ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1988.
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski

Zora, 1988.
Drugo izdanje prvog autorkinog romana, u kultnoj ediciji zagrebačke Zore, pod uredništvom velikog Nenada Popovića.
Primerak je bibliotečki (pečat i delovodni broj), ali izvanredno očuvan, možda i nekorišćen.

Hologrami straha` je roman s autobiografskom jezgrom, u kojem je pripovjedačica mlada žena koja prolazi kroz složenu operaciju transplantacije bubrega. Pripovijedanje u prvom licu neprestano iz sadašnjosti prelazi u prošlost, u raslojenu prošlost koja sabire različite slike pripadne osobnoj povijesti.
`Hologrami straha` bili su knjiga o prošlosti i strahu, o bolesti i strahovima, knjiga u kojoj se eventualna budućnost nazirala tek nakon zadnjega retka teksta. `Tijelo njenog tijela.
Inspiraciju za knjigu Hologrami straha (1987) dobila je zahvaljujući uredniku `Starta`, Mladenu Pleši, koji ju je tražio da napiše reportažu o svojoj transplantaciji bubrega. Pleša nije objavio tekst, premda mu se svidio, objašnjavajući da je previše literaran, ali joj je predložio neka hrabro pristupi pisanju knjige što je ona uspješno i napravila!

Slavenka Drakulić je priznata hrvatska književnica i publicistkinja, koja trenutno živi u Švedskoj.

Slavenka Drakulić je rođena u Rijeci 1949. u Jugoslaviji. Završila je studije komparativne književnosti i sociologije na zagrebačkom univerzitetu 1976. Od 1982. to 1992. je stalna novinarka za dvosedmične novine Start i sedmičnjak Danas (oba u Zagrebu), pišući uglavnom o feminističkim temama.

Drakulićkini prvi poznatiji radovi su bili novinski članci, roman (Hologrami straha 1987.) i dokumentarni film o dijabetesu i transplantaciji bubrega, stanju koje i sama živi od 80-ih.

Drakulić je emigrirala iz Hrvatske početkom 90-ih iz političkih razloga, nakon što su je nekoliko većih, ali nacionalističkih, novina proglasili nedovoljno pariotski nastrojenom. Hrvatski sociolog i pisac Slaven Letica je je u jednom članku iz 1992. u Globusu optužio pet hrvatskih književnica, uključujući i Drakulić, da su `vještice` i da `siluju` Hrvatsku. Prema Letici, ove spisateljice se nisu distancirale od akta silovanja, planirane vojne taktike bosanskih Srba protiv nesrba, već da su ga uglavnom tretirale na feministički način, tj. kao zločin `neidentificiranih muškaraca` protiv žena. Ubrzo nakon objave članka, Drakulić je počela primati telefonske prijetnje, a i njena imovina je vandalizirana. S obzirom da nije dobila gotovo nikakvu podršku i pomoć od prijatelja i kolega, Slavenka Drakulić napušta Hrvatsku.

Drakulić je pisala za više novina i magazina na raznim jezicima, uključujući The Nation, La Stampa, švedski Dagens Nyheter, Frankfurter Allgemeine Zeitung i danski Politiken.

Njeni poznatiji radovi u posljednje vrijeme su svakako oni koji se bave ratovima na Balkanu. U romanu Kao da me nema se radi o zločinima protiv žena tokom agresije na BiH, dok Oni ne bi ni mrava zgazili je knjiga u kojoj analizira svoja iskustva tokom posmatranja procese i zatvorenike Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

Drakulić danas živi u Stockholmu s mužem i često posjećuje svoj dom u Hrvatskoj.
Bibliografija

Hologrami straha (1987.)
Mramorna koža (1995.)
Božanska glad (1997.)

Smrtni grijesi feminizma (1984)
Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali (1991.)
Balkan Express: Fragmenti s druge stane rata (1992.)
Cafe Europa: Život nakon komunizma (1996.)
Kao da me nema (2000.)
S.: A Novel about the Balkans (2001)
Pizza u Varšavi, torta u Pragu
`Oni ne bi ni mrava zgazili: ratni zločinci na sudu u Hagu (2005.)