Godina izdanja: 2009
ISBN: 978-9958-9026-1-1
Autor: Domaći
Oblast: Katolicizam
Jezik: Srpski

FRANJEVAČKI SAMOSTAN GUČA GORA -monografija *1159..
mala monografija
Velimir Valjan , Ivan Lovrenović , fra Marko Karamatić
izdavač : GUČA GORA Franjevački samostan SARAJEVO 2009.g
ISBN :978-9958-9026-1-1
povez karton na preklop , 198.strana ,ilustrovano -kolor i cb.,kvalitetan papir , 21.cm
iz sadržaja :
-Narod Guče Gore -pokretljivost i seobe
-Religijski zemljopis samostanskoga područja
-Samostan na gori -kratka povjest
-Znamenitosti gučogorskog samostana
-Mali leksikion znamenitih osoba Narod Guče Gore
-Etnografske osobenosti Gučogorskog kraja
---
Guča Gora je malo mjesto u Srednjoj Bosni (BiH) koje se nalazi na padinama planine Vlašić, 9 km sjeveroistočno od Travnika na nadmorskoj visini od 611 m. Prvi put se spominje 1425. godine.
Već u 13. stoljeću, prije dolaska franjevaca, u lašvanskoj kotlini postojala je župa sa sjedištem u Lašvi (Putičevo-Dolac), koja je vjerojatno bila malo gradsko naselje. U 14. st. franjevci su ondje podigli samostan, koji se spominje u popisu Bartola Pizanskog 1385./90. godine.

Nakon osvojenja Bosne od strane Osmanlija 1463. god., samostan je najkasnije do konca 15. stoljeća bio nasilno porušen. U 16. stoljeću lašvanska župa broji dvadesetak sela i oko dvije tisuće katolika. U cijeloj župi nije, međutim, bilo ni jedne crkve niti je svećenik imao stalnoga prebivališta. Do konca 17. stoljeća broj se katolika znatno smanjio, čemu je uvelike pridonio i Bečki rat (1683.-1699.), kada je došlo do velikog egzodusa hrvatskog pučanstva iz Bosne i Hercegovine. U prvoj polovici 18. stoljeća hrvatsko stanovništvo brojčano oživljava, tako da i franjevci intenziviraju svoju pastoralnu nazočnost u lašvanskom kraju. Podigli su kućicu u Gučoj Gori, gdje su odsjedali prilikom pastoralnih pohoda. Župa Lašva bila je tada u nadležnosti fojničkoga samostana.

Lašvanska župa, koja se u 18. st. naziva i travničkom, ima 1743. god. 2 364 katolika i njihov se broj 1768. povećao na 3 326, a god. 1796. na 5 315.

Franjevačka kuća u Gučoj Gori proglašena je god. 1757. hospicijem. Ona je 1764. nestala u požaru, ali je uskoro bila podignuta nova, koja se 1768. naziva rezidencijom. U njoj su tada stanovala tri franjevca. U spomenutom požaru nestale su i matične knjige. Sačuvano je tek nekoliko listića iz 1733.-34. godine.

Godine 1777. franjevci su kupili zemljište u Docu, gdje su ubrzo podigli kuću, koja je bila vlasništvo triju samostana. Dolac, naime, za franjevce dobiva sve više na značenju zbog blizine Travnika, vezirskog sjedišta, kamo su gvardijani triju starih samostana (Fojnica, Kraljeva Sutjeska, Kreševo) morali češće dolaziti. Stoga je razumljivo da je Dolac od 1827. god. postao sjedištem lašvansko-travničke župe, dok je Guča Gora postala mjesnom kapelanijom. Godine 1840. Guča Gora je iznova podignuta na rang župe, a tamošnja redovnička kuća imala je, s naslovom reziden­cije, prvenstvo pred ostalim župnim kućama u tom području. Time je priznato da Guča Gora ima bogatiju franjevačku tradiciju od bilo kojeg drugog mjesta u travničkom kraju.

Sredinom 19. stoljeća bosanski su franjevci odlučili podignuti samostan u području Travnika, pa je za to odabrana Guča Gora. Na podizanju samostana i crkve u Gučoj Gori osobito je radio fra Marijan Šunjić, koji je, izgleda, dao i osnovnu arhitektonsku ideju za zgrade. Gradnja samostanske zgrade započela je 1857. godine. Službeno proglašenje samostana obavljeno je već 1859. godine i on od tada u pravnom smislu postoji.
***
U izdanju Franjevačkog samostana Guča Gora i Kulturno-povijesnog instituta Bosne Srebrene izašla je, u povodu 150. obljetnice samostana Guča Gora, knjiga „Franjevački samostan Guča Gora. Mala monografija“. Ova mala monografija, ne toliko znanstvena koliko informativna i poučna za sve one koji žele upoznati duhovno i kulturno bogatstvo ovoga kraja nudi korisne informacije o narodu Guče Gore, etnografskim osobitostima toga kraja, povijesti samostana te znamenitim franjevcima koji su u njemu živjeli.
Samostan Guča Gora utemeljen je 30. svibnja 1859. Do te godine na mjestu samostana bila je kuća, kasnije franjevačka rezidencija iz koje se obavljala pastoralna služba po cijeloj Lašvanskoj dolini. Samostan postaje središte iz kojeg franjevci kulturno uzdižu ove krajeve, odgajaju i obrazuju mlade naraštaje u pučkoj školi smještenoj u njegovim prostorijama. Jedno vrijeme u samostanu su smješteni i odgojno-obrazovne zavodi Bosne Srebrene.
U povodu iste obljetnice objavljena je i knjiga fra Antuna Kneževića o fra Marijanu Šunjiću, graditelju samostana, biskupu i najsvjetlijem liku crkvene i političke povijesti Bosne svoga doba. Knjigu je za tisak priredio fra Ladislav Fišić, dugogodišnji urednik i član uredništva Svjetla riječi a pojavila se u izdanju Franjevačkog samostana Guča Gora i Svjetla riječi.