Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem Lično |
Grad: |
Beograd-Borča, Beograd-Palilula |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 00
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor: Brana Crnčević
Br. strana: 279
Godina izdanja: 2003.
Format: 12.50 x 20.00 cm
Povez: broširan
Brana Crnčević je po svojoj vokaciji pre svega borac. Borac za najstarije i najviše vrednosti: istinu, pravdu, slobodu, čestitost, narod. Kao i svi veliki satiričari (od Aristofana i Juvenala, preko Gogolja do danas), koji su svom narodu izgovorili najpotsmešljivije i najgorče reči, i Crnčević je konzervativac i tradicionalista (u najboljem smislu tih značenja) i patriota od formata. (Zar sumorni i kao pelen gorki Sterija nije pečatao rodoljubive tragedije, zar Stevan Sremac nije pisao srednjovekovne romantične pripovetke, zar Nušić nije patetizovao „Hadži Loju” i vodio protestne nacionalne povorke po Beogradu?) Od tog krupnog zrna je i lirski pesnik Brana Crnčević, prekorno zamišljen nad sudbinom svoga naroda, nad njegovim manama i obmanama, nad njegovim kratkim pamćenjem.
Borislav Mihajlović Mihiz
„Jedan od naših vratio se iz duge vojne sa četrnaest rana, preko sedla doneo je Ruskinjicu koju je oteo iz turskog harema. Zvala se Natalija. Od tada u svakom kolenu imamo jednu ili dve Natalije i jednog ili dva Aleksandra. Predak je uz put lečio sebe i Nataliju svakojakim čajevima, travama, arčio je plen po mehanama, stigoše ovamo umorni zaljubljeni, i orodiše nas bočno sa Rusima. Natalija je bila poreklom iz svetog Kijeva, Poljaci su je oteli i prodali je Tatarima, a ovi je dadoše u turski harem…”