Ignosticizam • Mizoteizam • Monizam
Monoteizam • Nonteizam • Pandeizam
Panenteizam • Panteizam • Politeizam
Teizam • Transcendentalnost • Transteizam
Teologija (prirodna • politička • mistična)

Specifični koncepti
Imena • `Bog` • Postojanje • Rod
Stvoritelj • Arhitekt • Demijurg • Održavatelj
Gospod • Bog • Monada • Koncept
Vrhovno biće • Sve • Osobni
Unitarijanizam • Diteizam • Trojstvo
Sveznanje • Svemoć
Sveprisutnost • Svedobronamjernost
u bahaizmu • u budizmu • u kršćanstvu
u hinduizmu • u islamu • u judaizmu
u sikizmu

Iskustvo i ispovijedanje
Vjera • Molitva • Vjerovanje • Otkrovenje
Fideizam • Gnoza • Metafizika
Misticizam • Hermeticizam • Ezotericizam

Vezane teme
Filozofija • Religija • Ontologija
Božji kompleks • Božji gen
Problem zla (Euthyphronska dilema • Teodiceja)
Kaos • Kozmos • Kozmičko jaje

Ova kutijica: pogledaj • razgovor • uredi
Teologijom se često naziva i visoka škola na kojoj se odvija studij te naučne discipline.[2] Stručnjaci u teologiji se nazivaju teolozi.

Definicija

Historija pojma

Druge religije

Teologija kao akademska disciplina Uredi

Historija studiranja teologije u visokoškolskim ustanovama stara je koliko i historija samih tih ustanova. Primjerice, Taksila je bila rano središte vedskog učenja, vjerojatno od 6. stoljeća prije nove ere ili čak ranije;[34] predmet proučavanja Platonove akademije, utemeljene u Ateni u 4. stoljeću prije nove ere., bile su, čini se, i teološke teme;[35] Taixue, kineska carska škola, prenosila je Konfucijev nauk od 2. stoljeća pne.;[36] škola u Nisibisu bila je centar kršćanskog učenja od 4. stoljeća nove ere;[37] Nalanda u Indiji je bila mjesto budistička visoka škola barem od 5. ili 6. stoljeća nove ere;[38] a marokanski Univerzitet Al-Karaouine je bio centar islamskog naučavanja od 10. stoljeća,[39] jednako kao i Univerzitet Al-Azhar u Kairu.[40]

Moderni zapadni univerziteti su se razvili iz monastičkih institucija i (pogotovo) katedralnih škola Zapadne Evrope u razvijenom srednjem vijeku (vidi, primjerice: Univerzitet u Bologni, Univerzitet u Parizu i Univerzitet u Oksfordu).[41] Od samog početka, stoga, izučavanje kršćanske teologije bilo je centralna komponenta tih institucija, jednako kao i studij crkvenog ili kanonskog prava): univerziteti su igrali važnu ulogu u obučavanju ljudi za crkvene službe, pomaganju crkvi u njenoj potrazi za razjašnjenjem i obranom svoga nauka, te u podršci zakonitim pravima crkve pred pritiskom svjetovnih vladara.[42] Na takvim univerzitetima teološki studij je isprva bio blisko povezan sa životom vjere i crkve: on je hranio i njega je hranila praksa propovijedanja, molitve i slavljenja mise.[43]

U razvijenom srednjem vijeku teologija je, prema tome, na univerzitetima slovila kao najvažniji predmet. Nosila je titulu `kraljice znanosti` i predstavljala krunu trivija i kvadrivija koje su studirali mladi muškarci. To je značilo da drugi predmeti (uključujući filozofiju) postoje prvenstveno zato da pomognu teološku misao.[44]

Dominantno mjesto kršćanske teologije na univerzitetima počelo se dovoditi u pitanje u vrijeme evropskog prosvjetiteljstva, pogotovo u Njemačkoj.[45] Drugi su predmeti dobili veću neovisnost i prestiž, te se u institucijama za koje se sve više smatralo da trebaju biti posvećene nezavisnom razumu dovodilo u pitanje mjesto discipline koja je po svemu sudeći bila vezana za autoritet nekih određenih religijskih tradicija.[45]

Od početka 19. stoljeća na Zapadu se pojavio niz različitih pristupa teologiji kao akademskoj disciplini. Velik dio rasprave o mjestu teologije na univerzitetima ili općenitije unutar visokoškolskog kurikuluma vrti se oko pitanja da li su metode teologije prikladno teoretske i (u širem smislu) znanstvene ili da li, s druge strane, teologija od svojih praktikanata zahtijeva prethodno opredjeljenje za vjeru, te da li je to opredjeljenje u sukobu s akademskom slobodom.[46]

Studij teologije kao priprema za kršćansku službu Uredi
U nekim kontekstima se smatra da visokoškolskim institucijama teologija pripada prvenstveno kao oblik profesionalne obuke za kršćansku dušobrižniku (svećeničku, ministerijalnu) službu. Ovo je bilo i polazište s kojega je Friedrich Schleiermacher, liberalni teolog, zagovarao uključenje teologije na novom Univerzitetu u Berlinu 1810. godine.[4]

Tako su, primjerice, u Njemačkoj teološki fakulteti na državnim univerzitetima obično vezani za neku određenu denominaciju (protestantsku ili katoličku), pa takvi fakulteti izdaju diplome koje se vežu uz određenu denominaciju (konfessionsgebunden) i neka se od mjesta u njihovom profesorskom zboru popunjavaju samo pripadnicima te denominacije; oni, uz to što doprinose `razvoju i rastu kršćanskog znanja`, također `pružaju akademsku obuku za budući kler i vjeroučitelje u njemačkim školama`[47].

U SAD-u je nekoliko uglednih koledža i univerziteta osnovano s ciljem obuke kršćanskih vjerskih službenika. Harvard,[48] Univerzitet Georgetown,[49] Univerzitet u Bostonu,[50] Yale[51] i Princeton[52] su svi odreda prilikom osnivanja imali obuku klera kao svoju primarnu svrhu.

Sjemeništa i biblijski koledži i danas održavaju to savezništvo između akademskog studija teologije i obuke za kršćansku službu. U SAD-u za ovo postoje brojni prominentni primjeri (primjerice: Catholic Theological Union u Chicagu, Graduate Theological Union u Berkeleyu, Criswell College u Dallasu, Southern Baptist Theological Seminary u Louisvilleu, Trinity Evangelical Divinity School u Deerfieldu, Dallas Theological Seminary i Assemblies of God Theological Seminary u Springfieldu).

Teologija kao samostalna akademska disciplina Uredi
U drugim se kontekstima teologijom kao akademskom disciplinom bavi bez formalne afilijacije s nekom određenom crkvom (iako pojedini članovi osoblja mogu imati veze s jednom ili više crkava), pa stoga ni ministerijalna obuka ne predstavlja primarnu svrhu tih institucija. Primjerice, takav slučaj nalazimo na mnogim odsjecima univerziteta u Ujedinjenom Kraljevstvu, uključujući Odsjek teologije i religije na Univerzitetu u Exeteru i Odsjek teologije i religijskih studija na Univerzitetu u Leedsu.[53]

Teologija i religijske studije Uredi
U nekim modernim kontekstima se razlikuju teologija, za koju se smatra da uključuje određeni stepen prihvaćanja tvrdnji religijske tradicije koja se proučava, i religijske studije, za koje nije potrebno prihvaćanje vjere. Nasuprot teologiji, smatra se da je za religijske studije važno da pitanje istinitosti ili neistinitosti proučavanih religijskih tradicija stoji izvan područja proučavanja. Religijske studije se bave proučavanjem historijskih ili suvremenih praksi ili ideja tih tradicija koristeći intelektualna sredstva i okvire koji sami nisu specifično vezani za bilo koju religijsku tradiciju, nego se za njih obično smatra da su neutralni ili sekularni.[54] U kontekstima u kojima je naglasak na ovakvoj vrsti `religijskih studija`, primarni oblici proučavanja vjerojatno uključuju sljedeće:

antropologiju religije
komparativni studij religija
historiju religije
filozofiju religije
psihologiju religije
sociologiju religije
Ponekad se smatra da su teologija i religijske studije u sukobu;[55] ponekad se smatra da koegzistiraju bez ozbiljnih sukoba;[56] a ponekad se niječe da između njih postoji ikakva jasna granica.[57]