pregleda

Vlastimir Ignjatović - MONIKA


Cena:
399 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (3852)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 7898

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 2009
ISBN: 978-86-912989-0-6
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Posveta autora.

Autor - osoba Ignjatović, Vlastimir, 1934-
Naslov Monika / Vlastimir Ignjatović
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 2009
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Subcom, 2009 (Novi Sad : Alfagraf)
Fizički opis 267 str. : ilustr. ; 24 cm
Napomene Autorova slika
Tiraž 1.000
O autoru: str. 265-266.
Predmetne odrednice Seleš, Monika, 1973-

Ovo je prva knjiga biografskog karaktera o Moniki Seleš a našim prostorima, sačinjena od autora koji je pratio širom sveta na njenim takmičenjima, od najmlađih dana do osvajanja gran slem titula. Toplo je preporučujem posvećenima tenisu, onima koji vole ovaj sport i drže lik i delo najbolje jugoslovenske teniserke svih vremena u svojim srcima.

Monika Seleš (mađ. Szeles Mónika, engl. Monica Seles; Novi Sad, 2. decembar 1973) je bivša jugoslovenska, a kasnije američka profesionalna teniserka mađarskog porekla – bivša najbolja teniserka sveta. Za vreme svoje karijere osvojila je 9 grend slem turnira. Najmlađa je teniserka koja je osvojila Rolan Garos. Bila je dominantna teniserka 1991. i 1992, ali se morala povući iz tenisa 1993. godine, zbog povrede koju je dobila na turniru u Hamburgu kada ju je gledalac iz publike ubo nožem. Tenisu se vratila 1995, ali nije uspela doći do uspeha kojeg je imala početkom 1990ih.
Teniska karijera
Počeci
Selešova se tenisom počela baviti od šeste godine. Trener joj je bio otac Karolj (mađ. Károly). Svoj prvi turnir je osvojila sa devet godina, iako se tada nije puno razumela u način bodovanja u tenisu, pa tokom meča nije znala ko vodi u igri. U momentu kada joj je bilo najpotrebnije, svoj teniski teren joj je stavio na raspolaganje Đorđe Balašević, čime je znatno doprineo njenom teniskom razvoju.

Godine 1985, sa samo 11 godina, osvojila je prestižni turnir Orandž boul u Majamiju, SAD. Pritom ju je zapazio poznati teniski trener Nik Boleteri. Sledeće godine, porodica Seleš se seli iz Jugoslavije u SAD, gde Monika kreće u tenisku akademiju Nika Boleterija, u kojoj je trenirala dve godine.
Proboj
Profesionalni tenis je počela da igra 1988, sa 14 godina. Naredne godine je krenula njena puna profesionalna karijera na VTA turnirima kada je osvojila Hjuston u maju 1989. godine pobedivši Kris Evert u finalu. Mesec dana kasnije, Selešova je stigla do polufinala Otvorenog prvenstva Francuske, kada je izgubila od tadašnje najbolje teniserke, Štefi Graf. Monika je svoju prvu sezonu završila na mestu broj 6 na VTA listi.
Sa jakim forhendom i bekhendom, kao i jakim riternom, Selešova je po mnogima prva `power player` teniserka u ženskom tenisu. Takođe je poznata po glasnom stenjanju prilikom udara lopte, pa su se neke teniserke žalile na glasnoću, a sudije su je upozoravale da bude malo tiša.
Njen prvi grend slem turnir bio je Otvoreno prvenstvo Francuske 1990, gde se u finalu suočila sa Štefi Graf. Selešova je spasila 4 vezane set lopte u taj-brejku prvog seta, koji je osvojila sa 8-6, i uspela da dobije meč u dva seta (7-6, 6-4). Osvojivši turnir, postala je najmlađa teniserka koja je osvojila Otvoreno prvenstvo Francuske sa samo 16 i po godina.
Vrhunac karijere
Godine 1991. Selešova je imala dominantan položaj u ženskom tenisu. Sezonu je počela pobedom na Otvorenom prvenstvu Australije u januaru, pobedivši Janu Novotnu u finalu. Dva meseca kasnije, 11. marta, preuzela je mesto broj 1 na VTA listi od Štefi Graf. Uspešno je odbranila titulu na Otvorenom prvenstvu Francuske, pobedivši tada najmlađu takmičarku Aranču Sančez Vikario u finalu. Posle Francuske nije igrala na Vimbldonu, kada je pauzirala šest nedelja zbog istegnuća lista na donjem delu noge. Posle pauze se pojavila na Otvorenom prvenstvu Amerike gde je pobedila Martinu Navratilovu u finalu, učvršćujući svoje mesto prve teniserke sveta. Iste godine je sa Goranom Prpićem osvojila Hopman kup za Jugoslaviju.
Sledeća, 1992. godina je takođe protekla dominacijom Selešove u ženskom tenisu. Uspešno je odbranila grend slem turnire u Australiji, Francuskoj i Americi. Do finala na Vimbldonu je došla, ali nije mogla prekinuti dominaciju Štefi Graf na travnatim terenima, izgubivši 6:2, 6:1.
U periodu od januara 1991. do februara 1993, Selešova je osvojila 22 turnira i došla do 33 finala od 34 turnira u kojima je igrala. U tom periodu je imala 159 pobeda i samo 12 poraza (92,9% pobeda), uključujući i 55/1 na grend slem turnirima. U širem kontekstu, od početka profesionalne karijere, 1989. do kraja 1992. imala je 231 pobeda i 25 poraza (90,2% pobeda) i 30 titula na turnirima. Jedino je Kris Evert imala bolji postotak pobeda (91,1% od 1971. do 1974) i 34 turnira. Ipak, Selešova nije uspela da održi taj uspeh do kraja svoje karijere.
1993.
U 1993. godinu Selešova je snažno ušla. U januaru je treći put zaredom osvojila otvoreno prvenstvo Australije pobedivši Štefi Graf.
Ipak, sve će se promeniti u incidentu koji je šokirao svet tenisa 30. aprila 1993. U četvrtfinalu, u meču između Seleš i Magdalene Malejeve, na turniru u Hamburgu, 38-godišnji gledalac, Ginter Parhe, opsesivni obožavalac Štefi Graf, nožem je gađao Moniku Seleš u kičmu, između lopatica. Ubrzo je odvedena u bolnicu. Fizički, Monika se oporavila za nekoliko nedelja, ali napad je ostavio veće, psihološke posledice. Profesionalnom tenisu se nije vratila sledeće dve godine. Napadač nije dobio zatvorsku kaznu zbog psihičkog stanja, ali je dobio uslovnu dvogodišnju kaznu sa obaveznim psihološkim lečenjem. Zbog ovog incidenta su pojačane mere sigurnosti na teniskim turnirima.
Posle incidenta, Grafova je ponovo postala dominantna u ženskom tenisu, zbog odsustva Selešove na turnirima.
Povratak
Za vreme odsustva, Seleš je postala državljanin Sjedinjenih Američkih Država 17. maja 1994. godine.
Selešova se vratila profesionalnom tenisu u avgustu 1995. i osvojila prvi povratnički turnir, Otvoreno prvenstvo Kanade. Mnogi su mislili da će moći da vrati dominaciju u tenisu, kakvu je imala na početku svoje profesionalne karijere. Istog meseca je došla do finala Otvorenog prvenstva Amerike, kada je izgubila od Štefi Graf rezultatom 7:6, 0:6, 6:3. U januaru 1996, Selešova je još jednom osvojila Otvoreno prvenstvo Australije, ali ovo će joj biti i poslednja grend slem titula. Selešova se sa teškoćom borila da dođe do svoje najbolje forme. Na to je i uticao njen otac, Karolj, kojem je utvrđen rak i koji je preminuo 1998. godine. Selešova je opet, 1996. došla do drugog uzastopnog finala na Otvorenom prvenstvu Amerike, izgubivši, opet, od Štefi Graf u finalu. Poslednje grend slem finale je bilo u Parizu 1998. (nekoliko nedelja posle smrti njenog oca), kada je izgubila od Sančez Vikario.
Postavši državljanin SAD, Selešova je pomogla američkom timu da osvoje Fed kup 1996. i 2000. godine. Takođe je osvojila bronzu na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine.
Osvojivši 53 turnira do 2003, Selešova je morala da napusti profesionalni tenis zbog povrede noge. U februaru 2005. igrala je dva egzibiciona meča protiv Martine Navratilove, izgubivši oba puta.
Zanimljivosti
Uspesi Monike Seleš je svrstavaju među najbolje teniserke svih vremena.
„Tenis Magazin“ je postavio kao 13. najvećeg igrača svih vremena (žene i muškarci), a po australijskom magazinu „Tenis“ ona je među 15 žena najvećih šampiona u poslednjih 30 godina (igračice su poređane abecednim redom).
Početkom 2008. godine učestvovala je na američkoj televiziji u šou programu „Plesom do zvezda“ („Ples sa zvezdama`).
Poznata je i kao jedna od najvećih igračica „ključnih poena“, jer je imala izuzetnu psihičku snagu u najtežim situacijama na terenu. U nekom intervjuu je izjavila „da joj je brat dok je bila mala stalno govorio da je svaki poen važan“ tako da kasnije nije imala tremu kod važnih poena već se za svaki borila skoro isto.
Kasniji život
Monika Seleš trenutno živi na Floridi. Godine 2007. postala je i mađarski državljanin. Od 2009. Selešova je u vezi sa američkim biznismenom Tomom Golisanom. Njena autobiografija je objavljena 21. aprila 2009. godine, a u Srbiji 2012. godine.
MG124


Predmet: 76755341
Posveta autora.

Autor - osoba Ignjatović, Vlastimir, 1934-
Naslov Monika / Vlastimir Ignjatović
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 2009
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Subcom, 2009 (Novi Sad : Alfagraf)
Fizički opis 267 str. : ilustr. ; 24 cm
Napomene Autorova slika
Tiraž 1.000
O autoru: str. 265-266.
Predmetne odrednice Seleš, Monika, 1973-

Ovo je prva knjiga biografskog karaktera o Moniki Seleš a našim prostorima, sačinjena od autora koji je pratio širom sveta na njenim takmičenjima, od najmlađih dana do osvajanja gran slem titula. Toplo je preporučujem posvećenima tenisu, onima koji vole ovaj sport i drže lik i delo najbolje jugoslovenske teniserke svih vremena u svojim srcima.

Monika Seleš (mađ. Szeles Mónika, engl. Monica Seles; Novi Sad, 2. decembar 1973) je bivša jugoslovenska, a kasnije američka profesionalna teniserka mađarskog porekla – bivša najbolja teniserka sveta. Za vreme svoje karijere osvojila je 9 grend slem turnira. Najmlađa je teniserka koja je osvojila Rolan Garos. Bila je dominantna teniserka 1991. i 1992, ali se morala povući iz tenisa 1993. godine, zbog povrede koju je dobila na turniru u Hamburgu kada ju je gledalac iz publike ubo nožem. Tenisu se vratila 1995, ali nije uspela doći do uspeha kojeg je imala početkom 1990ih.
Teniska karijera
Počeci
Selešova se tenisom počela baviti od šeste godine. Trener joj je bio otac Karolj (mađ. Károly). Svoj prvi turnir je osvojila sa devet godina, iako se tada nije puno razumela u način bodovanja u tenisu, pa tokom meča nije znala ko vodi u igri. U momentu kada joj je bilo najpotrebnije, svoj teniski teren joj je stavio na raspolaganje Đorđe Balašević, čime je znatno doprineo njenom teniskom razvoju.

Godine 1985, sa samo 11 godina, osvojila je prestižni turnir Orandž boul u Majamiju, SAD. Pritom ju je zapazio poznati teniski trener Nik Boleteri. Sledeće godine, porodica Seleš se seli iz Jugoslavije u SAD, gde Monika kreće u tenisku akademiju Nika Boleterija, u kojoj je trenirala dve godine.
Proboj
Profesionalni tenis je počela da igra 1988, sa 14 godina. Naredne godine je krenula njena puna profesionalna karijera na VTA turnirima kada je osvojila Hjuston u maju 1989. godine pobedivši Kris Evert u finalu. Mesec dana kasnije, Selešova je stigla do polufinala Otvorenog prvenstva Francuske, kada je izgubila od tadašnje najbolje teniserke, Štefi Graf. Monika je svoju prvu sezonu završila na mestu broj 6 na VTA listi.
Sa jakim forhendom i bekhendom, kao i jakim riternom, Selešova je po mnogima prva `power player` teniserka u ženskom tenisu. Takođe je poznata po glasnom stenjanju prilikom udara lopte, pa su se neke teniserke žalile na glasnoću, a sudije su je upozoravale da bude malo tiša.
Njen prvi grend slem turnir bio je Otvoreno prvenstvo Francuske 1990, gde se u finalu suočila sa Štefi Graf. Selešova je spasila 4 vezane set lopte u taj-brejku prvog seta, koji je osvojila sa 8-6, i uspela da dobije meč u dva seta (7-6, 6-4). Osvojivši turnir, postala je najmlađa teniserka koja je osvojila Otvoreno prvenstvo Francuske sa samo 16 i po godina.
Vrhunac karijere
Godine 1991. Selešova je imala dominantan položaj u ženskom tenisu. Sezonu je počela pobedom na Otvorenom prvenstvu Australije u januaru, pobedivši Janu Novotnu u finalu. Dva meseca kasnije, 11. marta, preuzela je mesto broj 1 na VTA listi od Štefi Graf. Uspešno je odbranila titulu na Otvorenom prvenstvu Francuske, pobedivši tada najmlađu takmičarku Aranču Sančez Vikario u finalu. Posle Francuske nije igrala na Vimbldonu, kada je pauzirala šest nedelja zbog istegnuća lista na donjem delu noge. Posle pauze se pojavila na Otvorenom prvenstvu Amerike gde je pobedila Martinu Navratilovu u finalu, učvršćujući svoje mesto prve teniserke sveta. Iste godine je sa Goranom Prpićem osvojila Hopman kup za Jugoslaviju.
Sledeća, 1992. godina je takođe protekla dominacijom Selešove u ženskom tenisu. Uspešno je odbranila grend slem turnire u Australiji, Francuskoj i Americi. Do finala na Vimbldonu je došla, ali nije mogla prekinuti dominaciju Štefi Graf na travnatim terenima, izgubivši 6:2, 6:1.
U periodu od januara 1991. do februara 1993, Selešova je osvojila 22 turnira i došla do 33 finala od 34 turnira u kojima je igrala. U tom periodu je imala 159 pobeda i samo 12 poraza (92,9% pobeda), uključujući i 55/1 na grend slem turnirima. U širem kontekstu, od početka profesionalne karijere, 1989. do kraja 1992. imala je 231 pobeda i 25 poraza (90,2% pobeda) i 30 titula na turnirima. Jedino je Kris Evert imala bolji postotak pobeda (91,1% od 1971. do 1974) i 34 turnira. Ipak, Selešova nije uspela da održi taj uspeh do kraja svoje karijere.
1993.
U 1993. godinu Selešova je snažno ušla. U januaru je treći put zaredom osvojila otvoreno prvenstvo Australije pobedivši Štefi Graf.
Ipak, sve će se promeniti u incidentu koji je šokirao svet tenisa 30. aprila 1993. U četvrtfinalu, u meču između Seleš i Magdalene Malejeve, na turniru u Hamburgu, 38-godišnji gledalac, Ginter Parhe, opsesivni obožavalac Štefi Graf, nožem je gađao Moniku Seleš u kičmu, između lopatica. Ubrzo je odvedena u bolnicu. Fizički, Monika se oporavila za nekoliko nedelja, ali napad je ostavio veće, psihološke posledice. Profesionalnom tenisu se nije vratila sledeće dve godine. Napadač nije dobio zatvorsku kaznu zbog psihičkog stanja, ali je dobio uslovnu dvogodišnju kaznu sa obaveznim psihološkim lečenjem. Zbog ovog incidenta su pojačane mere sigurnosti na teniskim turnirima.
Posle incidenta, Grafova je ponovo postala dominantna u ženskom tenisu, zbog odsustva Selešove na turnirima.
Povratak
Za vreme odsustva, Seleš je postala državljanin Sjedinjenih Američkih Država 17. maja 1994. godine.
Selešova se vratila profesionalnom tenisu u avgustu 1995. i osvojila prvi povratnički turnir, Otvoreno prvenstvo Kanade. Mnogi su mislili da će moći da vrati dominaciju u tenisu, kakvu je imala na početku svoje profesionalne karijere. Istog meseca je došla do finala Otvorenog prvenstva Amerike, kada je izgubila od Štefi Graf rezultatom 7:6, 0:6, 6:3. U januaru 1996, Selešova je još jednom osvojila Otvoreno prvenstvo Australije, ali ovo će joj biti i poslednja grend slem titula. Selešova se sa teškoćom borila da dođe do svoje najbolje forme. Na to je i uticao njen otac, Karolj, kojem je utvrđen rak i koji je preminuo 1998. godine. Selešova je opet, 1996. došla do drugog uzastopnog finala na Otvorenom prvenstvu Amerike, izgubivši, opet, od Štefi Graf u finalu. Poslednje grend slem finale je bilo u Parizu 1998. (nekoliko nedelja posle smrti njenog oca), kada je izgubila od Sančez Vikario.
Postavši državljanin SAD, Selešova je pomogla američkom timu da osvoje Fed kup 1996. i 2000. godine. Takođe je osvojila bronzu na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine.
Osvojivši 53 turnira do 2003, Selešova je morala da napusti profesionalni tenis zbog povrede noge. U februaru 2005. igrala je dva egzibiciona meča protiv Martine Navratilove, izgubivši oba puta.
Zanimljivosti
Uspesi Monike Seleš je svrstavaju među najbolje teniserke svih vremena.
„Tenis Magazin“ je postavio kao 13. najvećeg igrača svih vremena (žene i muškarci), a po australijskom magazinu „Tenis“ ona je među 15 žena najvećih šampiona u poslednjih 30 godina (igračice su poređane abecednim redom).
Početkom 2008. godine učestvovala je na američkoj televiziji u šou programu „Plesom do zvezda“ („Ples sa zvezdama`).
Poznata je i kao jedna od najvećih igračica „ključnih poena“, jer je imala izuzetnu psihičku snagu u najtežim situacijama na terenu. U nekom intervjuu je izjavila „da joj je brat dok je bila mala stalno govorio da je svaki poen važan“ tako da kasnije nije imala tremu kod važnih poena već se za svaki borila skoro isto.
Kasniji život
Monika Seleš trenutno živi na Floridi. Godine 2007. postala je i mađarski državljanin. Od 2009. Selešova je u vezi sa američkim biznismenom Tomom Golisanom. Njena autobiografija je objavljena 21. aprila 2009. godine, a u Srbiji 2012. godine.
MG124
76755341 Vlastimir Ignjatović - MONIKA

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.